Godina je 1945. Proljeće. Rat točnije pakao se bliži kraju, ali za mnoge ustaške postrojbe i civile koje su nažalost povukli sa sobom to nije kraj, već početak kraja. Na cestama koje vode prema Bleiburgu, kolone umornih povlače se u nadi da će pronaći utočište kod britanskih snaga.
Oni ne znaju da ih tamo čeka izdaja, predaja u zamjenu za Titovo odustajanje od pripajanja Koruše te britanski prijenos u ruke jugoslavenskih partizana, koji će ih nemilosrdno slati na Križni put i u smrt. Kaos, strah, i očaj ovladavaju tim prostorima dok ljudi pokušavaju pobjeći od osvete pobjednika.
Bleiburg je postao simbol tragedije i masakra koji je zadesio vojsku NDH i civile u njihovom posljednjem pokušaju bijega pred partizanima. Međutim, među svim tim povlačenjima i tragedijama, jednih nema u toj koloni – To su Petar Rajkovačić koji je odbio poslušati Pavelića i Njemce te ostaje u Odžaku gdje vodi ustanak o kojem će pisati i britanski mediji. Osim njega nedostaje još jedna prilično velika postrojba – pripadnici Handžar divizije.
Gdje su oni? Tko ih je sklonio? U kojem smjeru idu što mislite?
Što je bila Handžar divizija?
Handžar divizija, poznata kao 13. SS gorska divizija, formirana je od strane nacističke Njemačke, a regrutirana je od muslimanskog stanovništva iz Bosne i Hercegovine. Ova jedinica djelovala je na Balkanu, boreći se protiv partizanskih snaga i sudjelujući u operacijama u NDH. Divizija je imala kontroverznu povijest i često je povezivana s nasiljem nad civilima i vojnim zločinima. Proizišla je iz Crne Legije nakon što ju je preuzeo Rafael Boban. Dala je naročito ruke u masovnom pokolju dalmatinskih Hrvata na Sutjesci. To nije bila bitka. To je bilo čisto koljivo.
Digresija: Crna legija pod Bobanom bilježila je ogromne neuspjehe i gubitke, teoretičari zavjere tvrde da je on cijelo vrijeme bio čovjek Aleksandra Karađorđevića i špijun u ustaškim redovima. Naime osim što je uspio uništiti Crnu Legiju bio je veza Beogradu o lokacijama ustaških ćelija u Italiji cijelo vrijeme prije rata, karijeru je počeo kao najbliža tjelesna straža, elitna, Kralja Aleksandra a na Bleiburgu ga odvajaju saveznici, njega nema niti u Argentini iako ga Pavelić uzalud čeka. Poginuo je kao američki vojnik u Sjevernoj Koreji. Dakle na strani savezničke vojske.
Kako se rat bližio kraju, Handžar divizija se povlačila zajedno s ostalim njemačkim i ustaškim postrojbama. Ipak, povijesni izvori ne potvrđuju da su masovno sudjelovali na Bleiburškom polju. Ali povijesni izvori bilježe da su s neki od njih spovukli prema Bliskom istoku, prema tadašnjoj Palestini, a o njima postoje nejasni zapisi.
Gdje su nestali pripadnici Handžar divizije?
Dok su mnogi članovi drugih ustaških postrojbi završili na Bleiburgu, sudbina Handžar divizije ostala je zamagljena. Postoje svjedočanstva da su mnogi njezini pripadnici, uključujući visoke časnike, uz pomoć jerusalemskog muftije preko Italije prebjegli na Bliski istok. Minimalno šestorica visoko rangiranih pripadnika Handžara tako su se spasili od Tita. Palestinska borba za oslobođenje u to vrijeme bila je u uzletu, a muslimanske organizacije poput Muslimanskog bratstva, koje će kasnije izroditi Hamas, nudile su im okvir i utočište.
Iako povijesni dokumenti ne pružaju jasne dokaze o organiziranom sudjelovanju pripadnika Handžar divizije u Palestini, postoje svjedočanstva o njihovim vezama s terorističkim skupinama. Pronađena su imena pripadnika Handžar divizije kako vode nekakve akcije u Palestini. S njima, s tom elitom Handžara povukao se i stanoviti ustaša imena Ante. I on je bio jedan od zapovjednika. O njihovoj daljnjoj sudbini se malo zna. Pretpostavlja se da su tamo regrutirali i obučavali Mlade Muslimane. Neki od bivših vođa Handžara postali su istaknuti operativci Muslimanskog bratstva, neki treneri u kampovima a njihova “učenja ratovanja” prenijela su se na nove generacije boraca. Krajem 1990-ih, njihovi učenici masovno su se priključivali jedinicama poput one Ekrema Mandala (musliman iz Labina/Istra) u Hrvatskoj 1991 a potom u Bosni i Hercegovini 1992 sve do 1995. Neki od njih i danas se kriju pod lažnim dokumentima u Sarajevu. SDA o tome ima više podataka.
Handžar u BiH – Zločini bez kazne
Jedinica Ekrema Mandala bila je stacionirana regiji Siska a bazen za ojačavanje imala je u pridošlicama mudžahedinima koji su se smjestili u Cazinskoj krajini. Ti Mandalovi ljudi prelazili su granicu bez ikakve kontrole. Oni su provodili teror nad lokalnim stanovništvom na Baniji i Kordunu, krivi su za masovno ubojstvo zarobljenih Srba u Sisku, za silovanja tamošnjih djevojaka i misteriozne nestanke koje je Haag prvenstveno tovario Đuri Brodarcu i Vukovima dok Granić i Tuđman nisu smjeli spomenuti ove jedinice kako se ne bi zamjerili s Amerikancima. Njihova zločinačka djelovanja bila su usklađena s direktnim naredbama SDA iz Sarajeva. Postoji javno dostupan faksimil u kojem Alija odobrava akciju ovoj jedinici. Dokument je poslan iz Sarajeva. To će reći da je prva vojska kojom je Alija upravljao prije rata u BIH bila vojska Muslimanskog bratstva koja je pridošla iz Palestine. Hamas.
Alijine zločinačke naredbe Hamasu u Sisku mogu se okarakterizirati kao prvi udruženi zločinački pothvat (UZP) u ovom dijelu Europe. Ovi zločini nad Srbima u Sisku, koji su se dogodili tijekom 1992. i 1993., još uvijek stoje nerazjašnjeni. Čak niti moćni židovski lobi ne može pritisnuti Granića i Mesića da iziđu pred istražne organe u Hrvatskoj i o ovome daju narodu istinu. Te priznaju da su “nevini muslimani” Alije Izetbegovića po Hrvatskoj imali svoj autonomni rat i da sukob Srba i Bošnjaka počinje u Hrvatskoj a ne u BIH. Pri čemu su prve žrtve Srbi. Izrael bi morao izvršiti pritisak na Bidena da skine veto šutnje o ovim događajima i da BH službe pročešljaju sve zaostale elemente nakon njih koji eventualni i danas žive u BIH.
Mandal je u svojim kasnijim obraćanjima otvoreno govorio o kaosu rata, ističući kako se jedan tjedan borio protiv Hrvata u Vitezu, a drugi tjedan bio na strani Hrvata protiv Srba u Sisku. Ako je Hrvatska pružala potporu Mandalovim snagama, onda Tuđman, Granić i Mesić snose odgovornost za ubojstva Hrvata u Vitezu. U jednom intervjuu, Mandal otvoreno priznaje da nema pojma koliko uopće vojnika ima u svojoj tajnoj jedinici. “Stalno prelaze granicu ne znam ni otkud su”. Samo navodi da ih ima “odasvud” – iz Bosne, Kosova, Palestine…
Ova nedisciplina i kaos unutar jedinica nisu bili samo pokazatelj neorganiziranosti, već i nagovještaj opasnosti koje su te jedinice predstavljale. Ovaj kaos proširio se po Bosni i Hercegovini, ostavljajući krvavi trag kroz cijelu zemlju, dok su njihovi pokrovitelji u međunarodnoj zajednici i dalje ignorirali zločine koje su činili.
DIGRESIJA: Zločin u Sisku masovno ubojstvo zarobljenih Srba jedan je od najvećih neistraženih zločina rata u Hrvatskoj za kojeg uopće nema pritiska da ga se riješi. Smrću Brodarca stavljena je točka na taj zločin koji je pripisan Vukovima. No iza njega stoje muslimani pod vodstvom Ekrema Mandala službeno no neslužbeno ta jedinica primala je zapovijedi Alije Izetbegović i njemu odanog Huseina Živalja koautora Islamske deklaracije, terorističkog dokumenta u kojem se najavljuje rušenje državnog poretka i rat s kršćanima i građanskim parlamentarnim društvima. Živalj je bio ključna osoba koja je vođu Al Qaede za Europu odvela u NYC pred samo rušenje tornjeva i koji sve zna o tome tko je Bin Ladenu osigurao BH pasoš. Abu Meali je bio vođa El Mudžahida i u UN je bio dio BH diplomatske službe kao vojni ataše pod lažnim bosanskim imenom. Ovu informaciju US diplomacija u BIH uporno skriva od javnosti kako američke tako i domaće.
Nadalje, masakr u Grabovici, počinjen u rujnu 1993., nosi njihov prepoznatljiv potpis. Iako je Sefer Halilović procesuiran za zločin u Grabovici, potom oslobođen, to je bilo samo skretanje pozornosti od pravih počinitelja. Sefer je tvrdio da tijekom akcije Neretva93 nikada nije izdao naredbu za takvo što i da onaj tko je tu naredbu izdao je planirao završiti s njim nakon rata upravo na taj način što će mu prikačiti “propust u Grabovici” Prisjetimo se tko ono govori o “našoj najvećoj sramoti i porazu”. Alija. Alija koji se bojao Sefera. Koji mu je atentate smiještao samo da ušuti. Potom kad je shvatio da je Sefer oslobođen znao je da mu je optužnica za Grabovicu neizbježna. Preko svojih moćnih financijera odgađao je podizanje te optužnice. Milijune eura su Carla del Ponte i Louise Arbour utržile na toj odgodi. Potom je đavo došao po svoje. Zločinac je obolio i umro te je obraz “ćudu otpora” spašen. A činjenice govore da u optužnici koju je Carla Del Ponte kasno spremila za Sarajevo jasno stoji Alijina uloga u potpori djelovanja Handžar diviziji iliti Zulfikaru, iliti Muslimanskom bratstvu čije je bio član. Njegova odgovornost za taj prvi genocid rata u BIH neupitna je i zločinac bi dobio zasluženu kaznu. Jednako kao i za viteški masakr, prvi infanticid nakon drugog svjetskog rata i niza infanticida nad Židovima.
Handžar divizija, koja je 1993. promijenila ime u Zulfikar, ostavila je krvavi trag od Siska do Grabovice. Počinitelji su i genocida i infanticida.
Sve ove zločine međunarodna zajednica i Haški sud sustavno ignoriraju, a odgovornost za njih pada na moćne države poput SAD-a i Saudijske Arabije.
Handžar i Hamas – isti korijeni?
Handžar divizija i Hamas dijele ne samo ideološke korijene već i povijesne veze. Handžarsi koji su prešli u Palestinu nakon rata, uspostavili su temelje za terorističke aktivnosti Muslimanskog bratstva, koji će kasnije stvoriti Hamas. Zločini koje su počinili u Bosni i Hercegovini nisu kažnjeni, a međunarodni sudovi, poput Haaga, ignorirali su stradanje Hrvata.
Zaključak je jasan: Handžar divizija, preoblikovana u Hamas, djelovala je na tlu Bosne i Hercegovine, a njihovi zločini, počinjeni u ime “svetog rata”, ostali su nekažnjeni. Međunarodna pravda, koju su zastupale velike sile poput SAD-a i Saudijske Arabije, pala je na testu pred hrvatskim kostima u Vitezu, Grabovici i Bugojnu.
Iz ove priče jasno je kako zlo koje je Hitler sijao nikada nije u potpunosti iskorijenjeno. Utjecaj njegove rasističke ideologije i mržnja prema Židovima, koju su pripadnici muslimanske Handžar divizije ponijeli sa sobom iz Bosne, prelila se u protužidovske terorističke pokrete u Palestini. Ta mržnja postala je dio tih pokreta, a antižidovski sentiment živio je u Bosni i Hercegovini i prije Hitlerovog dolaska. Ma koliko danas neki pisali o viševjekovnoj tradiciji tolerancije, povijesne činjenice govore drugačije. Samo u Sarajevu, u čast proglašenja Trećeg Reicha, lokalno stanovništvo spalilo je sinagogu, i to prije nego što su nacističke trupe umarširale u grad. Taj čin jasno pokazuje da je antisemitizam bio prisutan i aktivan mnogo prije nego što je nacizam formalno stigao u Bosnu.
Dužni smo na kraju objaviti fotografiju zapovjednika Hamasa tj Handžar divizije koji je upravljao njihovim akcijama u Sisku 1991. Osoba sa ove fotografije je notorni masovni ratni zločinac. Otac je Bakira Izetbegović i osnivač terorističke organizacije SDA:
Ne postoji nitko iz SDA koji javno smije reći da SDA nije teroristička organizacija. Ona to jeste od svog prvog dana. Radi se o islamističkoj terorističkoj organizaciji koja je dio terorističke muslimanske mreže Muslimanskog bratstva. OHR ju ne smije zabraniti iako znaju da je ovo što pišemo istina. Ispod fotografije teroriste nalazi se i lice Stjepana Mesića, žrtve urote, koji je od kraja 90-ih ucijenjen moćnim islamističkim vezama i dobio je prijetnju iz Haaga ako ne postane kooperativan. Haag je oružje islamista na Balkanu. Uz Mesića ucijenjeni su i Granić i Šeks i Karamarko. Svi su oni produžena ruka Alijinog Hamasa u RH. Pitajte SOA-u ako nama ne vjerujete.
Nije li vam recimo čudno da Granićev HDZ jutro nakon potopa u Jablannici šalje 20 milijuna maraka pomoći, dok sve ove godine ne dozvoljavaju Hrvatima iz BIH da podignu optužnice u Hrvatskoj protiv Alijinih generala i da je na svim medijim u RH pod HDZ kontrolom zabranjeno sjećanje na to što je Hamas činio BH Hrvatima 90-ih?
Pametnome dosta.
Poskok.info – pododjel za istraživanje ratnih zločina i istine o ratu