Ali to nije sve. Ova priča, na granici, nije samo o Severini. To je priča o nama svima, o tome što se događa kad sistem odluči da su sloboda govora i mišljenja neprijatelji. Dačić kaže kako će možda ukinuti te famozne liste sumnjivih osoba. Ali zar ne znamo svi da su te liste stvarne, i da su one samo refleksija dublje nesigurnosti jednog režima? Jer kad država, poput ranjenog tigra, napada vlastite građane zbog riječi, to više nije država. To je groteska, karikatura same sebe.
A nije da je Srbija sama u tome. Na Balkanu je udbaštvo još uvijek živo, samo što su metode postale sofisticiranije. Pogledajte samo kako političko Sarajevo plješće Inzkovim izmjenama zakona. Svi su aplaudirali, ne shvaćajući da su ti zakoni o slobodi govora zapravo uvod u nešto mnogo opasnije – gušenje demokracije. Inzko, taj plemić iz Austrije, nikad takve zakone ne bi mogao progurati u svojoj zemlji, ali ovdje? Ovdje je sve moguće.
Na kraju dana, Severina ostaje simbol nečega mnogo većeg. To je borba za pravo da kažeš što misliš, čak i kad te za to osude. Ona nije samo estradna zvijezda; ona je postala simbol otpora. A sve one udbaške metode, svi ti pokušaji da se kontrolira tko smije govoriti, samo su dokaz slabosti onih na vlasti. Jer istinska snaga leži u slobodi – slobodi govora, mišljenja, izražavanja. I to je ono čega se boje. Severina je pokazala da postoji način da im se suprotstaviš – ne riječima mržnje, nego riječima istine.
Na Balkanu, u zemlji gdje su podjele i dalje duboke, gdje se trauma prošlosti miješa s neizvjesnošću sadašnjosti, Severina je postala više od pjevačice. Postala je podsjetnik da sloboda ne dolazi bez borbe, i da se istina ne može zauvijek zatrti udbaškim metodama.
Emina Zanki l poskok.info
wpDiscuz
