Da su Srbi pogonsko gorivo hrvatskog nacionalizma nije posebna tajna. To pokazuje i najnoviji slučaj Vučić odnosno zabrana ulaska u zemlju Aleksandru Vučiću. Zašto je hrvatski nacionalizam toliko usmjeren na Srbe? Zato što gotovo nagonski reagira na sve što ima srpski predznak, a tamo gdje je čak i poželjno biti nacionalist – u, naprimjer, zaštiti prava vlastitog naroda u drugoj državi – e tu hrvatski nacionalizam spava. Barem onaj koji nam servira službena politika.
Već 20 godina. I ne zanimaju ga interesi države mu i naroda. Ali zato ako se negdje, ne daj Bože, pojavi ćirilična ploča, ili netko izgovori nešto na ekavici, eto ti hrvatskog nacionalizma, budnog kao mladi vojnik. Kada je prije 8 mjeseci, na obljetnicu pada Vukovara u Hrvatsku ušao Šefik Džaferović – nitko nije imao problem s tim što se nije najavio.
A nije se bio najavio i došao je – tumačili su tada iz Vlade – sam i nepozvan.
Da bi Šefik Džaferović, koji je bošnjački član Predsjedništva BiH, došao u Vukovar – u jednom trenutku je morao prijeći granicu s Republikom Hrvatskom.
Da bi u tom svojstvu prešao granicu s Hrvatskom – morao se nekome i najaviti – a to je vlada. Ili veleposlanstvo. Drugim riječima, hrvatske vlasti su nas lagale. Rekli su tada da je Džaferović praktično u Vukovar došao sam – onako – što bi se reklo. I da je, eto, sam, onako, svojom voljom, stajao tik do predsjednika Vlade u koloni. Zvuči sasvim istinito, zar ne? Realno, zar se vama nikad nije dogodilo da dođete među državni vrh neke zemlje potpuno nepozvani i u koloni stojite pored šefa države? Pa to je sasvim uobičajena stvar, svima se dogodi…
Nije vladi smetalo ni to što je doslovno, kako ga dobro nazva Milanović, hostesa mudžahedina u Zenici, samo dan prije toga u Jablanici negirao zločine bošnjačke Armije BiH nad Hrvatima. Formalno-pravne procedure tada nisu vrijedile. Iz Vlade su se vadili da je on došao nepozvan. Mnogi su tada reagirali tvrdivši kako Džaferovićevo prisustvo u Vukovaru vrijeđa Hrvate.
Njegov dolazak u Vukovar tada je bio u funkciji famoznog zatopljenja bošnjačko-hrvatskih odnosa. A isti su zatopljeni taman kao duboko u hladnjaku. Bošnjačka politika opet nam podvaljuje Komšića i sprema pokrasti hrvatska prava nakon općih izbora – toliko o zatopljenju. Što bi se, pobogu, dogodilo da su odnosi zahladili?!
Ali zato sa Srbima – ne dao Bog imati dobre odnose. To se ne sviđa nekom iz Europe ili svijeta, a Europu se mora slušati. I svijet isto. Kad Vučić proba ući u Hrvatsku kako bi, prvenstveno, provocirao, tada se hrvatska politika postavi kako treba.
Ali, kako je onda Džaferović ušao u zemlju? Imaju li odgovor hrvatski nacionalisti na to? Ili hrvatske žrtve u BiH za koje je “zaslužna” bošnjačka Armija ne vrijede jednako kao antisrbovanje? Ako je uredu bilo ovako reagirati na Vučićev pokušaj ulaska, a jest, zašto se isto nije reagiralo i na mudžahedinsku hostesu? Odgovor na ta i mnoga druga pitanja imaju isti oni koji su nam tvrdili da se u Kolonu sjećanja u Vukovaru može nepozvan ako si Šefik Džaferović.
wpDiscuz
