”Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja“. Po toj je rečenici, izgovorenoj uoči akcije Maslenica, ostao zapamćen legendarni junak Domovinskog rata, general-bojnik Andrija Matijaš zvan Pauk. Konkretan, jezgrovit, urođenog autoriteta kojim je ulijevao samopouzdanje svojim vojnicima. Na bojištu uvijek prvi, a tako je bilo i 9. listopada 1995. kad je sa svojom postrojbom drugog dana operacije Južni potez na oklopu krenuo u bitku kod Mrkonjić Grada. Iako tijekom Domovinskog rata nije izgubio niti jednu bitku, nažalost, kraj ove nije dočekao, poginuo je nakon što je protuoklopna raketa pogodila njegov oklopni transporter.
Andrija Matijaš Pauk rodio se 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, a poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama u selu Podrašnica na ulazu u Mrkonjić-Grad u BiH.
Srednju dočasničku “Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije” završio je u Banjoj Luci, bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš.
Danas ni riječi hvala HVO i Matijašu Pauku za koridor do Goražda i za teritorij oko Sarajeva.
Situacija u BiH prije potpisivanja Daytona: pic.twitter.com/u34DQ0FkS8
— Based HRHB (@basedhrhb2) October 9, 2022
O njemu je pisao i Hrvatski vojnik:
”Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja“. Po toj je rečenici, izgovorenoj uoči akcije Maslenica, ostao zapamćen legendarni junak Domovinskog rata, general-bojnik Andrija Matijaš zvan Pauk. Konkretan, jezgrovit, urođenog autoriteta kojim je ulijevao samopouzdanje svojim vojnicima. Na bojištu uvijek prvi, a tako je bilo i 9. listopada 1995. kad je sa svojom postrojbom drugog dana operacije Južni potez na oklopu krenuo u bitku kod Mrkonjić Grada. Iako tijekom Domovinskog rata nije izgubio niti jednu bitku, nažalost, kraj ove nije dočekao, poginuo je nakon što je protuoklopna raketa pogodila njegov oklopni transporter.
Andrija Matijaš Pauk rođen je 1947. u Pozorcu kraj Trogira, a nakon osnovne škole odmah se odlučio za vojni poziv. Za vrijeme služenja vojnog roka intenzivno se bavio sportom, a posebno se interesirao za oklopna vozila. Na samom početku rata, u ljeto 1991. bori se na bojištu na području Banovine nakon čega se vraća u Dalmaciju te se u listopadu te godine priključuje 4. gardijskoj brigadi.
Od prvih zarobljenih srpskih tenkova ustrojava samostalnu tenkovsku satniju koja poslije prerasta u oklopnu-mehaniziranu bojnu. Kao iskusni tenkist sa svojom je postrojbom odigrao veliku ulogu u akciji Maslenica kad je zahvaljujući združenom djelovanju oklopa i pješaštva deblokirano zadarsko zaleđe. Matijaš je ranjen na samom početku akcije, no iz bolnice se vrlo brzo vratio na položaje ne želeći napustiti svoje vojnike koji nisu ni znali da je ranjen.
Borbenost i spremnost
Brigada u to vrijeme sudjeluje u svim važnim akcijama, a Paukovi tenkisti ističu se borbenošću i spremnošću. U operaciji Zima ’94 na čelu 4. gardijske brigade zamijenio je ranjenog zapovjednika Damira Krstičevića i to u teškim zimskim uvjetima u akcijama na području Dinare.
Na iznimno niskim temperaturama i visokim nanosima snijega Matijaševa zadaća bila je dovesti tenkove na Dinaru što se dotad smatralo nemogućim. Bio je i sudionik akcija Skok 1 i Skok 2 te Ljeto ’95. U operaciji Oluja sudjelovao je u oslobađanju Knina u koji 5. kolovoza ulazi sa 7. gardijskom brigadom. Nakon Oluje sudjeluje u operacijama Maestral i Južni potez, koja je na kraju bila i pogubna za ovog junaka Domovinskog rata.
”Pao je junak da bismo mi mogli živjeti… Kad budete brojili imena onih koji su narod vodili do cilja, nemojte zaboraviti ime stožernog brigadira Andrije Matijaša,” rekao je iznad Matijaševa odra fra Ignacije Vugdelija.
Posmrtno je promaknut u čin general-bojnika, a u spomen na Matijaša 4. gardijska brigada, prema njegovu ratnom nadimku, dobiva naziv Pauci.
Prelazi iz JNA u Hrvatsku vojsku i postaje zapovjednik samostalne satnije. Svoje prvo vatreno kršenje ima na Baniji.
Od prvih zarobljenih tenkova ustrojava Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade da bi konačno 10. studenog 1992. godine postao njezin zapovjednik.
Za vrijeme Operacije Maslenica njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, tu je i ranjen za vrijeme obilaska položaja kada je minobacačka granata pala 2-3 metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu a posebno nogama bježi iz zadarske bolnice i vraća se na ratište.
Nakon Maslenice radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi 4.gbr.
Godinu dana kasnije postaje načelnik brigade, a zbog ranjavanja dozapovjednika Damira Krstičevića preuzima vodstvo u operacijama pripremama za Operaciju Oluju, Zima ’94, Ljeto ’95 za vrijeme koje je osobno prevodio napredovanje u Bosansko Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika u Oluji prvi je sa svojim tenkistima ušao u Knin, Šipovo i Drvar. Poginuo je u borbama na prilazima Mrkonjić Grada 9. listopada 1995. godine za vrijeme operacije Južni potez.
wpDiscuz
