Na Veliki petak, 7. travnja, u sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić predvodio je Obred Velikoga petka.
Obred jedinog dana u godini kada Crkva ne slavi svete mise sastoje se od: Službe riječi sa središtem u Muci Gospodnjoj po Ivanu, zatim od klanjanja Svetom Križu te pričesti. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler koji je predvodio regens chori katedrale vlč. Marko Stanušić, a Obredu Velikoga petka sudjelovalo je desetak svećenika među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, kanonik, profesor na KBF-u u Sarajevu i postulator kauze za proglašenje blaženim sl. Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić, savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi u BiH mons. Amaury Medina Blanco te rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić, prenosi Katolički tjednik.
Nakon što je procesija ušla u prezbiterij mons. Vukšić je legao na tlo (prostracija) okrenut oltaru, a svi nazočni u stolnici su klečali.
Potom je dvoje vjernika-laika pročitalo odlomak iz Knjige proroka Izaije te iz Poslanice Hebrejima. Uslijedila je pjevana Muka Isusova po Ivanu gdje je Isusove riječi s oltara izgovarao mons. Jurišić, riječi evanđeliste prenio je nadbiskupov tajnik vlč. Dino Mustafi, a ostale uloge imali su članovi Katedralnog mješovitog zbora koji su bili na koru.
Poslušan volji Božjoj
Prigodno kratko razmatranje uputio je nadbiskup Vukšić koji je najprije citirao dio pisma apostola Pavla prvoj zajednici kršćana u Filipima u kojima stoji da Isus “…ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom” (Fil 2,1.8-9).
“Poslušan je, dakle, bio Isus volji Božjoj sve do smrti. To jest, ni poniženje, ni lažna svjedočenja, ni neutemeljena osuda, ni skoro opći prijezir, ni snaga najvećega do tada poznatoga carstva u povijesti, ni njegovo rimsko pravo, ni splet političkih i vjerskih interesa javnih tužitelja, ni materine suze, ni vrlo teška muka i bolno umiranje, niti išta drugo, nisu Isusa mogli odvratiti od posluha da bude vidljiva i glasna Božja Riječ, da bude jasan govor Neba i dosljedan svjedok Božje ljubavi prema svima, utjelovljena dobrota, da bude Bog s ljudima, a sve radi ljudi i njihova spasenja”, kazao je mons. Vukšić te podcrtao kako je “Isus svojom žrtvom učinio da su, na razini njegova primjera, u njegovu tijelu, pali svi zidovi podjela koje su ugrožavale bratsku povezanost različitih naroda i različite kategorije ljudi u svakom narodu”.
Posvijestio je da je po križu Krist uništio svaki razlog za neprijateljstvo i postavio pravi temelj mira te podcrtao kako “upravo zato današnja molitva vjernika, koju ćemo domalo uputili pred lice milosrdnoga Boga, složena je tako da vrlo naglašeno izrazi značenje jedinstva svih, koje je ostvareno Kristovim križem, i da očituje brigu Crkve za sve ljude”.
“To je tako učinjeno zato da se nasljeduje primjer Isusa Krista i njegovu ljubav prema svima. Jer, neposredno prije osude on je molio Boga Oca za svoje učenike koje mu je On dao (Iv 17,9). Molio je za cijeli svijet i za one koji će po propovijedanju i svjedočenju njegovih učenika povjerovati u njega (usp. Iv 17,20). I još više, dok je umirao, Isus iz svoga milosrđa nije isključio ni razbojnika čiji su prethodni dani bili puni teških nedjela, a s križa je molio čak i za svoje ubojice”, kazao je na kraju vrhbosanski nadbiskup.
Molitva deset zaziva
Nakon nagovora uslijedila je sveopća molitva sastavljena od deset zaziva, s prigodnim klečanjem, kojima se molilo za: Svetu Crkvu Katoličku, Svetoga Oca, sve vjernike, katekumene, kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s Katoličkom Crkvom, Židove, vjernike nekršćanskih religija, one koji ne vjeruju u Boga, upravitelje država i na kraju za sve ljude u potrebi.
Uslijedilo je donošenje prekrivenog Isusova križa od dna katedrale do oltara i njegovo otkrivanje te predstavljanje okupljenoj zajednici riječima: “Evo drva Križa, na kom je visio Spas svijeta”. Potom je uslijedilo ljubljenje Križa.
Posljednji dio Obreda bila je pričest, koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru.
Nakon Obreda Velikog petka dio vjernika je ostao moliti kod “Isusova groba”, a molitva će se nastaviti i na Veliku subotu sve do vazmenog bdijenja u Svetoj noći i mise u 21:00 sati./HMS/
wpDiscuz
