Dok je priča o Oscaru Schindleru i njegovom spašavanju Židova poznata široj javnosti ponajviše zbog višestruko nagrađivane Spielbergove „Schindlerove liste“ (1993.), mnogi manje poznati spasitelji europskih Židova ne uživaju takvu popularnost. Jedan od njih bio je i japanski konzul u Litvi – Chiune Sugihara.
Tadašnji litvanski glavni grad, Kaunas, do Drugoga je svjetskog rata imao popriličnu židovsku zajednicu od 30 000 stanovnika. Intenziviranjem antisemitskog nasilja tijekom 1939. godine na području Poljske i ostalih okupiranih teritorija, međutim, došlo je do značajnog priljeva židovskih izbjeglica koje su svoj život pokušale spasiti bijegom u tada još nezavisne baltičke države. No, sovjetska aneksija Litve 1940. godine onemogućila je daljnje slobodno kretanje njezinih stanovnika na istok, čime su se Židovi u Kaunasu našli zarobljeni pred približavajućom nacističkom opasnošću. Kako bi mogli otputovati na istok, odakle su – preko Japana – nastojali doseći Karibe, židovskim je izbjeglicama bila potrebna viza, koju je Sugihara, kao diplomat, mogao izdati.
Međutim, unatoč učestalim molbama, japanska je vlada odbila odobriti takvu vrstu pomoći, a budući da su u tadašnjem japanskom društvu hijerarhija i pokoravanje autoritetu igrali presudnu ulogu, Sugihara je stavljen pred ozbiljnu dilemu. Ipak, stotine židovskih obitelji koje su sve svakodnevno okupljale pred japanskim poslanstvom i molile za pomoć naposljetku su prevagnule nad krutošću sustava. Radeći danonoćno sa suprugom Yukiko, Sugihara je počeo izdavati tristotinjak tranzitnih viza dnevno, što je bila količina za čiju je izradu obično bilo potrebno mjesec dana.
Napokon je 1. rujna 1940. godine bio prisiljen napustiti Litvu. No, čak i na željezničkom kolodvoru Sugihara je nastavio bacati vize kroz prozor vlaka, da bi naposljetku dao i svoj službeni štambilj lokalnom Židovu. Posljednje riječi upućene okupljenome mnoštvu bile su – „Molim vas, oprostite mi. Više ne mogu pisati. Želim vam sve najbolje!“ Iako točan broj nikada neće biti poznat, pretpostavlja se da je, omogućivši njihov put na istok, Sugihara spasio živote približno 6000 ljudi. Tijekom nacističke okupacije SSSR-a godinu kasnije, većina preostalih upućena je u logore smrti. Iako je po povratku u Japan lišen svog položaja, titule i statusa, Sugihara nikada nije požalio zbog svojih aktivnosti. U znak njihovog priznanja 1984. godine proglašen je Pravednikom među narodima.
Autor: Saša Vuković
wpDiscuz
