ALEKSANDAR ŠAPIĆ, novi beogradski gradonačelnik, obožavatelj je četnika, što skoro da i nije vijest. Nekako bi veći šok bio da je na čelo velikog grada u državi pod vodstvom Aleksandra Vučića došla osoba koja prezire četničke ideje, prakse i simbole, no takvu vijest morat ćemo pričekati, ako je i dočekamo.
Sada pred sobom imamo Šapića, gradonačelnika najvećeg grada u jugoslavenskim državama ili najveće južnoslavenske palanke, kako vam drago. Ako državu, naime, vodi netko poput Vučića, onda ima smisla da na čelu glavnog grada – ili palanke, kako vam drago – bude nešto nalik Šapiću. Štoviše, glavni grad države čiji su birači većinom uz Vučića najbolje će reprezentirati netko poput Šapića.
U državama poput Srbije dobro je biti bespravni graditelj i plagijator
Uz obožavanje opskurnih ideologija, poput četničke, obično ide još poneki jad: Šapića se osnovano proziva i zbog bespravne gradnje te plagiranja doktorske disertacije. Kao što znamo iz hrvatskih iskustava, u državama južnih Slavena ni jedno ni drugo nije neka naročita diskvalifikacija, ni otežavajuća okolnost za političku karijeru, dapače, riječ je o prevarama koje se nerijetko smatraju dokazima snalažljivosti.
Idemo prvo o četništvu, Šapić mu izražava privrženost u objavama na društvenim mrežama. U siječnju 2019. godine pravoslavnim je vjernicima na Twitteru čestitao Badnjak uz fotografiju četničkog vojvode Nikole Kalabića i njegovih suboraca.
“Čiča neće podeliti Srbiju, nego treba da je ujedini. Vreme je da srpski narod konačno sazna pravu istinu. Da skinemo ljagu, koja je decenijama lažnom komunističkom propagandom, Titovog režima, bacana na lik i delo, generala Dragoljuba Draže Mihailovića”, zapisao je na Twitteru prvog dana veljače 2019. godine.
A 9. svibnja je uz fotografiju četničkog vođe Draže Mihailovića opet na Twitteru zabilježio: “Kada obeležavamo Dan pobede nad fašizmom i odajemo poštu mnogim palim borcima NOB-a, ne smemo zaboraviti ni prvi antifašistički pokret u Evropi, predvođen generalom Dragoljubom Mihailovićem, u to vreme pukovnikom, koji odlazi na Ravnu Goru i diže ustanak protiv nacista.”
Romantični pogled na četnike popularan je među srpskim nacionalistima
Među srpskim nacionalistima vrlo je popularan pogled na četnike kao romantične borce protiv nacizma koje su prezreli i izdali svi redom, od svirepih komunista do hladnog Zapada. Istina je kudikamo okrutnija, četnici su bili koljači nesrpskog stanovništva čija su nedjela u devedesetima nadahnula neke od najmračnijih gadova.
Šapić voli četnike i ne simpatizira pretjerano akademsku čestitost. Srećom, po njega, živi u kraju svijeta u kojem se taj oblik prezira nerijetko smatra vrlinom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U srpnju 2014. godine, dakle, ravno prije osam godina, portal Peščanik objavio je tekst pod nedvosmislenim naslovom Drski plagijat Aleksandra Šapića s dokazima da je dobar dio njegove doktorske disertacije “izravan prevod sa engleskog delova knjige David Jobber i Geoffrey Lancaster, Selling and Sales Management (Harlow: Pearson Education Ltd, 8. izdanje, 2009. – dalje: Jobber i Lancaster)”, koju nigdje ne citira. Portal je svoju tvrdnju potkrijepio nizom primjera, a dokazao je i da je Mihanov… pardon, Šapić, krao iz još nekih djela.
I?
I nije se dogodilo ništa. Sveučilište Union na kojem je doktorirao kilavilo se gore od osječkog sveučilišta dok je formiralo nekakvu komisiju čija je zadaća bila provjeriti Šapićev rad da bi na koncu rektor objavio informaciju o raspadu komisije, dok se Šapić hvalio kako njegova disertacija i službeno nije plagijat. Nije čak dobio zadatak da ispravi nesuvisle dijelove teksta.
“Stekla se slika da sam krenuo u vrtić, završio osnovnu školu, srednju, upisao fakultet i diplomirao, i sve to zajedno završio za tri meseca. Završio sam srednju školu 1996. Upisao sam DIF i diplomirao 2003. Magistrirao sam 2008., a tu doktorsku disertaciju sam obranio 2012. To je, dakle, trajalo 16 godina. Stvoren je dojam da sam neki lopov”, govorio je Šapić, kao da dužina školovanja ima veze s kvalitetom disertacije.
Šapić je bio uspješan u sportu. Nažalost, ide mu i u politici
Osim što voli četničke koljače i rado prepisuje, novi beogradski gradonačelnik naklonjen je i bespravnoj gradnji. Prema srpskim medijima, Šapić je vlasnik više od 500 nelegalno izgrađenih kvadrata u Beogradu, točnije, sportskog objekta, nekolicine pratećih objekata i bazena izgrađenih pored njegove vile.
Uglavnom, Šapić je divan primjer čovjeka koji je relativno mlad stigao biti odličan u jednom i štetan u drugom poslu. Rođen je 1978. godine, po očevoj je liniji porijeklom s Korduna. Bio je, kažu, odličan u vaterpolu, hvali ga se kao vrhunskog igrača. Ne samo što je bio reprezentativac nego ga se po internetu spominje kao jednog od najbolje plaćenih vaterpolista.
U politici je pokazao visok stupanj osjećaja za prilagođavanje ambijentu pa je svojedobno bio u Demokratskoj stranci, najvećoj iznevjerenoj nadi srpske politike, partiji koju je hrvatskom čitatelju najbolje opisati kao hibrid Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatske narodne stranke. Kao DS-ovac, dogurao je do mjesta pomoćnika beogradskog gradonačelnika Dragana Đilasa. Bilo je to od 2009. do 2012. godine kad je, u lipnju, izabran za predsjednika općine Novi Beograd.
Novi beogradski gradonačelnik je pravi četnik na pravom mjestu
Godinu prije postao je predsjednik beogradskog ogranka Demokratske stranke što je ostao dvije godine, do lipnja 2013. godine. Demokratska stranka postajala je sve slabija, ali ne i Šapićeve političke ambicije. Osnovao je nekakvo udruženje građana, pa neko humanitarno udruženje i, potom, nešto čime je najavio odlučniji zaokret prema desnici, a zove se Srpski patriotski savez SPAS.
Krajem svibnja prošle godine SPAS je kolektivno pristupio Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci. Šapić se i u SNS-u dobro snalazi, po dolasku je izabran za potpredsjednika Glavnog odbora, a u studenom 2021. godine postao je potpredsjednik stranke.
Pravi četnik na pravom mjestu. Predsjednik SNS-a devedesete je proveo kao prvi pratitelj Vojislava Šešelja, mistera četništva. Sada Šapić Vučiću dođe nešto kao što je on bio Šešelju – ambiciozna i pravovjerna desna ruka koja bi ga mogla smaknuti -vjerojatno samo politički – čim joj se pruži prilika.
Nepoznati fašisti nedavno su demolirali partizansko spomen-groblje u Mostaru, rad velikog Bogdana Bogdanovića, arhitekta i pisca. U Bogdanovićevoj biografiji stoji i da je osamdesetih bio beogradski gradonačelnik.
Već sljedećeg desetljeća zbog glasnog protivljenja srpskom nacionalizmu postat će nepoželjan u svome gradu. Umro je u Beču prije 12 godina. U nepunom ljudskom vijeku isti su grad vodili veličina poput Bogdanovića i Šapić kao posljedica svega od čega je Bogdanović pobjegao.
No, tako je, kako je. Stigla devastacija, prepisuje se, četnikuje i zida bez dozvole. Živimo u eri šapića.