Ahmed Bosnić, ugledni bosanskohercegovački novinar, publicist i istraživač, podijelio je na društvenim mrežama svoje frustracije zbog neugodnosti koje doživljava u sarajevskom naselju Otoka, gdje živi. Njegov tekst, koji prenosi Raport.ba, otkriva brojne incidente koji su mu se dogodili zbog toga što vozi automobil s hrvatskim registarskim oznakama.
Bosnić, dugogodišnji stanovnik Otoke, opisuje kako su mu u proteklih pet godina više puta uništavali automobil: prvo su mu skinuli kotače, zatim su mu razbijali retrovizore, premazivali stakla fekalijama i grebali auto, a nedavno su mu razbili i desno staklo. Iako nije bilo krađe, očito je da su vandalski činovi usmjereni prema njemu zbog registracijskih oznaka.
U svom emotivnom obraćanju, Bosnić se pita je li on sam ili njegova “astra” postala kolateralna šteta nekog nevidljivog rata koji još traje u Sarajevu. Kako navodi, cijeli život je proveo u novinarstvu, bez ikakvih političkih ambicija, a unatoč svom doprinosu sarajevskoj kulturi i medijima, sada se osjeća nepoželjnim u gradu koji se ponosi multikulturalnošću i tolerancijom.
Njegova dilema – da li su ove napade organizirale “mračne sile” koje vladaju gradom ili je riječ o lokalnim incidentima – vodi ga do pitanja treba li se iseliti iz Sarajeva, kao što su to učinili mnogi prije njega iz sličnih razloga. Iako je putovao diljem regije, uključujući Beograd, Crnu Goru i Kosovo, Bosnić navodi kako nigdje drugdje nije doživio ovakve neugodnosti.
Bosnić završava svoje obraćanje pozivom na mišljenje svojih vjernih čitatelja, pitajući se je li zaista došlo vrijeme da napusti grad u kojem je proveo cijeli život, radeći i stvarajući, ili iza ovih napada stoje izolirani slučajevi netrpeljivosti.
Ovaj potresni tekst Ahmeda Bosnića postavlja važno pitanje o stanju tolerancije i suživota u Sarajevu te izaziva zabrinutost zbog potencijalno dugotrajnih napetosti koje možda još uvijek tinjaju ispod površine.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
– Predratni sam stanovnik Otoke. Nekad sam živio u Ulici socijalisticke revolucije na broju 1, sada živim u u istoj ulici koja je zahvaljući poslijeratnoj vlasti dobila novo ime Brčanska. Nema više predratnih stanara, mnogi se raselili po svijetu i balkanskim državama. Jedino moja zgrada još uvijek nosi broj jedan.
Skinuli sva četiri točka, razmazivali fekalije, razbili šoferšajbu
Posljednjih godina zasadio sam svojim novcem ispred naše zgrade tridesetak ruža i bijeli bor da bi ambijent bio ljepši i humaniji. Čak sam od Mjesne zajednice Otoka dobio Zahvalnicu za te aktivnosti. Ali imam jedan veliki problem – vozim auto s hrvatskim tablicama!
Za posljednjih pet godina doživljavam prečesto neugodnosti: prvo su mi sa auta skinuli sva četiri točka, pa dva puta retrovizor, pa su mi onda fekalijama nekoliko puta razmazivali stakla na autu, potom su mi razbili šoferšajbnu, pa šarali po njemu ekserima, a jutros mi osvane auto sa razbijenim desnim bočnim staklom. Nikakve krađe nije bilo – samo grubo razbijeno staklo!
Sva ta iskustva u meni bude dvojake zaključke. Da li na Otoci jos traje rat protiv Hrvata, pa je koleteralna šteta moja „Astra“, ili sam ja sa porodicom postao višak u ovom naselju i gradu u kome sam bio novinar 60 (šezdeset) godina, u kome sam obnašao funkciju glavnog i odgovornog urednika u najtiražnijim i najuglenijim sarajevskim magazinima, dnevnim i dječijim novinama. Član sam Udruženja novinara od 1964. godine.
Zahvaljujući tome nagrađivan sam najvišim novinarskim nagradama, napisao sam 56 knjiga i snimio brojne radio i tv dokumentarce sa svojih novinarsko-istraživačkih ekspedicija. Ne, ne bavim se politikom, nisam član ni jedne političke stranke, a penzionerske dane provodim tiho, kao mrav, uz računalo završavajući svoju najnoviju knjigu „Tajne Tibeta“. Dakle, kome smetam?!… Svojim komšijama ili nekim mračnim silama koje vladaju ovim navodno slobodarskim gradom?!
Da li mi se to putem mog auta s hrvatskim tablicama šalju poruke da nisam više poželjan u gradu na Miljacki, čija gradonačelnica dijeli gostima baklave i ćevapčiće i na sav glas priča o tolerantnom Sarajevu kao multietničkom gradu, u kome za svakog ima mjesta, ma kako se zvao i kakvu registraciju imalo njegovo vozilo.
“Da li me netko tjera”
Treba li zaista da se odselim iz ovog grada, kao što su neki posljednjih godina odselili iz istih razloga?! Sticajem novinarskih poslova posljednjih godina boravio sam u Beogradu i različitim mjestima Srbije, špartao po Crnoj Gori, boravio na Međunarodnom sajmu knjiga u Skoplju, gdje su čak mojih deset knjiga bile izložene na makedonskom jeziku, proputovao sam Kosovo i nikad, baš nikad, nisam imao nikakve neugodnosti, a moja kola nikakva oštećenja.
Živim svakodnevno sa svojim vjernim čitaocima i želim da čujem njihovo mišljenje na moju dilemu: da li me to netko organizirano tjera iz Sarajeva ili na Otoci još traje rat protiv Hrvata? Volio bih da čujem vaše mišljenje, dragi moji, jer jedino imam vas i jedino vas iskreno cijenim – napisao je.
Inače, Ahmed Bosnić je otac izbornika košarkaške reprezentacije BiH Vedrana Bosnića.
Zaključak: Iako se Sarajevo često predstavlja kao primjer multietničke zajednice, osobna iskustva poput Bosnićevog otvaraju vrata raspravi o tome koliko je ta slika utemeljena u stvarnosti i je li prostor za Hrvate u glavnom gradu BiH zaista sužen ili je riječ o pojedinačnim incidentima.
wpDiscuz