Dok se Bosnom i Hercegovinom tajno, po kućama, daleko od režiranih medija prolama eho brutalnog islamističkog ubojstva, međunarodni kolonizatori zaposjeli su i medije, kontrolirajući fokus javnosti kao da žele da taj zvuk nestane iz naših ušiju. Jer stoka se uplašila za svoje skupe apanaže: “Toliko godina ste tu i niste u stanju staviti vehabije pod kontrolu” pišu im centrale.
Slušamo o TikToku na Face TV, koji je doveo psihologa Marka Romića, pa o delikvenciji kod mladih i kako to socijalne mreže utječu na mlade, nitko da spomene islamistički terorizam, to je u Senada zabranjeno. gledamo na vijestima skretanja s bitnih tema, dok prava istina o onome što se događa u našem društvu ostaje skrivena ispod slojeva ignoriranja.
U Bosanskoj Krupi, gdje se dogodilo brutalno islamističko tinejdžersko ubojstvo uz jasne političke poruke koje koindiciraju s globalnim džihadom, javnost je zapanjena, ali ono što nas zaista plaši je šutnja onih koji bi trebali štititi sigurnost građana.
OHR nam, čini se, želi poručiti da se trebamo naviknuti na ovo novo normalno stanje – društvo u kojem je sasvim prihvatljivo da Cikotićevi. Patkovićevi i Sakibovi tinejdžeri upadaju u autobuse, policijske stanice, ili jednostavno hodaju ulicama naoružani nožem, pištoljem, ili čak bombom.
A tko nam garantira da je ovo uistinu samo izolirani eksces, i da svi nismo ugroženi? Jer kad je u pitanju sigurnost građana, tko uopće ima pravo reći da je ovo „samo jedan slučaj“?
Vizni režim, europske politike, smjernice i preporuke – sve su to lepeze riječi kojima se pokušava ublažiti ozbiljnost situacije. Dok se situacija u Federaciji BiH pogoršava, međunarodni mediji i lokalni koji su pod njihovim utjecajem čine sve kako bi usmjerili fokus na banalnosti, kao da nas uvjeravaju da ne trebamo paničariti.
Emisija na Face TV, koja je trebala osvijetliti ovu temu, svela je sve na psihološke analize TikToka i društvenih mreža.
Psiholog Marko Romić, gost u emisiji, pazio je da ni jednom ne spomene vehabije, niti zajednice koje djeluju izvan sustava koji na njih nema nikakav uvid. Zašto? Pa boji se čovjek za vlastitu sigurnost.
Kakvo je rješenje za roditelje, djecu, bake i djedove u Federaciji BiH? Da svi napuste domove i zaključaju se . baš poput roditelja iz novozagrebačke osnovne škole, sve dok OHR i Murphey ne daju dozvolu da se možemo vratiti i da smo ponovno sigurni? Takva „sigurnost“, gdje moramo tražiti dopuštenje kolonizatora da bismo nastavili normalno živjeti, naprosto je neprihvatljiva.
Medijsko ignoriranje ovoga postalo je i smiješno i uznemirujuće. Dok nas bombardiraju izvještajima o učeniku iz Zagreba koji maltretira svoje kolege, ovdje dijete ubija, a čak i u emisiji na Face TV se slučaj iz Krupe ne spominje, nego se vode općenite rasprave. Voditelj i psiholog Romić samo se osvrću na Kostu Kecmanovića, dok nam se suština zločina događa pred nosom.
Jednako slučaj inogiraju i mediji u Hrvatskoj. A što ako US službe sutra ukinu bezvizni režim Hrvatskoj iz razloga što će neki novi mladi musliman nakon pokolja biti pronađen s hrvatskom putovnicom u džepu negdje tamo u Cazinskoj Krajini? I smije li se uopće o ovome pisati bez da pitamo Murpheya i Schmidta mamu im kolonijalnu.
Gdje je granica?
Koliko ćemo još trpjeti medijske manevre i dirigiranu Granićevsku promuslim šutnju iz RH, manevre koji nam ne daju pravo da se suočimo s realnošću u kojoj živimo? Hoće li Plenković i njegov DC I DP proglasiti dan žalosti jer u Krupi nije ubijao mladi Srbin?
Koliko još brutalnih slučajeva mora proći prije nego se uvidi da ovi napadi nisu izolirani incidenti, već alarm za sve nas? Alarm da su Sakib i Alija, najveći ratni zločinac našeg vremena, posijali na Balkanu svoju verziju Hamasa.
Vrijeme je da prestanemo ignorirati činjenice i da se suočimo s istinom, bez obzira na to koliko ona bila neugodno bolna. /POSKOK/
wpDiscuz
Hrvatski 
English 