Kad su 2001. godine tenkovi međunarodne zajednice (SFOR) napali i opljačkali Hercegovačku banku bilo je jasno kako će društveno-političke posljedice za hrvatski narod u BiH biti nesagledive. Nakon što je banka opljačkana i uništena, hrvatski narod u BiH sustavno je i smišljeno osiromašen, gospodarstvo osakaćeno, potaknuto je njegovo iseljavanje i otpočet je proces ukidanja njegovih političkih prava. Pljačka Hercegovačke banke je izvršena po američkom nalogu. Iako se kasnije utvrdilo kako je Hercegovačka banka, koja je u to vrijeme držala preko jedne trećine bankarskog tržišta u BiH, poslovala uzorno, nitko nikad nije odgovarao za ovu spektakularnu pljačku.
Umjesto toga, Hrvate se optuživalo za separatizam, političkim dužnosnicima (njih preko 150) zabranjeno je političko djelovanje i kroz poteze visokih predstavnika Hrvatima u BiH su oduzeta prava koja im jamči status konstitutivnog naroda.
INTERKONEKCIJA UMJESTO BANKE
U međuvremenu, Hrvate u BiH se i politički i fizički mrcvarilo. Nametan im je Sejdo Komšić bošnjačkim glasovima u Predsjedništvo BiH, formirane su federalne vlasti bez hrvatskih političkih predstavnika, ignoriralo se ratne zločine počinjene nad Hrvatima, međunarodni novci su zaobilazili hrvatske krajeve, pokušalo ih se do kraja slomiti kao politički narod. U dobroj mjeri u svemu tomu se i uspjelo, iako su se pokazali puno žilavijima nego su to mnogi očekivali.
Također, vrlo važan element je i da se nakon pljačke Hercegovačke banke i službeni Zagreb distancirao od svojih sunarodnjaka u BiH za što su najveće „zasluge“ imali Mesić i Račan, iako ni kasnije HDZ-ove Vlade pod Sanaderom i Kosor nisu bile bitno drugačije.
Danas, postoji ogromna mogućnost da se cijela stvar ponovi. Samo što ovog puta povod nije pljačka banke, nego je riječ o kontroli nad Južnom plinskom interkonekcijom.
Umjesto napada tenkovima, međunarodna zajednica, u prvom redu Amerika, ovog puta bi mogla „napasti“ Hrvate sankcijama i cementiranjem položaja Hrvata u BiH kao građana drugog reda kojima će Bošnjaci nametati političke predstavnike.
Priča oko Južne interkonekcije traje već nekoliko godina, ali se naglo zahuktala u posljednjih nekoliko mjeseci. Potpuno je jasno i razumljivo zbog čega Hrvati žele kontrolirati ovaj projekt budući da plinovod ide od Posušja preko Kupresa ka Novom Travniku s odvojcima ka Mostaru i Livnu. Dakle, sve redom preko hrvatskih područja.
No, Amerikanci žele da cijeli projekt kontrolira u korupciju ogrezli BHGas, koji se suočava s na desetke milijuna teškim tužbama, u kojem ne radi doslovno niti jedan Hrvat i kojem se ne može vjerovati da neće činiti štetu hrvatskom gospodarstvu u BiH.
SANKCIJE
Zbog želje Hrvata da sami kontroliraju i svoju sudbine i ključne projekte na teritoriju BiH na kojem dominantno žive, digla se vrlo ozbiljna graja u američkim krugovima. Tako je ova tema završila u New York Timesu a američki državni tajnik Blinken čak je pisao pisma hrvatskom i bosanskohercegovačkom ministru vanjskih poslova, Gordanu Grliću Radmanu odnosno Dini Konakoviću. Prethodno se oglašavao i američki veleposlanik u BiH Michael Murphy i to s uobičajenih sarajevsko-unitarističkih pozicija kao i James O‘Brien, pomoćnik američkog državnog tajnika.
Zajednička poruka je da će predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, i ne samo on, dobiti sankcije ukoliko se ne povinuju diktatu i u bošnjačke ruke ne prepuste najvažniji infrastrukturni projekt u zemlji, jednako važan kao i Koridor 5c.
Ono što u cijeloj priči ostaje neizrečeno je da sankcije doslovno ništa ne znače bh. političkim dužnosnicima, pa tako ni Čoviću. Bh. političari nemaju nikakvu imovinu u Americi te su takve sankcije samo simboličke prirode. Ali eventualne sankcije znače jako puno Zagrebu.
Naime, u Hrvatskoj već desetak godina zapravo postoji konsenzus o hrvatskom pitanju u BiH. Izvan tog konsenzusa danas su samo dijelovi ekstremno ljevičarske stranke Možemo!. Taj konsenzus je u mnogome zaslužan što se Hrvate u BiH nije i formalno pretvorilo u građane drugog reda još na prošlim Općim izborima.
No, kako je ova godina izborna i u Hrvatskoj, izricanje sankcija Čoviću i HDZ-u mjesec dana pred hrvatske izbore bio bi ozbiljan problem za Plenkovića i hrvatski HDZ. Stvorila bi se tema oko koje bi se mogao uništiti postojeći konsenzus o hrvatskom pitanju i onda zapravo bez problema dovršiti proces pretvaranja Federacije BIH u bošnjački nacionalni entitet kao što je RS srpski nacionalni entitet.
KONFEDERACIJA ENTITETA
Ne smijemo zaboraviti kako Sejdu Komšića nisu izmislili ni Zlatko Lagumdžija, ni Bakir Izetbegović ni SDP ni SDA, nego upravo Amerikanci. Oni su ti koji godinama daju vjetar u leđa unitarističkim politikama iako je očevidno kako te politike uništavaju bilo kakvu mogućnost da BiH zaživi kao država u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda i svih ostalih građana kako je propisano daytonskim Ustavom.
Stoga bi Amerikanci mogli uskoro ponovno pokušati razbiti vezu Zagreba i Hrvata u BiH, Hrvate u BiH optužiti za ekstremizam i korupciju te zacementirati i legalizirati mogućnost izbora hrvatskih političkih predstavnika bošnjačkim glasovima na svim razinama.
Već sad se mogu čuti tihi glasovi kako su Hrvati u BiH postali kamen oko vrata Zagrebu, i to u desnim političkim krugovima.
No, i Zagreb i Amerikanci trebaju se zapitati što će biti ako se ovaj scenarij ostvari. Hoće li BiH biti stabilnija ako primjerice Hrvati bojkotiraju sljedeće Opće izbore ili ako se BiH pretvori u dvonacionalnu i dvoentitetsku državu? Hoće li Hrvatska biti sigurnija ako na svojim granicama bude imala na sjeveru srpski a na jugu bošnjački paradržavni entitet u kojima Hrvata neće biti u graničnim, obavještajnim, vojnim, i raznim drugim strukturama vlasti?
Kakvu politiku i čije interese će ti entiteti zastupati? I na kraju krajeva, kako BiH može preživjeti ako umjesto federacije tri konstitutivna naroda postane konfederacija srpskog i bošnjačkog entiteta?
RUSKI I ISLAMSKI SVIJET
BiH je bez sumnje na raskrižju i uskoro će se znati u kojem smjeru će ova zemlja ići dalje. Hoće li to biti put jačanja unitarizma u FBiH, a time i jačanja separatizma i secesionizma u RS-u, ili će se napokon početi uvažavati i u političkoj praksi primjenjivati temeljno načelo Ustava BiH, načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba?
U postojećim okolnostima, važno je biti potpuno svjestan da, pored secesionizma, i unitarizam ne samo da negira temeljno načelo Ustava BiH, nego i krši Daytonski mirovni sporazum. A kršenje mirovnih sporazuma u pravilu dovodi do novih ratova. Oni koji podržavaju unitarističke politike trebali bi biti svjesni te činjenice, ali još više, vlastite odgovornosti za stanje u kojem bi se BiH mogla naći u godinama koje su pred nama.
Kao demografski, institucionalno i politički najslabija strana bosanskohercegovačkog trokuta, Hrvati u BiH stoje pred velikim izazovima i kušnjama. Ono što najviše frustrira je činjenica da ne odlučuju sami o svojoj sudbini.
Bez vanjske podrške i zaštite, u prvom redu Republike Hrvatske, Hrvati u BiH mogli bi izgubiti konstitutivnost, a BiH bi mogla izgubiti državnost i raspasti se na dva paradržavna entiteta, jedan okrenut islamskom, a drugi srpskom i ruskom svijetu. I sve to neposredno na 1.000 kilometara granice s Republikom Hrvatskom i EU.
Jurica Gudelj l Dnevnik.ba
wpDiscuz
