Nedavne izjave Kristijana Schmidta, visokog predstavnika u BiH, ponovno su uzburkale političku scenu, posebice nakon njegove primjedbe o uklanjanju likova Alije Izetbegovića i Ratka Mladića iz udžbenika povijesti.
Bošnjačke stranke i udruženja promptno su reagirale, tražeći njegovu ispriku, dok je OHR brzo izašao s objašnjenjem, tvrdeći kako su Schmidtove riječi pogrešno protumačene. U priopćenju OHR-a navodi se da je Alija Izetbegović bio ključna figura u postizanju mira i Daytonskog sporazuma te da je svojim djelovanjem “spasio mnoge živote”.
No, ono što izaziva podjele u ovim izjavama nije samo Izetbegovićeva uloga u povijesti, već način na koji se ta uloga tumači.
Željka Cvijanović, srpska članica Predsjedništva BiH, jasno je dala do znanja kako Izetbegovićevo naslijeđe nije jednoznačno, posebno iz srpske perspektive.
U svom odgovoru na izjave OHR-a, Cvijanovićeva je iznijela kritiku, sarkastično navodeći da su, prema kriterijima međunarodnih institucija, “Izetbegović, Sakib Mahmuljin i pripadnici ‘El mudžahedina’ očigledno mirotvorci.”
Cvijanovićeva je zatim podsjetila na jedan od najpoznatijih Izetbegovićevih citata iz njegove Islamske deklaracije, koji glasi: “Nema mira niti koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.” Iako je OHR u svom priopćenju istaknuo da je Izetbegović ključan za mir u BiH, Cvijanovićeva podsjeća na njegovu kontroverznu izjavu da je “spreman žrtvovati mir za suverenu BiH.” To, prema njoj, nije samo prazna retorika – to je nešto što je Izetbegović i učinio, nažalost na štetu svih naroda u BiH.
Izetbegović između mirotvorca i ratnog lidera
Dilema o tome tko je Izetbegović zapravo bio – mirotvorac ili lider spreman na sukob – ne prestaje biti predmetom političkih neslaganja. S jedne strane, bošnjački politički krugovi ga vide kao osobu koja je obranila BiH od agresije, dok iz srpskog i hrvatskog kuta dolazi percepcija o njegovoj ulozi u produbljivanju sukoba.
Schmidtov pokušaj balansiranja između ovih narativa dovodi ga u nezavidnu poziciju – umjesto da pomiri strane, njegova izjava o udžbenicima izazvala je burne reakcije. U želji da se iz povijesnih knjiga izbrišu likovi koji produbljuju podjele, Schmidt je možda otvorio novu kutiju Pandore, u kojoj se ponovno vode bitke za interpretaciju povijesti.
Što dalje?
Politički diskurs u BiH obilježen je stalnim prijeporima oko prošlosti. Bez obzira na namjere međunarodnih predstavnika poput Schmidta, jedno je jasno: pokušaji nametanja neutralnog stava prema likovima poput Izetbegovića, Mladića ili Karadžića rijetko prolaze bez trzavica.
Žrtvovanje povijesti radi budućnosti možda zvuči kao plemenit cilj, ali povijest, kako nam pokazuje BiH, nije tako jednostavno žrtvovati.
Schmidt će možda morati tražiti drugi način da uspostavi ravnotežu, jer uklanjanje povijesnih ličnosti s naslovnica knjiga neće ukloniti sjećanje niti osjećaje koje te ličnosti izazivaju među narodima u BiH.
Na kraju, povijest je već napisana – a pitanje je samo tko će imati zadnju riječ u njezinoj interpretaciji.