Kada se spomene ime Geerta Wildersa, većina medija i političkih analitičara diljem Europe bez puno razmišljanja ga smješta u desničarski spektar. No, je li ta percepcija zaista točna? Što ako Wilders, svojim tvrdim stavovima protiv nekontrolirane imigracije, zapravo brani temeljna načela ljevice i desnice? Postavlja se pitanje: brani li Wilders liberalne vrijednosti koje su zapravo srž zapadne demokracije, dok se političari poput kanadskog premijera i Ursule von der Leyen prikrivaju iza populističkih politika koje bi inače mediji bez sumnje nazvali “desničarenjem”?
Wilders: Zastupnik ljevice pod maskom desnice?
Wilders je poznat po svojoj nepopustljivoj kritici političkog islama, no iza te kritike stoji dublja briga za zaštitu vrijednosti koje su, paradoksalno, u srcu ljevice – sloboda govora, jednakost i zaštita manjina. Njegovo protivljenje radikalnom islamu nije samo iz straha od “drugačijeg,” nego je utemeljeno u ideji da politički islam, kao sustav ideja, ne poštuje temeljne slobode koje čine zapadna društva otvorenima i pluralističkima. Ovdje dolazimo do ključa: Wilders ne napada ljude zbog njihovog porijekla, već zbog radikalnih ideologija koje su u sukobu s liberalnim, pa čak i progresivnim, vrijednostima.
Ako bismo Wildersa pitali bi li se borio protiv radikalnih kršćana koji žele ukinuti jednakost, slobodu izbora i pluralizam, vjerovatno bi odgovor bio “da”. No, postavlja se pitanje: bi li ga tada mediji i dalje smatrali desničarem? Ako se njegov aktivizam temelji na zaštiti sloboda i jednakosti, tada bi ga mogli smjestiti i na ljevicu. Pa zašto je onda Wilders automatski desničar u očima europskih medija?
Desničarenje Ursule von der Leyen i kanadskog premijera
S druge strane Atlantika, kanadski premijer, poznat po svojoj progresivnoj retorici i otvorenoj politici prema imigrantima, odlučuje drastično smanjiti broj imigranata. Europski mediji ovaj potez prikazuju kao pragmatičan odgovor na ekonomske izazove, no kada bi isti potez povukao Wilders, etiketa “desničara” bila bi neizbježna. Licemjerje je očigledno – dok Wildersa karakteriziraju kao ekstremnog desničara, politike koje provode Ursula von der Leyen i kanadski premijer, koje su u suštini ograničavanje migracija, ne nailaze na isti kritički ton. Umjesto toga, nazivaju ih pragmatičnim liderima koji odgovaraju na realne potrebe svojih građana.
No, ako je Wildersova zabrinutost zbog nekontroliranog priljeva migranata – koji, kako tvrdi, često dolaze iz konzervativnih i patrijarhalnih društava – izraz brige za očuvanje liberalnih zapadnih vrijednosti, nije li to upravo ono što ljevica propagira? Wilders se protivi radikalnim ideologijama koje guše slobode i jednakost, a to su upravo vrijednosti koje bi moderna ljevica trebala braniti. Ako to čini kroz kritiku političkog islama, postavlja se pitanje: zašto ga automatski nazivamo desničarem?
Migrantska desnica u Nizozemskoj
Još jedan paradoks odnosi se na ulogu “migrantske desnice” u Nizozemskoj. Wilders često naglašava da mnogi imigranti iz zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike dolaze iz tradicionalnih, patrijarhalnih, pa čak i radikalno konzervativnih sredina. Ova populacija, koja donosi sa sobom vrijednosti nespojive s liberalnim normama, zapravo predstavlja “desnicu” u socijalnom smislu – često su protiv LGBT prava, jednakosti spolova i sekularizma. Ako Wilders brani liberalne norme i protivi se ulasku te “tradicionalne desnice” u Nizozemsku, zašto ga onda nazivamo desničarem? Njegovi protivnici, koji promoviraju nekontroliranu imigraciju iz takvih regija, zapravo podržavaju ulazak konzervativnih elemenata u Nizozemsko društvo – što bi se moglo protumačiti kao desničarska politika.
Licemjerje medija: Tko je ovdje desničar?
Ono što je jasno jest da europski mediji pokazuju nevjerojatnu fleksibilnost u etiketiranju političara. Wilders, koji otvoreno kritizira nekontroliranu imigraciju i politički islam zbog prijetnje liberalnim vrijednostima, automatski dobiva etiketu “desničara”. S druge strane, kada Ursula von der Leyen ili kanadski premijer povlače slične poteze i smanjuju imigraciju, oni su pragmatični lideri koji donose racionalne odluke.
Ako ćemo koristiti dosljedne standarde, onda se Wildersova politika može shvatiti kao obrana temeljnih zapadnih, čak i progresivnih, vrijednosti. Licemjerje u etiketiranju postaje očigledno: kada progresivni lideri smanjuju broj imigranata, to je odgovorno upravljanje državom; kada Wilders zagovara istu stvar iz straha za očuvanje liberalnih sloboda, to je radikalna desnica.
Zaključak: Vrijeme za promjenu perspektive?
Vrijeme je da se Wildersova politika ponovno promisli u svjetlu načela koje brani. Ako su njegova borba protiv radikalnih ideologija i zalaganje za slobode i jednakost nešto što smatramo temeljnim vrijednostima zapadnih društava, zašto ga i dalje smještamo na desnicu? Je li moguće da Wilders zapravo brani principe krajnje ljevice i desnice, dok oni koje mediji nazivaju progresivcima provode populističke, čak desničarske politike?
- Je li vrijeme da preispitamo koga nazivamo desničarom i ljevičarom?
- Možemo li i dalje slijepo vjerovati medijima koji etikete dodjeljuju prema trenutnim političkim potrebama, a ne prema stvarnim načelima koje političari brane?