Evo glavnih teza iz teksta:
- Ukrajinski rat nije neisprovociran: Beebe naglašava da je ukrajinski rat bio posljedica provokacija, uključujući pokušaje da se Ukrajina uključi u NATO, što je Rusija smatrala crvenom linijom i izravnom prijetnjom svojim interesima.
- Zapadna narativna kontrola: Zapadni narativ označava rusku invaziju kao “neisprovociranu”, ali ovaj pojednostavljeni narativ blokira mogućnost pregovora i trajnog rješenja.
- Pogrešno razumijevanje sukoba: Zapad vidi rat kroz “model odvraćanja” (kao sukob s neprijateljem kojeg treba zaustaviti), dok Beebe smatra da sukob odgovara “modelu spirale”, gdje akcije jedne strane izazivaju reakcije druge, što dovodi do eskalacije.
- Potreba za diplomacijom: Beebe inzistira na potrebi za povratkom diplomatskim pregovorima i ponovnom uspostavljanju ravnoteže interesa kao načinu izbjegavanja sukoba.
- Kraj unipolarnog svijeta: Unipolarni trenutak (dominacija SAD-a nakon hladnog rata) završio je, a svijet je sada multipolaran. Rusija je vojnim putem spriječila širenje NATO-a na Ukrajinu, što odražava promjenu geopolitičkog pejzaža.
- Ukrajinska dilema: Ukrajinska vojska sve teže održava linije obrane, a zemlja se suočava s dilemom: nastaviti borbu ili pregovarati s Rusijom, što može izazvati unutarnje nemire ili državni udar.
- Tri moguća scenarija za Ukrajinu:
- Eskalcija sukoba od strane NATO-a: Neposredno uključivanje NATO-a u sukob, što bi moglo imati katastrofalne posljedice.
- Kolaps Ukrajine: Ukrajina bi mogla postati nesposobna održati vojsku i kolabirati, postajući sigurnosna crna rupa u srcu Europe.
- Pregovori: Zapad bi mogao promijeniti kurs i tražiti diplomatsko rješenje koje uzima u obzir i ruske sigurnosne interese.
Važnost ravnoteže interesa: Pregovori moraju uzeti u obzir ključne interese obje strane, bez jednostranih rješenja, što je ključ za postizanje trajnog mira.
Južin Doyl: Rat u Ukrajini je izgubljen. Tri opcije su preostale. Žurnal Objavljeno 1. studenog 2024.
Podijeli
Foto: Midjourney by Žurnal
Piše: Južin Doyl
Počeo sam slušati Georgea Beebea prije nekoliko godina, kada je upozoravao na rastuće tenzije u Ukrajini, stvarni rizik od eskalacije prema nuklearnom ratu i opasnosti kolektivističkog razmišljanja o ovoj temi. Još 2021. godine predvidio je da će Rusija vjerojatno izvršiti invaziju na Ukrajinu zbog odlučnosti SAD-a da zemlju uvuku u NATO i osjećaja u Moskvi da je to “sad ili nikad” trenutak da se taj plan zaustavi. Godinama ranije, američki veleposlanik u Moskvi, a sada direktor CIA-e, William Burns hitno je upozorio Washington da Rusi Ukrajinu smatraju “najcrvenijom od svih crvenih linija”: “Ulazak Ukrajine u NATO je najizraženija crvena linija za rusku elitu (ne samo za Putina),” napisao je veleposlanik Burns. “U više od dvije i pol godine razgovora s ključnim ruskim akterima, od tvrdih čuvara Kremlja do najžešćih Putinovih liberalnih kritičara, još nisam sreo nikoga tko bi na Ukrajinu u NATO-u gledao drugačije nego kao na izravnu prijetnju ruskim interesima.”
Ovo citiram jer, ako želimo da Ukrajina, Europa i možda svi mi izbjegnemo još gore posljedice, moramo prevladati jednu vrlo štetnu riječ: “neisprovocirano”.
Ta riječ blokira sve što je apsolutno nužno: duboke, konstruktivne i trajne razgovore između Rusije i Zapada kako bi se stvorio sigurnosni okvir za cijelu Europu koji će svim stranama biti prihvatljiv.
Od veljače 2022. godine zapadna propaganda usađivala je ljudima da je invazija bila “neisprovocirana”. Međutim, izvan Zapada vrlo mali broj ljudi dijeli taj stav. George Beebe ne podržava invaziju, smatra da Rusija ima za što odgovarati, ali odbacuje ovaj pojednostavljeni narativ kao štetan i potencijalno katastrofalan. Prošlog tjedna dao je intervju profesoru Glenu Diesenu i Alexandru Mercourisu na Duranu, i po mom mišljenju, ponudio vrhunsku lekciju iz odgovornog državničkog djelovanja. “Imamo mnogo upravljanja narativom, mnogo nadzora nad javnim diskursom,” rekao je Beebe. “Svatko tko bi i pomislio da je postojao bilo kakav element provokacije koji je utjecao na ruske odluke, bio je odmah anatemiziran.”
Beebe smatra da Zapad ima pogrešnu predodžbu o samoj prirodi ovog sukoba. SAD i Europljani definirali su rusku invaziju kao “problem modela odvraćanja”, a ne kao “problem spirale modela”. U prvom, neprijatelj je poput Hitlera kojeg treba zaustaviti po svaku cijenu.
“Internalizirali smo taj model kao univerzalnu istinu u međunarodnim odnosima. Vjerujemo da je svaki problem s kojim se suočavamo upravo takav, problem odvraćanja, i da ne možemo pregovarati.” U stvarnosti, kaže Beebe, sukob odgovara onome što je Robert Jervis još 1970-ih opisao kao “problem spirale modela” – situaciju u kojoj jedna država, pokušavajući ojačati svoju sigurnost (npr. Ukrajina ulaskom u NATO), zapravo prijeti drugoj državi (Rusiji), što pokreće dinamiku akcije i reakcije koja može voditi u sukob.
“Kada pokušate riješiti problem spirale odbijanjem pregovora, na obje strane samo dolijevate ulje na vatru,” kaže Beebe. Bivši šef ruskog odjela CIA smatra da, ako želimo izbjeći katastrofu kakva je Ukrajina, Zapad mora ponovno okrenuti diplomaciji i sposobnosti pregovaranja s geostrateškim protivnicima. Američki trijumfalizam nakon pada Berlinskog zida doveo je, po njegovim riječima, do osjećaja u SAD-u da mogu napustiti tradicionalno državništvo.
“Više nismo osjećali potrebu za normalnim diplomatskim pregovorima, pokušajem da balansiramo interese, kao i moć – stvarima kojima se državništvo bavi tisućama godina. Mislili smo da to više nije potrebno. Prvo: mi znamo da smo u pravu. I drugo: američka moć je toliko nesrazmjerno veća od moći bilo koje druge zemlje da možemo jednostavno nametnuti svoje stavove, sviđalo se to drugima ili ne.”
Taj trenutak – Unipolarni trenutak – je prošao, i sada živimo u multipolarnom svijetu. Najbolji dokaz te promjene geopolitičkog pejzaža jest činjenica da je Rusija, silom oružja, gotovo sigurno osujetila planove SAD-a da prošire NATO u Ukrajinu.
Rusija je ostvarila uspjeh kroz iscrpljujući rat: istočni front popušta pred njezinom vojskom, a ukrajinska vojska, koja je pružila izuzetan i hrabar otpor, sve teže održava liniju.
Ove sedmice je pao utvrđeni grad Selydove, što je prošlo gotovo nezapaženo u glavnim medijima. Prije nekoliko tjedana, Vuhledar, još jedan ključ ukrajinske obrane, pao je nakon višemjesečnog ruskog pritiska. Sela i gradovi padaju sve bržim tempom.
Časov Yar, jedna od najtežih prepreka za Ruse, blizu je sloma. Rusi su nadomak Pokrovska, ključnog logističkog čvorišta u Donjeckoj oblasti.
Ukrajinci se nalaze pred užasnom dilemom. Većina je svjesna da je rat izgubljen. Međutim, svaki pokušaj pregovora s Rusima mogao bi izazvati unutarnje nemire u Ukrajini koji bi mogli dovesti do državnog udara, atentata ili drugih potresa. SAD ne želi da rat završi prije nego što predsjednik Biden napusti funkciju u siječnju 2025. godine – i mogu produžiti agoniju, gubitke života i predaju još više teritorije Rusiji iz unutarnjih političkih razloga, a ne u najboljem interesu Ukrajine. Gdje sve ovo vodi? George Beebe smatra da postoje tri opcije. NATO bi mogao eskalirati sukob i izravno se uključiti u borbe – akcija koja bi mogla imati katastrofalne posljedice. Vjerojatnije je, međutim, da bi Ukrajina mogla doživjeti kolaps – vojni i politički slom jer više neće imati snage da formira efikasnu vojsku.
“Ako na sve gledam analitički, rekao bih da je najvjerojatniji scenarij da Ukrajina kolabira i postane neka vrsta nefunkcionalnog štićenika Zapada. To bi značilo, manje ili više, sigurnosnu crnu rupu u srcu Europe koja će donositi stvarne probleme.” Ako ne bude postignut dogovoreni okvir, drugi osjetljivi regioni, poput Gruzije, Moldavije, Bjelorusije i Kalinjingrada, mogli bi postati žarišta sukoba. Treća opcija, koja je Beebeu očigledno najpoželjnija, jest da Zapad promijeni kurs i “uzme telefon u ruke”, odustajući od odbijanja pregovora. “Zapad mora shvatiti da je važno da pronađemo rješenje kroz pregovore,” kaže Beebe.
“Ne možemo jednostavno reći Rusima: zamrznimo konflikt u Ukrajini, a jednog dana ćemo riješiti šire europske sigurnosne probleme – ‘vjerujte nam’. To neće proći. Moramo pokazati da shvaćamo značaj tih pitanja i da je u našem interesu da ih riješimo na način koji uzima u obzir ključne sigurnosne interese Rusije. Rusija neće dobiti sve što želi. Nećemo ni mi. Obje strane će morati osigurati zaštitu svojih najvažnijih interesa. To je univerzalna istina u svakom diplomatskom sporazumu.”
Tako govore zreli ljudi.
Južin Doyl je autor i analitičar iz Wellingtona, Novi Zeland, poznat po svojim člancima i javnim stavovima na temu međunarodnih odnosa i geopolitike, s fokusom na pitanja mira, sigurnosti, i političkih tenzija u regijama kao što su Bliski Istok i Pacifik. U svojim tekstovima često kritizira militarističke tendencije u zapadnim zemljama, posebno u kontekstu američke vanjske politike i utjecaja na države poput Novog Zelanda, koje se nalaze na raskrižju između svoje nezavisnosti i rastućeg pritiska da uđu u saveze poput AUKUS-a. Doyl je također aktivist i dobitnik nagrade “Absolutely Positively Wellingtonian” za svoj doprinos zajednici, a svoje članke objavljuje na platformama kao što je njegova web-stranica Solidarity.
Izvor: Counter Punch
wpDiscuz
