Čapljinski gradonačelnik Smiljan Vidić ponovo se našao u središtu pažnje, i to ne zbog svojih političkih bravura ili vizionarskih projekata, nego zbog – pazite sad – netransparentnosti u raspolaganju gradskim zemljištima. Nije da nismo već navikli na ovakve priče, ali kada te u vezi s tim prozovu revizori Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH, onda znaš da si zakuh’o kašu.
Dakle, priča ide ovako: u revizorskom izvještaju za 2023. godinu, između ostalog, navodi se da je naknada za građevinsko zemljište, koje je Vidić prodavao kao da je privatna parcela njegova djeda, išla mimo odluka Gradskog vijeća. Da, dobro ste čuli, gradonačelnik je odlučio da prodaje gradsku imovinu kao da je njegova vlastita, a vijećnici, umjesto da dižu bune, samo su kimali glavom.
No, tu nije kraj. Prema pravilniku, Vijeće je ono koje donosi odluke o uvjetima raspolaganja nekretninama. Ali naš Smiljan je, očito, odlučio da mu je toga preko glave i da je vrijeme da on preuzme stvari u svoje ruke. I tako su dva notarska ugovora, jedan za zemljište od 432.000 KM, drugi od 570.000 KM, koja su prodana tvrtkama ‘ING-EKO’ i ‘Sunon energija’, našla svoj put do revizorskih očiju. Problem? Plaćanja su, naravno, ugovorena na rate, mimo prvobitnih uvjeta. Zašto bi netko morao platiti cijeli iznos odmah, kad to može učiniti u ratama, zar ne?
Revizori su, naravno, prstom pokazali na Vidića, jer je “korekcijom” rokova plaćanja smanjio konkurenciju i, naravno, narušio transparentnost. Zanimljivo, primici od prodaje tih zemljišta nisu čak ni bili planirani u gradskom proračunu. Pa gdje bi to planirali? Bolje je to zadržati kao iznenađenje za sve, zar ne?
A priča o Hutovu blatu? E, tu dolazimo do pravog bisera. Čapljinsko javno poduzeće ‘Park prirode Hutovo blato’ obratilo se Gradu za pozajmicu od 600.000 KM. Sredstva su, naravno, bila namijenjena za projekte financirane iz EU fondova, ali gdje je lova – tu je i nejasnoća. Nisu samo sredstva uplaćena bez ikakvog plana za povrat, nego su u knjigama Grada Čapljine evidentirana na način koji zbunjuje čak i iskusne revizore.
I tu, na kraju, dolazimo do “posebnih uvjeta rada”. Kada vatrogasci i PR stručnjak imaju iste “posebne uvjete”, znaš da nešto smrdi. Ispostavilo se da su neki zaposlenici dobivali dodatak na plaću, iako za to nije postojala zakonska osnova. No, što ćeš, Vidić valjda misli da je Čapljina njegov privatni feud.
Sve u svemu, dok se Vidić igrao velikog šefa, grad je nastavio funkcionirati kao da su pravila samo smjernice, a ne obaveze. Ako ništa drugo, barem imamo novu epizodu u sapunici pod nazivom “Kako Smiljan vodi grad.” Iako, ruku na srce, sve više to izgleda kao crna komedija nego kao ozbiljna politička priča.
wpDiscuz
