Prava mala groteska je način na koji bošnjački intelektualci i aktivisti pokušavaju uvjeriti vlastite sunarodnjake i sve one koji ih čitaju u neke stvari koje su potpuno logički nepovezane.
Danima tako čitamo kako se Schmidt uveo aparthejd u Bosni i Hercegovini. Njima je princip federalizma i istinska demokracija i legitimitet, a znamo da vlast nije demokratska ako nije legitimna – aparthejd.
Po definiciji: Aparthejd je naziv za sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Njime je stanovništvo Južne Afrike podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i “obojene” (mulate),s time da su jedino bijelci imali puna politička prava.
S obzirom na to da u BiH postoji samo jedna rasa, nemoguće je da netko nad nekim provodi “rasnu segregaciju”, no dobro. Sve da su bh. Bošnjaci crnci, a Hrvati bijelci, odluka koju je Schmidt donio opet ne bi bila aparthejd jer ista ne oduzima Bošnjacima njihova politička prava, samo Hrvatima omogućuje da budu malo bliže punom pravu konzumacije vlastitih, stavom zajamčenih prava.
Ista ta politička prava Hrvati još nemaju jer im je onemogućeno da sami izaberu svoga člana Predsjedništva, a odluka o popunjavanju Doma naroda Federalnog parlamenta je samo korak bliže da Hrvati imaju mogućnost izbora legitimnih predstavnika. Tako, primjerice, ranije navedeni intelektualci osporavaju to što se iz Hercegovačko-neretvanske županije bira više Hrvata nego Bošnjaka, ali im je OK to što se iz Goražda biraju po 1 Hrvat i Bošnjak te jedan Srbin i ostali. S obzirom na to da je u Goraždu po popisu 24 Hrvata, a oko 23 tisuće Bošnjaka, jasno je koliko je glas Hrvata u Goraždu vrijedniji od glasa Bošnjaka. To nisu primijetili.
Manipulacija postotcima kod bošnjačkih intelektualnih uzora i kreatora bošnjačkog javnog mišljenja gotovo je pa fetišistička. Nakon što je donio promjene Izbornoga zakona i Ustava Federacije, Schmidt je u Sarajevu skoro postao nepoželjan građanin, a krenulo se u masovno lobiranje protiv Schmidta.
Najzapaženiji dosadašnji plod lobiranja je izjava Dei Zeiteovove novinarke koju je izmislio Reuf Bajrović jer žena to nije ni rekla, a uz bok toj izjavi je lobiranje među stranim parlamentarcima iz Europskog parlamenta i Bundestaga.
Tako je na saslušanje pred vijećem za vanjske poslove Europskog parlamenta Schmidta zbog izmjena pozvalo čak 12 europarlamentaraca ili njih 1.7%, a 9 od 736 zastupnika Bundestaga ili 1.2%. Oba ova postotka debelo su u granicama statističke greške. Kao i, čini se, probošnjačko lobiranje u svijetu. Ovaj princip u politologiji bi se mogao zvati manipuliranje postotcima.
wpDiscuz
