Gledajući najnovije događaje u Bosanskoj Krupi, u kojima je maloljetnik napao policajce, postavlja se pitanje – jesu li ove stravične situacije na neki način povezane s prošlošću i neraščišćenim računima koje je Haaški sud godinama ostavljao po strani?
Možda zvuči kao pretjerivanje, ali kada dublje uđemo u povijesni kontekst i analiziramo odnose, ovakvi zaključci nisu daleko od istine.
U 1990-ima, Bosna i Hercegovina bila je privlačna destinacija za strane borce koji su se priključili Armiji BiH, a mnogi od njih stigli su putem kanala koje su otvorile tadašnje vladajuće strukture.
Ove jedinice, poznate kao El Mudžahid, bile su odgovorne za niz ratnih zločina nad civilima, od prijetnji do ubojstava, a među njima su se, prema izvještajima, nalazili pojedinci povezani s globalnim terorističkim mrežama.
Zanimljivo je, međutim, da je većina ovih slučajeva ostala izvan fokusa Haaškog suda, čime je dana implicitna dozvola za nekažnjavanje – što je svakako oblik amnestije.
Nekažnjavanje u praksi znači i naseljavanje, ostajanje na očišćenom prostoru i jačanje ćelija.
Upravo zbog ovog “propusta” danas vidimo posljedice. Bivši borci, osnaženi činjenicom da nisu suočeni s pravdom, vratili su se u društvo s radikalnim idejama, utječući na lokalne zajednice kroz paradžemate i ekstremističke organizacije.
Mladi poput nedavnog ubojice iz Bosanske Krupe, neiskusni i podložni manipulaciji, idealna su meta za regrutaciju, mentalni su robovi i najnovije žrtve Al Qaede su upravo ta djeca kojima su ideje mržnje Teroristi ukorijenili zahvaljujući odsustvu stvarne kazne.
Sva ta prošlost Haaškog suda tako je, posredno, omogućila nastavak ekstremističkih učenja i djelovanja.
Sukob Vrijednosti: Carlina Pravda i Bosanska stvarnost
Carla Del Ponte, u svojoj potrazi za pravdom, suočena s političkim pritiscima i ograničenjima, usmjerila je energiju na “velike ribe” i pustila mnoge od ovih opasnih individua. Uz to dobila je naputak da se služi rasnim principima kod istrage zločična. Sama je priznala uz Louise Arbour da ih zločini nad katolicima u BIH ne smiju posebno zanimati. Zašto? Zato što iza njih počesto stoje važni partneri EU i SAD-a za Bliskoistočna pitanja – mudžahedini.
Njih dvije tužiteljice za Hrvate i Srbe ostat će vječno upamćene kao dvije najveće prostitutke prava. Trebaš doista biti monstrum poput Carle Del Ponte , proći kraj viteških ljiljački gdje je Al Qaeda granatom, u doba primirja ubila osmero hrvatske djece (bošnjačka taj dan nisu došla na igralište zašto?) i potom novinaru reći “Znaš šta ovo nam je rečeno da nas ne zamima, jer žrtve su Hrvati.”
Nije bilo vremena, ni političke volje, da se mati Eurpoa uhvati za pojedince koji su činili stravične zločine u ime ideologija koje su nadilazile lokalne ratne ciljeve.
Danas se nameće pitanje: može li se Haaški sud amnestirati od odgovornosti za sve posljedice tih svojih odluka?
Danas, kada govorimo o borbi protiv radikalizacije, moramo pogledati povijest kako bismo razumjeli sadašnjost.
Nemar prema zločinima iz prošlosti i dalje proganja Bosnu i Hercegovinu kroz naizgled “slučajne” događaje, u kojima mladi postaju protagonisti nasilnih akcija.
Tek kroz suočavanje s ovom poviješću, i kroz jasnu i nedvosmislenu kaznu za ratne zločine, možemo se nadati da će se ti događaji konačno staviti iza nas.
Jer nije odgovornost samo na institucijama danas, već i na povijesnim odgovornostima koje nisu ispunjene.
Bosanska Krupa i njezin užasni slučaj podsjećaju nas koliko je važno da pravda bude brza, odgovorna i sveobuhvatna. S
ve dok Haag, i drugi međunarodni faktori, ne prepoznaju učinak svoje pasivnosti, Bosna i Hercegovina će i dalje biti plodno tlo za rađanje duhova prošlosti.
MHCl poskok.info
wpDiscuz