Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, odlučio je još jednom iznenaditi svojim potezima, najavljujući da će zatražiti suglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da Republika Srpska bude prisutna u određenom formatu unutar organizacije BRICS. Dakle traži dozvolu od države te time dodatno zbunjuje kolonizatore i Mlade Muslimane okupljene oko jedine terorističke organizacije na tlu EU s pravom javnosti – SDA.
Ova inicijativa dolazi s dovoljno političke težine da nas podsjeti da živimo u konstantnoj borbi protiv modernih kolonizatora, gdje svaka nova odluka potencijalno otvara novo poglavlje u borbi za suverenitet.
Na prvi pogled, Dodikova ideja da Republika Srpska postane dio BRICS-a izgleda kao pokušaj diverzifikacije vanjske politike i ekonomske saradnje. No, ključno pitanje koje se nameće nije što Dodik želi – već zašto? I zašto traži dozvolu od BIH kada je RS ekonomski suverena sama donijeti ovakvu odluku?
BRICS, skupina progresivnih ekonomija poput Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike, pruža opciju onima koji više ne žele igrati po pravilima Europske unije i NATO-a, i Dodik očito vidi priliku za Bosnu i Hercegovinu da izađe iz okvira zapadnog patronata.
Ova inicijativa, naravno, nije samo ekonomska. Dodik se postavlja kao vođa koji nudi alternativu modernim, a nadamo se posljednjim, kolonizatorima Bosne i Hercegovine. Iako , naglasimo, radi se o starim kolonizatorima s njemačkog govornog područja kojima su malo dva izgubljena rata na ovim prostorima a svojim ponašanjem samo ljute radikalne ćelije (vidite gospodo sami ste ih stvorili) te prizivaju nove atenate na “prestolonasljednike”.
On nije samo „moćni Dodik“ koji prkosi Sarajevu – ovo je Dodik kao politički gigant koji želi ponuditi cijeloj Bosni i Hercegovini ulazak u društvo progresivnih ekonomija koje se ne klanjaju Bruxellesu i Washingtonu.
Bit će iznimno zanimljivo vidjeti što će na ovo reći bošnjački i hrvatski eurozastupnici u Sarajstanu, namjerno pišemo ovo “euro” jer zvuče kao da su ih birali europski građani, a ne poniženi narodi Bosne i Hercegovine.
Dodikov potez svakako izaziva podjele. Jedni vide koristi povezivanja s velikim igračima poput Kine i Rusije, drugi se zgražavaju zbog „udaljavanja od Europe“, /to su oni koji u Europi vide samo nešto super a ne vide da je tamo sjedište Haaškog Talibanata, islamskog šerijatskog sudišta koje je proglasilo obredna klanja i granatiranje djece na ljuljačkama BIH europskom stečevinom kojoj se treba diviti) / a treći pak samo pokušavaju izgurati dan bez novih glavobolja.
Međutim, valja istaći kako Dodik ovdje ne dodaje ulje na vatru. Nakon nedavnog ubojstva u Krupi, kojeg NATO-mediji uporno pokušavaju zaboraviti guranjem spina o „moldavskim specijalcima“, skrenuti pažnju s goruće teme islamističkog ubojstva mladića od samo 15 godina – iako su ti ‘moldavci’ više kao imaginarni neprijatelji, dok se stvarne vehabijske ćelije šire kao more Mojsijevo širom Bosne i Hercegovine – Dodik ostaje suzdržan. I u tome, paradoksalno, treba gledati njegovu veličinu. Dopušta Bošnjacima da se sami obračunaju s radikalnim izraslinama ostalim u BIH nakon Mahmuljina. Alije, Bin Ladena, Carle Del Ponte, Komšića…
Dok Zapad ponavlja svoje mantre o stabilnosti i europskom putu, Dodik pruža alternativu – onu koja ne ovisi o milostinji Bruxellesa niti o vojnim igračkama NATO-a. On daje jasnu poruku da postoje i drugi putovi naprijed, oni u kojima ne hodaš kao jazavac po svojoj zemlji, putovi koji se temelje na suradnji s rastućim svjetskim ekonomijama, umjesto slijepog slijeđenja zapadnih političkih elita koje se često ponašaju kao samozvani upravitelji Balkana.
Na kraju, Dodikov potez ostaje za proučavanje.
Radi se o manevaru s jasnom porukom: da Bosna i Hercegovina ne mora biti samo poslušni student europske politike, već da može izabrati drugačiji, suvereniji put.
Građani Republike Srpske, ali i cijele BiH, možda će u Dodikovoj viziji vidjeti više od političkog cirkusa – možda vide vrata prema alternativnoj budućnosti koja se ne temelji na poniznosti, već na snazi i samopouzdanju. Naravno Bošnjaci će to vidjeti samo ako im to dopusti ona medijska sotona Hadžifejsović. Lik koji je i ubojstvo islamstičko u Krupi podveo pod posljedicu utjecaja Tik Toka i nedovoljnog dijaloga s mladima. Bošnjaci su neodgovoran narod, dopustiti da ti političku misao nadzire jedan deluzivni egocentrik nije baš neka odgovornost.
A kada se svi ti silni naši i europski zastupnici nađu suočeni s realnošću ovog poteza, pitanje je samo hoće li moći shvatiti da je u pitanju više od igre – da je u pitanju politika za ljude, a ne za kolonizatore.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
