Sanija Ameti, švicarska političarka bosanskohercegovačkog porijekla, i supredsjednica pokreta Operation Libero, odlučila je obradovati nas jednim od onih trenutaka kada se pitaš gdje si ti bio dok su se dijelile osnovne društvene smjernice o tome što je primjereno, a što ne. Na Instagramu, gdje bi drugdje, jer kako drukčije danas pokazati svijetu da ti je do nečega stalo osim da to lijepo objaviš – Sanija je objavila nekoliko fotki sa svoje posljednje seanse smanjenja stresa, ne nekom jogom ili meditacijom, nego pucanjem. I to ne bilo kakvim pucanjem, već gađanjem mete koja, kako da vam kažem, nije baš naslikana bikovim okom, nego Blaženom Djevicom Marijom s malim Isusom u naručju.Bravo, Sanija, svaka čast. Jer, naravno, tko bi bolje služio kao meta za stresnu relaksaciju nego žena koja u rukama drži osnivača kršćanstva, čovjeka za kojeg milijuni misle da je Bog u ljudskom tijelu.
Da, kad si pod stresom, pucaj po Blaženoj Djevici, pucaj po Bogu. Ima logike, zar ne?
Ameti, članica švicarske Zelene liberalne stranke, inače poznate po podržavanju slobode izražavanja, očito je ovu slobodu shvatila prilično doslovno. Jer što je demokracija i liberalizam bez malo streljanja po svetinjama, zar ne?
Ipak, kad su joj novinari “Blicka” skrenuli pažnju da gađanje majke Božje s djetetom možda i nije najbolji način za smanjenje stresa – osim ako ne planiraš izazvati živčani slom kod kršćana – Ameti se odmah povukla. Evo, izvinila se, sklonila fotku, kao da ništa nije bilo. “Nisam obratila pažnju na vjerski značaj slike”, rekla je, kao da je gađala neki generički poster iz IKEA-e. Je li to moguće?
Naravno da nije imala pojma, nije to bio neki svjestan čin. Jer, iskreno, kad si već na streljani i odlučiš se izbaciti stres pucanjem po nečemu – tko još gleda što je to? Možda je to majka Božja, možda je to SpongeBob, možda je to Štrumpfeta. Svi smo mi ponekad pod stresom, pa ajmo svi malo pucat po onome što nam prvo padne pod ruku, a onda se lijepo ispričat.
Ali, zaista, moramo cijeniti njezin napor da nam barem objasni. Jer što može više umiriti osjetljivu religijsku javnost od jedne iskrene, srdačne isprike? “Od srca mi je žao ako sam time nekoga povrijedila”, kaže Sanija. To je u prijevodu: “Eto, da sam znala da je to bila Marija, nikad to ne bih stavila kao metu.” Jasno. Da je bio netko drugi, tipa, ne znam, Gandhi, onda bi već bilo u redu?
Ali, dobro, u moru skandala i “pucanja u prazno”, barem smo saznali da je Blažena Djevica Marija u stanju podnijeti i ovakve stresne situacije. Da, čak i kad je koriste kao metu, ona ostaje smirena, dok bi neki od nas već odavno pokupili Isusa i pobjegli iz streljane.
Bravo, Sanija. Kad sljedeći put budeš pod stresom, slobodno pucaj po kojoj manje svetoj slici. A možeš i pokušati s disanjem.
Kako bi se Sanija Ameti danas osjećala i u kojoj bi se rupi Europe sakrila da je slučajno pucala po zastavi zelenog polumjeseca sa zvijezdom? Ili, zamislimo, da je meta njezinog stresa bila fotografija Osame Bin Ladena? Bismo li i dalje pričali o Europi kao zemlji slobode, gdje je umjetničko izražavanje svetinja, ili bi se preko noći našla na crnoj listi nepoželjnih? I kako da onda i dalje govorimo o Europi kao o bastionu slobode, dok se istovremeno uporno tvrdi da su upravo muslimani ovdje ti koji su “ugroženi”?