Čak tri puta Bosna i Hercegovina je pucala po šavovima u razdoblju 2022-2023. godina na vanjsko političkim temama. Evo kojim:

Piše: Miroslav Vasilj, Pogled.ba

Prvi slučaj – ruska agresija na Ukrajinu od samog početka pa sve do danas izaziva prijepore na političkoj pozornici BiH. Banjaluka podržava rusko djelovanje u Ukrajini. Milorad Dodik se u nekoliko navrata osobno sastao s Vladimirom Putinom. Hrvatska je pak politika u BiH dala jasnu potporu pravu ukrajinskog naroda da se brani od invazije. Ta potpora nije bila samo deklarativnog karaktera isticanjem zastava i izjavama nego i konkretno prihvatom ukrajinskih izbjeglica koji su se u BiH sklanjali ponajviše na većinskim hrvatskim područjima. Na bošnjačkoj političkoj sceni došlo je do raskola po tom pitanju. Dok su današnje stranke Trojke bile jasne kada je riječ o osudi agresije dotle se iz redova koalicije SDA i DF-a moglo čuti kako će se Bošnjaci okrenuti Moskvi, Pekingu i Teheranu zbog odluka Christiana Schmidta.

Drugi slučaj – osuda režima u Islamskoj Republici Iran drugi je razlog dijametralno suprotnih stavova Sarajeva, Banjaluke i Mostara. Kada se u Glavnoj skupštini UN-a raspravljalo o kršenju prava žena i djece u Iranu cijeli civilizirani svijet osudio je takvo ponašanje. No ne i veleposlanik BiH pri UN-u Sven Alkalaj – kadar člana krnjeg Predsjedništva BiH Željka Komšića. SDA i DF su otišli korak dalje pa su u Sarajevo doveli iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira-Abdollahiana. Sarajevo je tako postalo jedan od rijetkih, ako ne i jedini grad u Europi u koji je iranski šef diplomacije uopće mogao doputovati. Politički Mostar je iznio jasan stav osude Teherana. Dok je politička Banja Luka bila pomalo suzdržana po tom pitanju zbog dobrih odnosa između Beograda i Teherana.

Treći slučaj – Hamasov teroristički napad na civile u Državi Izrael treća je vanjskopolitička tema gdje je BiH doživjela potpuni raskol. Po ovom pitanju nije došlo samo do podjele među politikama nego je rat na Bliskom istoku u Sarajevu na ulice izveo na tisuće ljudi. Mostar je odmah osudio taj teroristički napad i pružio potporu Jeruzalemu. Banjaluka je također dala potporu Izraelu, ali nešto suzdržanije od Mostara. U političkom Sarajevu se Hamasov terorizam pokušavao prvih dana opravdati kontekstom, a sve je kulminiralo kada je Komšić izraelsku veleposlanicu NJ. E. Galit Peleg nazvao izmanipuliranom budalom.

Kada se u obzir uzmu sve tri vanjskopolitičke teme na kojima se BiH raspala vidljivo je da je politika Mostara usklađena s politikom Europske unije i NATO-a. Kod Sarajeva i Banja Luke potpuno drukčija priča. Politike su to koje su puno bliže Teheranu, Ankari i Moskvi. Jesu li to počeli primjećivati emisari iz Washingtona, Londona, Pariza, Bruxellesa, Berlina, Rima…?

Iako je analiza prof. Vasilja u načelu ispravna, ponavljamo pitanje: Zar politički Mostar ima stavove? Zar Hrvati u BIH imaju političare? Zar postoji na karti politički Mostar?

Podsjećamo i na rečenicu US administratorice kako će US vlada preko Zagreba nadzirati politike BH Hrvata odnosno Mostar. Ukratko BH Hrvati su ustavno ubijen narod kojeg se nadzire kao narod s posebnim potrebana putem ureda Andreja Plenkovića. Čitaj Mate Granića. Njegovog savjetnika. BH Hrvati sigurno nisu glasali da HDZBIH bude eutanizirana partija koju će nadzirati Mate Granić, čovjek koji je najzaslužniji za ustavni pomor hrvatskih prava u BIH.

BH Hrvati sigurno nisu glasali za HDZBIH koji će tijekom Dodikove borbe za  repatrijaciju Ustavnog suda BIH stajati kao najobičnije kukavice po strani.

Hrvatski narod nije narod kukavica, dapače narod je heroja, no do daljnjega se u povijesti piše kao narod kukavica i karijernih političara.

Koji u ključnim momentima borbe za vlastito pravo našeg naroda, mategranićevski šute.

Ukratko bitnija im je sudbina Mate Granića, nego naroda koji ih bira na izborima.