Mario Plenković, pokojni otac Andreja Plenkovića, rođen je 1947., bio je pričuvni major JNA i djelatnik Kontraobavještajne službe (KOS), iskusni partijski operativac te izuzetno pouzdan “društveno-politički radnik” i član užeg rukovodstva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske odnosno Jugoslavije (CK SKH-SKJ).
Mario Plenković novačio je na stotine medijskih vojnika. Dapače, na njegove su tečajeve i idejnopolitičke instrukcije u pravilu dolazili “društveno-politički radnici” iz hijerarhijski najviših kadrovskih struktura bivšeg režima.
Mario Plenković, otac AP-a, bio je od 1972. šef kabineta glavnog direktora JRT Zagreb (prethodnice HRT-a). Upravo te godine Partija odlučuje poslati Puharića kao glavnog direktora JRT Zagreb, a Plenkovića postavlja za šefa kabineta. Zašto? Zato što je Puharić dobio zadatak da “smiri stanje” nakon Hrvatskog proljeća.
Dok su neki završili po kazamatima i emigraciji (Budiša, Bušići, Tuđman, Gotovac), neki su napredovali u najgorim vremenima za Hrvate.
To će reći da su i Mario Plenković, i Puharić, i Winter, kojemu je Mario Plenković kasnije isto bio šef kabineta, bili povjerljivi ljudi CK SKH-SKJ.
Međutim, od svega ovoga zanimljivije je da su Mate Granić i Mario Plenković bili školski prijatelji. Išli su zajedno u gimnaziju. Mario Plenković i Mate Granić rođeni su iste 1947. godine i obojica su i iz tog kraja (Makarska odnosno Hvar).
Mate Granić je bio u toliko dobrim odnosima s ocem Andreja Plenkovića da je držao oproštajni govor povodom smrti Marija Plenkovića. U govoru na sahrani Marija Plenkovića, Granić je naglasio to istinsko njihovo prijateljstvo iz gimnazijskih dana, druženja, i činjenicu da su pohađali isti razred i bili najbolji prijatelji.
To objašnjava kako je Andrej Plenković postao to što jest. I kako Granić utječe, kadrovira, odlučuje, bira i pregovara. I lagano ubija budućnost naše djece.
Granić je postavio Andreja Plenkovića za šefa njegove kampanje 2000. godine. Daklen, i Mario Plenković, po struci komunikolog, je sigurno stajao iza te kampanje.
Mario Plenković je morao napustiti Sveučilište u Zagrebu zbog ozbiljnih optužbi za seksualno zlostavljanje studentica. Znamo i da je Mate Granić bio veliki ženskaroš. Po kuloarima se priča da je bio i s nekim našim kraljicama političarkama koje su obnašale visoke dužnosti. Nekadašnje MVP-ovke. To je možda Mati i Mariju očito ostalo iz mladih gimnazijskih dana. Fuj.
Nešto prije predsjedničke kampanje, Mate Granić je mladog Andreja Plenkovića primio kod sebe u službu, u MVP RH, gdje je mladi Plenki strelovito napredovao.
Nažalost, djeca čiji oci nisu poznavali Matu Granića ili čiji oci nemaju KOS pedigre nisu baš bili te sreće. Pa su završili krvavih gaća po ćukama. Čuvali liniju kod Vakufa ili Vinkovcima. Pa kasnije zapičili za Australiju. A bilo je i onih koji su tečnije govorili jezike od mladog Andreja Matinog.
Anyway, Mate je stvorio Plenkija. A Plenki mu je vratio tako da ga je postavio za glavnog savjetnika za vanjsku politiku.
Matu Grobara, osobnog doktora zločinice Milke Planinc, šefice Izvršnog vijeća SFRJ 1983. kad je s Mikom Špiljkom naredila da se Stjepan Đureković ubije sjekirom u glavu.
Dakle, Matu se opet pita. Ne smije se pitati tri hrvatska saborska zastupnika iz BiH i/ili dijaspore. Oni moraju biti kuš. Zato su na listi Šutljivci. To je zapravo postavljen uvjet Čoviću.
A troler Čović genijalno onda popuni HDZ listu XXXL Šutljivcima. Da ih se i bestidni Plenković zastidi.
Mate Granić je iza leđa Tuđmanu vodio izdajničku politiku. Kad je Tuđman htio pokrenuti Oluju, Mate i još neki su, umjesto Oluje, htjeli progurati Galbraithov Z-4 plan. Granić je bio protivnik Oluje, Tuđman je to skužio.
I zato ga je Tuđman maknuo daleko od sebe i Zagreba uoči i tijekom Oluje. Što je sigurno, sigurno, jel.
Svojom bolesnom ambicijom – koju prepoznajemo i u nekim drugima danas – izolirao je Tuđmana od međunarodne zajednice i Clintonove administracije. Paralelna, a zapravo izdajnička, Prd diplomacija Mate Granića je umalo dovela do sukoba HR i NATO-a kod Martin Broda.
Zašto na pogreb Tuđmanu nije nitko došao?! Zato što Mate Granić nije poslao pozivnice kako bi to trebalo napraviti. Njegova diplomacija je trebala obavijestiti svijet na sva zvona. Ali to ljubomorni Mate Planinc rođ. Granić nije učinio. Mislite li da se potrudio zvati državnike da dođu na pogreb? Haha.
Granić je gori od Mesića. Granić je Tuđmana bušio, izdavao, a barem se Mesić maknuo i javno radio protiv njega.
Mate Torbar je u Daytonu pregovarao Daytonski sporazum. Tamo nije Tuđman stalno bio, naravno. Pitate se zašto je Federacija jedna izborna jedinica za izbor hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva? Zašto nam Bošnjaci nameću predstavnike?
Aneks 3 je dao zeleno svijetlo za kasnije divljanje OESS-a, da Barry 2000. nametne izborna pravila koja su nas pokopala. Mate Granić je ispregovarao Aneks 3. Od kojeg se još nismo oporavili.
Zašto smo napustili osvojene strateške položaje, poput Vitoroga i puta Kupres-Šipovo-Jajce.
Sad znate. Mate.
Granić je stvorio Demokratski centar kad mu je propao plan da postane predsjednik RH. Demokratski centar je apsorbirao HDZ na čijem je čelu stavio Andreja Plenkovića.
Granić je trenutno kadrovnik i utječe na sve glavne segmente u HDZ-u. On je izmislio Kraljicu Balkana Kolindu Srebreničku i Plenkovića.
Dakle, HDZ je Demokratski centar. Stranka Modernog suverenizma Mate Granića – ta sintagma koja baš ništa ne znači. To je baš granićevska sintagma: idemo prositi eure u Briselu, u tome smo jaki, i to ćemo malo raspodijeliti i to nek nam bude centristička politika.
To je HDZ. Demokratski centar.
Ubijaju i ono malo nacionalnog hrvatstva. A to rade ubijajući nas prvenstveno. Hrvatsku su već bacili na koljena kad je “nacionalno” u pitanju. Nema više reći Ne Velikom Bratu. Nema više tražiti vraćanje prava za Hrvate u BiH. Po Washingtonskom sporazumu. A kamoli nešto više od Washingtonskog sporazuma.
To vam je cijela priča koju morate znati i uzeti u obzir 17. travnja.
Ne budite ovani. Nemojte opet birati Granića i KOS-ovce.
Upalite mozak.
Granić-Plenković d.d. su zapravo jedan bog iz grčke mitologije.
P.S.: Postojao je i jedan Andrija Plenković. Na hvarskoj listi bio je kandidat Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) orjunaško-fašističke jugoslavenske stranke. Na izborima za Kotor Hvar 1938. Plenkovićev JRZ je osvojio 776 glasova, dok je hrvatska lista Vlatka Mačeka osvojila 4.325 glasova. Eto.
P.S.2.: Grgo Plenković, navodno stric Andreja Plenkovića, bio je kapetan KOS-a, a cijela je obitelj bila u tijesnoj vezi s obitelji Knežević. Veljko Knežević bio je pak zloglasni komunistički udbaš, a također i generalni direktor JRT Zagreb krajem osamdesetih. Kasnije je Knežević postao ambasador SRJ Slobodana Miloševića.