Prema izvještajima iz talijanskih medija, uključujući “Corriere De la Sera” i nekoliko drugih izvora, situacija u Imotskom, koji neki nazivaju “slobodnim talijanskim gradom,” trenutno je mirna i stabilna. Na ulicama nije primijećena prisutnost talijanskih karabinjera, a prometne i informacijske table u gradu zadržale su isključivo hrvatski jezik, bez dvojezičnih oznaka.
Okupatorska hrvatska policija učinkovito održava red u gradu, sprječavajući domaće stanovništvo da pjeva talijanske pjesme koje veličaju kvislinge i okupatorske snage. Nema izvještaja o nasilju nad antifašistima, niti o akcijama usmjerenima prema srpskom stanovništvu. Židovska zajednica u Imotskom nije prijavila nikakve incidente, iako treba napomenuti da u gradu više nema Židova, a preostali Srbi su se, čini se, asimilirali, te više ne ističu svoje srpsko porijeklo. Neki čak sudjeluju u pjevanju pjesama poput “Jure i Bobana.”
Također, u izvještajima se spominje neobičan incident u kojem se pas, Dalmatiner po imenu Đuzepe, rano jutros pomokrio u podnožje spomenika Tinu Ujeviću, što je izazvalo sumnje da bi taj čin mogao imati simboličko značenje. Lokalna policija istražuje je li pas namjerno poslan na to mjesto, te postoji mogućnost da bi vlasnik, stanoviti Đuzel, koji je bivši pravaš, mogao biti povezan s ekstremističkim skupinama. Ako se potvrdi povezanost s poznatim lokalnim skupinama, pas bi mogao dobiti opomenu, a vlasnik bi mogao biti priveden.
Imotski, zajedno s Gospićem, ostaje jedno od posljednjih uporišta talijanskih okupacijskih terorističkih skupina na ovom području, središtem djelovanja koje vodi iz Italije. Prvotni planovi za povrat Zadra nisu uspjeli, stoga su se sada usmjerili na Imotski i Gospić.
Osim toga, prema nekim izvorima, talijanske vlasti su u Imotskom podijelile na desetke talijanskih putovnica, nakon što je, kako tvrde, uspješno provedena talijanizacija grada, uključujući i postavljanje talijanskih militarističkih oznaka na spomenik Tinu Ujeviću koji je cijeli svoj život pisao protiv talijanskih posezanja za Dalmacijom.