Devastirani spomenik genocidu koji se dogodio u mjestu Šušnjar kod Sanskog mosta, nije nažalost u Mostaru, i može se dopustiti da propadne. Jer je neiskoristiv, a osim toga dokazuje koliko ova zemlja pripada Srbima i koliko je apsurdno da Sanski Most nije pripao Srpskoj. Stoga se Sejo i njegov džepni SUBNOR koji je negacije SUBNOR-a jer je monoetničan, ne bave. Osim toga općina na kojoj se događa devastiranje i islamizacija partizanskog spomenika, nalazi se na prostoru SDA općine.
Sanski Most
Kratki detalji:
- Naziv : Memorijalni kompleks Šušnjar (Spomen-područje Šušnjar/Spomen Groblje Šušnjar)
- Lokacija : Sanski Most, FBiH, Bosna i Hercegovina
- Godina završetka : 1970
- Dizajner : Petar Krstić (profil stranica)
- Koordinate : N44 45 44.1, E16 41 02.2
- Dimenzije : 15m visine i 5m širine
- Korišteni materijali : Aluminijske ploče preko čeličnog okvira
- Stanje : Vrlo loše, krajnje loše i zapušteno
Povijest:
Ovaj spomenik u Sanskom Mostu u dijelu Bosne koji se povijesno zove “Turska Hrvatska”, izgrađen je ne samo kao spomen na tisuće žrtava osovinske okupacije i ugnjetavanja u okolnom području, nego također, ovo je spomenik žrtvama “Bune sanskih seljaka “ , u kojoj se lokalno stanovništvo sanskog kraja pobunilo protiv zuluma ustaškog okupatora u prvim tjednima rata.
Drugi Svjetski rat
Dana 6. svibnja 1941., samo nekoliko tjedana nakon pada Kraljevine Jugoslavije u ruke sila Osovine i stvaranja osovinsko-marionetske države Nezavisne Države Hrvatske (NDH) (u kojoj se našao i Sanski Most), došlo je do pobuna sanskih seljaka podgrmečkog kraja protiv okupatorske milicije NDH zvane ustaše. Ove pobune bile su prvo sveobuhvatno neprijateljstvo protiv osovinskih/ustaških okupacijskih snaga u Bosni. Kaže se da je pobuna zajednice započela kada su navodni muslimanski ustaški huškači uznemiravali etničke srpske civile tijekom proslave Đurđevdana (Đurđevdana). Tijekom neprijateljstava (koja su trajala tri dana) ustaške snage ubile su desetke civila, a više desetina uhitile. Nakon što je pobuna ugušena dolaskom njemačke jedinice iz Prijedora, oblasni ustaški povjerenik Victor Gutić naredio je strijeljanje 27 muških civila srpske nacionalnosti optuženih za doprinos nemirima. Dana 9. svibnja, tri dana nakon početne pobune, ovih 27 muškaraca strijeljano je ispod željezničkog mosta uzvodno od grada uz rijeku Sanu . Ta mrtva tijela su zatim dovezena u centar Sanskog Mosta i obješena za vratove na drveću kao upozorenje drugim Srbima i Židovima ( Slika 1). Nadalje, jezivi zadatak vješanja mrtvih tijela na drveće bio je prisiljen na druge srpske i židovske zatvorenike pod prijetnjom oružja. Nakon tri dana njihova su tijela potom odvedena i pokopana u masovnu grobnicu na šumskom proplanku na istočnoj periferiji mjesta zvanog Šušnjar.
Slika 1 : Streljana tijela razapeta u centru Sanskog Mosta, maj 1941.
Ova pogubljenja nisu bila samo pokušaj ustaških snaga da spriječe daljnje pobune i ustanke, već su bila i dio koordinirane ustaške kampanje eliminacije etničkog srpskog i židovskog stanovništva s područja Bosanske krajine. Otprilike dva tjedna nakon ovih pogubljenja, 28. svibnja, Victor Gutić ( Slika 2 ) je na velikom skupu od 4000 ljudi u središtu Sankog Mosta dao sljedeće izjave u vezi s etničkim Srbima u regiji:
“Objavio sam drastične zakone za njihovo potpuno ekonomsko uništenje, a slijede i novi za njihovo potpuno istrebljenje. Ne budite velikodušni ni prema jednom od njih. Imajte na umu da su oni uvijek bili naši grobari i uništavajte ih gdje god se našli , i blagoslov Poglavnika [ Ante Pavelića ] i moj neka je na vama Neka se Srbi ničemu ne nadaju Za njihovo dobro najbolje bi bilo da se isele Neka ih nestane iz ovog našeg kraja, iz ove naše domovine. “
Zatim, samo nekoliko mjeseci kasnije, tijekom proslave blagdana Svetog Ilije 2. kolovoza 1941. godine, diljem Sanskog Mosta uslijedila su masovna uhićenja tisuća srpskih i židovskih civila. Te tisuće zarobljenika potom su odvedene na razna polja ubijanja diljem grada, ponajprije na Šušnjar, gdje su brutalno pogubljeni i bačeni u zemljane jame. Neki izvještaji govore da su zatvorenici koji su se odlučili obratiti na katoličanstvo bili pošteđeni pogubljenja. Točan broj pogubljenih tijekom ovih čistki nije točno poznat, no procjene se kreću od 2.000 do 10.000. U međuvremenu, sljedeće godine u kolovozu 1942. svi preostali Židovi koji su još živjeli u Sanskom Mostu uhićeni su i otpremljeni u logore smrti u Jasenovac .
Dirigent ovih tragedija, Victor Gutić, pobjegao je s Balkana u Veneciju nakon završetka rata i kasnijeg pada Nezavisne Države Hrvatske koju je podržavala sila Osovine . Godine 1946. Gutića su otkrili istražitelji ratnih zločina kako se skrivao u Italiji, a kasnije je izručen Jugoslaviji. Tijekom suđenja negirao je sve optužbe koje su mu stavljene na teret. Na kraju suđenja Gutić je osuđen, a potom je 20. veljače 1947. likvidiran u svom rodnom gradu Banjoj Luci.
Slika 2 : Viktor Gutić
Spomenik Gradnja
Preliminarni planovi za izgradnju memorijalnog kompleksa na stratištu u Sanskom Mostu za obilježavanje ovih tragedija organizirani su krajem 1968. godine. Tada je sazvana službena komisija za izbor koja je trebala dogovoriti izgradnju ovog spomenika. Ovaj odbor činili su općinski dužnosnici kao i generali i dužnosnici SR Bosne koji su bili sa područja Sanskog Mosta. Predsjednik Upravnog odbora bio je jugoslavenski heroj iz Drugog svjetskog rata Petar Dodik, u to vrijeme odvjetnik iz Sarajeva. Sredstva za projekt ovaj je odbor prikupio uglavnom putem javnih dobrovoljnih donacija ljudi iz zajednice. Za izradu spomenika odbor je razmotrio tri posebna značajna dizajnera, svi koji su imali različite ideje o tome kako bi spomenik trebao izgledati. Beogradski arhitekt Bogdan Bogdanović , želio je izgraditi ‘Babilonska kula ‘, no odbor za odabir dizajna smatra da je ovaj koncept neprihvatljiv. Poznati zagrebački kipar Vanja Radauš predložio je spomen obilježje u obliku kosti, ali je i to odbijeno jer se smatralo da bi moglo potaknuti osjećaje bijesa i mržnje prema Hrvatima općenito, tim više što je spomen obilježje trebalo biti mjesto liječenja i pomirbe. .. ne užas.
Projekt je na kraju dodijeljen sarajevskom arhitekti Petru Krstiću, čija je osnovna kompozicija završena 1970. godine ( Slika 3), sastojao se od aluminijskog obeliska nalik na plamen postavljen unutar otvorenog popločanog dvorišta. Prilazni putovi kompleksu bili su obloženi kamenim pločama u znak sjećanja na žrtve ubijene i pogubljene u ustanku. Osim toga, dugačke isprepletene betonske cijevi raspoređene su oko spomenika kao mjesta za sjedenje posjetitelja i kao vanjska učionica za učenike. Službena ceremonija obilježavanja spomenika održana je 2. kolovoza 1971. godine, na datum kojim se obilježava 30 godina od ubojstava na dan Svetog Ilije 1941. godine. Tijekom izgradnje spomenika dogodio se navodni incident kada su radnici kopali zemlju kako bi izgradili kriptu spomenika, krv je počela izvirati iz zemlje. Nakon istrage, utvrđeno je da je to ljudska krv (vjerojatno zaostala od masakra koji su se dogodili na tom mjestu) koja je procurila u zemlju i pomiješana s vlažnom glinom, dopuštajući joj da ostane viskozna i lebdeća. Međutim, nisam uspio pronaći konačne potkrepljujuće dokaze o ovom događaju. Također, nakon službenog otvaranja spomenika 1971., niz godišnjih događaja čitanja poezije pod nazivom ‘Šušnjarov književni festival ‘ održavao se na tom mjestu svakog 2. kolovoza tijekom obilježavanja spomenika.
Slika 3 : Spomen obilježje nedugo nakon izgradnje [ Izvor: obitelj Krstić ]
Slika 4 : Spomenik pravoslavnog križa iz 1992
Danas
Nakon raspada Jugoslavije spomen kompleks sve više propada i zapušta se. Međutim, tijekom rata u Bosni 1992., skupina veterana bosanskih Srba izgradila je veliki betonski križ unutar memorijalnog kompleksa ( Fotografija 4 ), budući da su bosanski Srbi kontrolirali područje do 1995., kada je Daytonski sporazumtada je Sanski Most dodijeljen FBiH. Kao rezultat Daytonskog sporazuma, velika većina stanovništva bosanskih Srba iz grada je protjerana. Neki pripadnici muslimanske zajednice u Sanskom Mostu još uvijek smatraju kontroverznim ovaj dodatak spomeniku, pogotovo jer je spomen-ploča s imenima muslimanskih partizana ranije uklonjena s tog mjesta. Sveukupno je uklonjeno oko 20-30 kamenih pločica koje su obilježavale partizanske vojnike ubijene i pogubljene u pobuni, a ostale su samo pločice koje su označavale židovske i srpske civile. Međutim, mnoge ploče u čast žrtvama srpske nacionalnosti također su oskrnavljene na tom mjestu. Osim toga, ukradena je i velika spomen ploča na ulazu. Unatoč tome što je bosanska vlada zaštićeno mjesto nacionalne baštine, nalazište je još uvijek u lošem stanju i zahtijevalo bi značajno očuvanje i rehabilitaciju kako bi se vratilo u obnovljeno stanje. U međuvremenu, ‘Književni festival Šušnjar više se ne održava na spomen-području Šušnjar, već se održava u obližnjem mjestu Oštra Luka u Republici Srpskoj.
Ploče, gravure i grafiti:
Ovdje na spomen-kompleksu Sanski most postoji niz ispisanih elemenata. Prvo na prednjem ulazu nalazi se jedna osnovna interpretativna urezana ploča koja u prevodu sa srpskog na engleski glasi:
U vremenu od 1941. do 1945. godine počinjen je genocid nad Srbima i Židovima od strane njemačkog i ustaškog okupatora.
Na deset stratišta i u svirepim logorima smrti mučki je ubijeno preko 5.500 muškaraca, žena i omladine sanskog mosta .
“Na ovim stratištima u kolovozu 1941. ustaški su zločinci strijeljali tisuće — i Židova.”
‘—‘ u gornjem prijevodu predstavlja iscrtani segment ploče u posljednjoj rečenici. Valjda je pisalo ‘ Srbi ‘ ili nešto u tom smislu. Ovaj vandalizam može biti rezultat etničkih napetosti između lokalnih etničkih Srba i Hrvata u ovoj regiji tijekom valova nacionalizma izazvanih hrvatskom neovisnošću ranih 1990-ih — značajan broj spomenika koji prepoznaju zločine počinjene nad manjinskim etničkim Srbima u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni u to su vrijeme uništeni i obezličeni.
Na stazama kroz memorijalni kompleks deseci kamenih ploča nalaze se u zemlji iznad pokopanih ostataka desetaka ubijenih i pogubljenih u pobuni 1941. (slika gore desno). Na pločicama su ugravirana imena pokopanih.
Iako postoji mnogo grafita i na obelisku i oko spomenika, pronašao sam vrlo malo značajnih ili posebno zanimljivih primjera bilo gdje oko mjesta.
Slika 5 : Plamen koji skače
Simbolizam:
Tvorac ove spomen-skulpture Petar Krstić naveo je da njezina oštro nepravilna i svjetlucava forma treba podsjećati na oblik blještavog plamena koji skače ( Fotografija 5 ) te da je navedena forma zamišljena kao simbol svjetla život i pobjednički proces prevladavanja prijetnje fašizma koji je uzrokovao takva stradanja naroda sanskomostovskog kraja. Takvu univerzalno shvaćenu sliku plamena koji predstavlja ‘ svjetlo života ‘ većinom je sigurno odabrao odbor za odabir spomenika s namjerom da bude uključiva i nezapaljivasimbol koji se sviđa svim pripadnicima etnički podijeljenog stanovništva grada. Uz to, Krstić je pojasnio da njegova skulptura nije trebala simbolizirati samo stradanje ljudi u Sanskom Mostu, već stradanje svih ljudi kroz vijekove. Takve izjave jačaju ‘ univerzalističke ‘ interpretacije ove skulpture. Zanimljivo je da je Krstićev originalni dizajn predviđao da spomen-skulptura emitira zvukove i svjetla iz stroja unutar strukture, što bi simboliziralo borbu i patnju stanovnika Sanskog Mosta — međutim, ovaj eksperimentalni koncept postao je previsoki i nikada nije integriran u mjesto.
Status i stanje:
Sadašnje stanje ovog Šušnjarakompleks spomenika u Sanskom Mostu dosta je siromašan. Trava i vegetacija prekrili su veći dio kompleksa spomenika do točke gdje sam na području oko spomenika pronašao mnogo koza kako slobodno pasu. U međuvremenu, mnoge ploče od nehrđajućeg čelika na donjem dijelu samog obeliska spomenika ukradene su i otkinute, vjerojatno da bi se predale u otpad, otkrivajući unutarnji čelični kostur strukture. Osim toga, ploče od nehrđajućeg čelika koje su ostale potpuno su prekrivene grafitima i bojom u spreju. U međuvremenu, nema znakova ili oznaka smjera koje bi dovele posjetitelje ili turiste do ovog spomenika. Na samom lokalitetu značajna količina graviranih ploča i informativnih ploča je ukradena ili uništena, ostavljajući samo jednu ili dvije oštećene interpretativne ploče koje još uvijek postoje. Osim toga, prilikom mog posljednjeg posjeta, Nisam pronašao znakove počasnih vijenaca, cvijeća ili svijeća ostavljenih bilo gdje oko ovog kompleksa ili bilo kakve druge znakove da je lokalitet nedavno koristio to mjesto. Međutim, godišnjekomemorativne svečanosti doista još uvijek ovdje održavaju bosanski Srbi iz obližnje Oštre Luke ( srpski Sanski Most ) ( Slika 6 ). Ipak, u godinama nakon završetka rata u Bosni između Oštre Luke i općine Sanski Most bilo je kontroverzi i neslaganja oko održavanja otvorenih vjerskih događaja sjećanja na tom mjestu.
Slika 6 : Pogled na pravoslavni obred 2014. na lokalitetu Šušnjar
Zapisi pokazuju da je ovaj kompleks spomenika službeno zaštićen i održava od strane bosanske vlade kao spomenik od nacionalnog kulturnog značaja, međutim, vidio sam malo naznaka bilo kakvih aktivnih projekata konzervacije ili zaštite tijekom mog posljednjeg posjeta. Nedavno objavljen službeni ‘ Turistički vodič Sanskog Mosta ‘ [PDF] uopće ne spominje ovaj spomenik. Ipak, od srpnja 2017. godine, novinska izvješća pokazuju da bi uskoro mogli započeti radovi na obnovi spomenika Šušnjar. Osim toga, 2018. godine počele su rasprave o ideji izgradnje male pravoslavne kapelice na lokalitetu Šušnjar, no takvi su prijedlozi naišli na žestoko protivljenje.
wpDiscuz
