Nedavna reakcija Nermina Nikšića, premijera Federacije BiH i lidera SDP-a, na imenovanje Marina Vukoje za novog suca Ustavnog suda BiH, otkriva mnogo više o stanju socijaldemokracije u Bosni i Hercegovini nego što bi Nikšić želio priznati. Njegova obrana ovog imenovanja, upućena prvenstveno bošnjačkim nacionalističkim strankama, naglašava suštinsku dilemu s kojom se suočava SDP BiH: je li zaista riječ o građanskoj, multietničkoj stranci ili pak o političkom entitetu koji se prilagođava dominantno bošnjačkim interesima?
Pravdanje kao simptom
Nikšićevo pravdanje pokazuje kako se SDP BiH, stranka koja se nominalno zalaže za univerzalne socijaldemokratske vrijednosti, često osjeća obveznom odgovarati na pritiske i kritike koje dolaze iz bošnjačkih nacionalističkih krugova. Premda bi se očekivalo da stranka koja se deklarira kao građanska i multietnička održi distancu od bilo kakvih etničkih pritisaka, stvarnost pokazuje drugačije. SDP BiH, čini se, više brine o zadovoljavanju bošnjačkog biračkog tijela nego o očuvanju vlastitih principa.
Baza podrške i politička realnost
Glavna baza podrške SDP-a BiH dolazi iz većinski bošnjačkih urbanih centara poput Sarajeva i Tuzle. Ovaj geografski fokus prisiljava stranku da svoje političke prioritete uskladi s interesima bošnjačkog stanovništva. Iako to može biti politički pragmatično, postavlja se pitanje koliko se SDP BiH uistinu razlikuje od bošnjačkih nacionalnih stranaka kada je riječ o praktičnoj politici.
Koalicije s bošnjačkim strankama
SDP BiH često ulazi u koalicije s bošnjačkim nacionalnim strankama, poput SDA. Ova savezništva, iako nužna za političku stabilnost i održavanje vlasti, dodatno kompromitiraju deklariranu multietničnost i građanskost stranke. Pravdanje ovakvih koalicija često se svodi na retoriku o potrebi za stabilnošću, no time se zanemaruje pitanje integriteta i dosljednosti socijaldemokratskih principa.
Nedostatak pravdanja srpskim i hrvatskim strankama
Interesantno je primijetiti kako se SDP BiH rijetko, ako ikada, osjeća potrebu pravdati srpskim i hrvatskim nacionalnim strankama. Ova asimetrija u ponašanju ukazuje na duboko ukorijenjene političke realnosti: SDP BiH nema značajnu podršku niti utjecaj u srpskim i hrvatskim zajednicama, stoga ni ne osjeća pritisak da odgovara na njihove kritike. Ova činjenica dodatno potvrđuje percepciju da je SDP BiH stranka koja prvenstveno služi interesima bošnjačkog stanovništva.
Što nam ovo govori o socijaldemokraciji u BiH?
SDP BiH, premda formalno građanska i multietnička stranka, u političkoj praksi često djeluje kao entitet prilagođen bošnjačkim interesima. Ovo pravdanje bošnjačkim nacionalistima nije samo izolirani incident, već simptom dubljeg problema: nemogućnosti ili nespremnosti da se socijaldemokracija u BiH uistinu odvoji od etničkih politika.
Zaključak
Socijaldemokracija u BiH, kako je predstavlja SDP BiH, suočava se s ozbiljnim izazovima. Dok se deklarativno zalaže za univerzalne vrijednosti i multietničnost, u praksi se često prilagođava dominantnim bošnjačkim interesima. Ova dvosmislenost ne samo da kompromitira integritet stranke, već i otežava ostvarivanje istinskog građanskog i multietničkog društva u BiH. Nikšićevo pravdanje bošnjačkim nacionalistima stoga govori sve što trebate znati o socijaldemokraciji u Bosni i Hercegovini: ona je, barem u slučaju SDP-a BiH, duboko ukorijenjena u etničkoj politici.