S društvenim mrežama koje nude stalan protok vijesti, zabave i čavrljanja, ljudima nikad nije bilo lakše zaokupiti pažnju i tako ih izvući iz ralja dosadne svakodnevice.
Ali, istraživači Sveučilišta u Bathu i Trinity Collegea u Dublinu zapitali su se je li to doista dobra stvar i svoja zapažanja objavili u časopisu Marketing Theory,
Dvije vrste dosade
Dosada, to “mentalno stanje umora, nemira i nedostatka interesa za nešto čemu smo izloženi”, općenito se smatra univerzalno lošom. Za razliku od stanja “preplavljenosti” (flow state) u kojem smo intenzivno usredotočeni na neku aktivnost i ispunjeni njome, dosadu treba izbjegavati pod svaku cijenu.
No, autori nedavnog istraživanja dovode u pitanje taj pojam. Citirajući utjecajnog njemačkog filozofa Martina Heideggera, oni primjećuju da vjerojatno postoje dvije vrste dosade: površna i duboka, prenosi Bug.
U limbu
Površna dosada, koja se u ljudima javlja dok troše vrijeme na beskorisnom radnom sastanku ili u kući dok vani lije kiša, “drži nas u limbu situacija koje nas ograničavaju da radimo ono što želimo, dok smo istovremeno ostavljeni prazni u onoj mjeri u kojoj nas situacija ne zadovoljava”. Opetovano izloženi površnoj dosadi, možemo zapasti u stanje duboke dosade, stanje “duboke ravnodušnosti prema sebi i svijetu”.
Moderno društvo nas tjera na površnu dosadu, kažu autori studije. A kad smo stalno tehnološki povezani, prethodno segmentirani društveni, radni i kućni životi stapaju se, izazivaju stalne poremećaje i ostavljaju malo vremena za fokusiranje na jednu aktivnost. Istovremeno, tempo života se ubrzava, stvarajući “osjećaj užurbanosti zbog manjka vremena”, pišu autori istraživanja.
Ovakav splet faktora ostavlja vremena za kratke napade dosade koji se lako mogu odbiti korištenjem društvenih mreža ili drugim internetskim aktivnostima koji nas sprečavaju zapadnemo u stanje duboke dosade.
Duboka dosada mijenja živote
Ma koliko god duboka dosada bila bolna, primjećuju autori, ona može dovesti do ponovne procjene nečijeg života i potaknuti otklanjanje uzroka nečije dosade. Autori su istražili pojačano korištenje društvenih mreža tijekom karantena zbog pandemije Covida. Pokazalo se kako one nisu mogle zadržati duboku dosadu ispitanika.
Duboka dosada, otkrilo je istraživanje, mnogima je bila poticaj za ponovno otkrivanje: zatvoreni u svoja četiri zida ljudi su počeli uzgajati biljke, učili peći kruh, svirati glazbene instrumente, izvukli su svoje bicikle iz šupa i usvojili nove režime vježbanja.
Idealni uvjeti
Izolacija zbog Covida pružila je “idealne” uvjete za duboku dosadu i mnoge ljude natjerala da otkriju nove strasti. Istraživači smatraju da je i pošast “velike ostavke” (Great Resignation), u kojem zaposlenici napuštaju nezadovoljavajuća radna mjesta više no ikad prije, zapravo potaknuta dubokom dosadom tijekom pandemije.
“Ovo istraživanje dalo nam je priliku da shvatimo kako kultura stalne uključenosti i uređaji koji obećavaju obilje informacija i zabave možda popravljaju našu površnu dosadu, ali nas sprečavaju da otkrijemo smislenije stvari”, zaključuju autori istraživanja koji se zalažu da hitnu i nužnu “digitalnu detoksikaciju”.
wpDiscuz
