JEDNO UŽASNO“FAŠISTIČKO” PITANJE VLADARIMA HRVATSKE, DAKLE VLADI ŠEKSU I MATI GRANIĆU: Zašto Hrvatska nikada nije pokušala “kroatizirati” Unsko Sanski kanton?

*Ovaj tekst napisan je u povodu jučerašnjeg dana državnosti i njegov cilj zapravo je nekakav vapaj što bi to državnost trebala biti.

• Na gornjoj slici vidimo prostor tzv. Stare Hrvatske, iliti kako to srpski povjesničari ispravno zovu prostorom dijela Prave Hrvatske. (Srpska historiografija ovo područje te područje južno od njega smatraju jezgrom stare iliti Prave Hrvatske, dok se hrvatska historiografija to stidi tako nazvati. Engleska enciklopedija ova područja naziva “hrvatskim zemljama van današnje Hrvatske”)
• Bošnjaci ovo područje nazivaju Krajinom. Zašto? Jer ovo područje je bilo Osmanska Krajina suprotstavljena Vojnoj Krajini u Ostacima Ostataka Hrvatske.
• Hrvati ne nazivaju danas svoju nekadašnju Vojnu Krajinu  Krajinom. Osmanska i AU vremena su iza nas.
• No vidimo da bošnjački patrioti vole osmanske termine. Zašto? Jer je na njih jak kultorološki utjecaj neoosmanske politike Ankare. Koja to i ne krije.
• Područje se u europskoj i svjetskoj kartografij nazivalo još i kao Turska Hrvatska.
• Južno od njega prostire se Tropolje, Iliti Završje.

I Završje i Turska Hrvatska nekad su činili veliki posjed velikog hrvatskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Zvalo se to područje Donjim Krajima. I pružalo se od Vrbasa do Omiša.

No kako se on Hrvoje, dakle Hrvoje, ne Svetoje niti Bošnjoje,  suprotstavljao europskim vladarima, i prilično ih razigrao, i to plaćajući Osmanlije u ratu protiv Žigmunda Luksemburškog, Plenkovićeva vlada zabranila ga je valjda u školama. Đe ćeš učiti djecu protiv europskih žigmunda.

Tako i mlade Dubrovkinje danas uče s kim je ljubovala Cvijeta Zuzorić a ne uče da je Hrvatinić Dubrovniku proširivao posjede ratujući za njih i da je za to nagrađen dvijema vilama u tom gradu.

Nećemo napisati koji su ZK izvatci tih vila, iz jednog prostor razloga:

U Dubrovniku živi lopov svih lopova, pljačkaš tuđe imovine Wolfghang Petritsch, malo sjevernije od njega živi austrijska endemska vrsta,  pohotni jazavac, Valentin Inzko u Drveniku.

Ne želimo da oni postanu vlasnici naših kuća u Dubrovniku. U koje ćemo ako Bog da, i dubrovački knezovi, uknjižiti HERU  i proglasiti ih nacionalnim dobrom u kojem će moći boraviti hrvatska studentska sirotinja iz BIH. Al bez Ike Skoke. Dakle ništa hoteli i to.

Vratimo se iz beletristike na ovu važnu geopolitičku temu.

Kad kažemo “kroatiziranje” stanovništva Stare Hrvatske pri tome ne mislimo na nasilne fašizme, niti  na bilo koji oblik društveno neprihvatljivog ponašanja.

Mislimo na ono što je u današnjem globalnom svijetu preponato kao dopustivi kulturni utjecaj.

Uzmimo npr kolika je amerikanizacija današnjeg svijeta putem US medija, socijalnih mreža i web projekata. Ili uzmimo npr kolika je turkizacija današnje bošnjačke kulture putem Erdoganovih programa Dana Turskog Djeteta, sapunica, filmovao Osmanlijama  te drugih masovnih projekata neoosmanizacije u BIH.

O tome govorimo.

Hrvatska to ne čini  jer nije država. A najmanje je nacionalna država Hrvata. Da je to na njenom čelu ne bi bio Plenković.

To je austrougarski fukodrom na moru.  Zemljopisna površina na kojoj postoje nekakve institucije kojima uprava odnarođena brusselska tehnomenadžerska kasta. Vlada barunice Pejčinović. Koja dok ovo čita pojma nema o čemu mi zapravo pišemo.

“Kakve geopolitike, kakvi bakrači, kakvi li nacionalni osjećaji. Starbucks bolan! To sve treba pustiti Englezima i velikim igračima. Nije to za nas. Za nas su rad na recepciji, ljubljenje ruku i poneki osmijeh na licu kad te pozovu na banket.”

SDA strah od Hrvatske geopolitike u BIH nakon rata  bio je nerealan

Bošnjačka politika je u biti smatrala da će Hrvatska učiniti nešto takvo. Da će uložiti milijune u stvaranje kroatofilnih Bošnjaka u području od Kladuše na sjeveru  do Drvara na jugu. I da će Unsko Sanski kanton postati nešto kao malena  ali duhovno obnovljena Stara Hrvatska, većinski bošnjačka ali snažno kroatofilna, zaljubljena u Hrvatsku, makar je izvan Hrvatske. Bojali su se da će USK postati najveći problem SDA-ovom ratu poslije rata. Da će sprječavati budući projekt progona i brisanja Hrvata iz Ustava BIH i Federacije. Zato su najveća sredstva uložili da se džihadizira i arabizira upravo ovaj prostor. Da migranti tu masovno ostanu. Da krenu u škole. Da ih se uvjeri da im tu ništa neće faliti i da im je bolje biti dio “Stare Hrvatske” nego građanin EU.

Smatrali su u SDA da je sve počelo s Tuđmanovim putovnicama, i da se s tim neće stati.

No pojma nisu imali da će se pasčad koja će se na Tuđmanovom kultu raskotiti oko njega toliko ustašizirati. I da će zapravo hrvatska plemićka elita postati bošnjakofilna. Da će se dogoditi suprotan proces. Prosječan SDA-ovac danas pojma nema da prosječan HDZ-ovac oko Andreja Plenkovića više brine što će biti s Drinom i  hoće li tamo izbiti bošnjačka čizma nego što će ostati od BH Hrvata. Hrvati mogu i nestati ako je cijena toga nestanak Srpske. Njima Hrvatima su namjenili smjene, brzo isisavanje, naseljavanje otoka i Like, konobarenje u RH i gašenje hrvatskog pitanja u BIH. Po starom dobrom HDZ RH principu – kad smo mogli ugasiti livanjsko možemo i cijelo hrvatsko pitanje.

Istina značajan dio građana Cazina, Bihaća, Kladuše, žive jako dobro zahvaljujući Hrvatskoj ,mnogi rade u Hrvatskoj i grade u svom kraju,  mobilni su i građani su EU, sve to zahvaljujući RH putovnicama. U suštini u poduzetničkom smislu konkurentniji su ostalim Bošnjacima. I kod njih postoji određena doza permanentne kroatofilije. Koju javno kriju. No ona postoji.

No kulturnog utjecaja RH na ovo područje baš i nema.

Štoviše SDA je putem svog džamijskog sustva, kojim se SDA otvoreno hvali kao političkim pa čak i vojnoosvajačkim sredstvom indoktrinacije razvila neke od najradikalnijih skupina u BIH.

Čak su i oko jednog od najčasnijih imena prošlog rata rahmetli heroja Izeta Nanića napravili džihadistički kult. Čovjek je bio duboko u vjeri. Al pobogu nije bio nikakv džihadist nego žestoki domoljub, najhrabriji sin svog naroda i najljući branitelj svog kraja. Da je bio džihadist progonio bi i Hrvate. No zločina nad Hrvatima u USK , barem onog sistematskog kakav je bio u Kaknju, Jablanici, Konjicu, Bugojnu, Travniku, Zenici, nema.

U Bužimu, njegovom gradu, u gradu heroju, u gradu odakle korijene vuče slavna loza Jelačić i ne samo taj dio hrvatskog plemstva, tako danas nećete vidjeti niti trag hrvatskog. Čak ćete i zabilježiti vijest kako im smeta hrvatsk zastava. Ona ista koju su dozivali i s ushitom dočekivali .

Ali ćete zato  vidjeti mlade ljude kako u čast ovog velikog borca, Slavena, Bošnjaka, uzvikuju arapske parole i pokazuju onaj dignuti prst.

A koji nije srednji prst. I koji simbolizira nešto posve drugo i mnogo opasnije. Nadamo se da se varamo. Al takvog smo dojma.

I dok je Bošnjake na jugu, masovno pumpala na mržnju prema Hrvatima, Bošnjake u Staroj Hrvatskoj SDA je indokrtrinirala u dvije smjernice:

1. Mržnja prema Srbima, ok tu ste ok, samo se držite toga
2. Ne mrzite Hrvate dovoljno, pomogli su vam kažete ? Ok dovest ćemo malo uvozne mržnje, pazite što su radili u Mostaru, mrzite li ih sada? Mržnjom prema njima zamijenit ćemo mržnju prema Abdićevcima.
3. Zaboravite sukob s Abdićevcima, nećemo čak dizati ni optužnice za Haag, važno je tu traumu zaboraviti.

I pored ove  propagande Bišćani, Cazinjani, Bužimljani i generalno taj kraj danas ne mrze Hrvate u mjeri u kojoj bi to Bakir i SDA htjeli. Uglavnom nas mrze manje nego ostatak SDA Federacije -jezgra tzv. Prostora Džihada. Onaj dio gdje su izbori proglašeni džihadom. Kojije u ratu Patković zvao prostorom jednim, jedinstvenim, od Čečenije do Bosne, ujedinjenim protiv trulog Zapada, koji neumitno propada. Eto taj čovjek je danas dio stranke koja se deklarativno zalaže za ulazak u EU.

How Yes No.

Prostor USK je ponavljamo povijesno Stara Hrvatska. Hrvati su tu ginuli uz Bošnjake i ovom ratu. Nikad nije bilo sukoba Hrvata i Bošnjaka tu. HV je odblokirao Bihać, mnogi su oženjeni Hrvaticama i mnoge muslimanke udane za Hrvate. Mnogi studiraju u Hrvatskoj i ostaju u Hrvatskoj. Mnogi žele hrvatskobošnjački dijalog i otvaranje granica.

Ovo je jedini teritorij na prostoru bivše Juge gdje i danas postoje mnoge kuće, u kojima postoji živo sječanje na hrvatski identitet roditelja, djedova i pradjedova, muslimana, makar se svi oni danas pisali kao Bošnjaci.

Takav je jedan od njih i nedavno umrli zastupnik SDP-a , mladi Hrvat, koji je umro kao Hrvat, ali je u Domu naroda, kao SDP-ovac odrađivao posao za bošnjački nacionalizam

I to je zapravo i bio donekle povod ovog teskta. Kako je moguće da musliman koji dođe iz hrvatske kuće u Domu naroda, radi protiv svog naroda? Zašto mu je vjera iznad nacije? Ta nije ušao u dom muslimana nego u klub Hrvata. U  Dom naroda a ne u Dom vjernika.

Zamislimo….

1. Zamislimo da je RH odgovorna država s pomirljivim ali mudrim geopolitikama.
2. Zamislimo da je uložila silna sredstva u USK u jačanje kroatofilije u njemu onako kako Turska recimo ulaže u Zenici u jačanje turkofilije ili kako Mađarska ulaže u Baranji ili Italija u dijelovima Istre. Dakle ne govorimo o secesionističkim financiranjima nego kulturološkim.
3. Zamislimo da kao Austrija daje pravo besplatnog školovanja studentima iz USK a potom ih nakon odluke komisija nagrađuje RH državljanstvom.
4. Zamislimo da je produkt tog da danas  član SDP-a koji  dolazi iz ovog kantona musliman, uz svoje muslimansko ja, ima snažno izgrađeno svoje hrvatsko ja i koji odlazeći u hrvatski klub Doma naroda tamo ne nastupa kao musliman nego kao Hrvat. Ne pristaje biti sredstvo majorizacije. Nije jedna od 6 ruku SDA.
5. Zamislimo da je cijeli USK nešto kao oporba SDA-u nekakakv bošnjačkohrvatski most, kroatofilni istinski proeuropski bošnjački kanton koji ruši SDA kulturu mržnje prema svemu hrvatskom.
6. Zamislimo tek da na ovim izborima odbiju podržati Komšića, kako bi tek bili nagrađeni od Hrvatske i EU?
7. Zamislimo da se političari USK postave zaštitnički prema hrvatskom pitanju u BIH. I kao oporba SDA-u. Ta 300.000 ljudi je tamo. Zamislimo da urade to? Koliko bi ih Hrvatska nagradila?   Kako bi to EU nagradila? Stipendijama, kreditima, putovnicama? I koliko bi to tek slomilo SDA, stranku koja više nije ni u čijoj milosti sem u Erdoganovoj.
8. Zamislimo na kraju ovog teksta da u građanima USK sazrije svijest o tome što mi zapravo pišemo?
9. Zamislimo da konačno shvate da oni imaju strašan geopolitički položaj, možda ključni položaj za buduću preobrazbu BIH. Da mogu biti prva mala Švicarska u BIH.
10. Zamislimo da USK postane most, možda prva EU regija u BIH, možda inicijator te pomirbe o kojoj govori Plenković samo pojma nema kako da ju provede?

Uostalom zapitajmo se kakav bi danas bio položaj Hrvata u BIH, da je RH ikada uložila bilo kakva ozbilja sredstva u zaustavljanje kroatofobije i kroatomržnje u USK i od tog kantona načinila prohrvatski kanton? Medijima, kulturom , prjektima? Usisavanjem tog stanovništva u hvatski kulturni prostor ili barem otvaranjem vrata Bužimlijama? Davanjem druge perspektive tim mladim ljudima osim one koju im daje SDA. Perspektive getoizacije i mržnje prema svemu što nije bošnjačko?

Kanton s bošnjačkom većinom koji se buni protiv majorizacije nad bratskim hrvatskim narodom i bratskom hrvatskom državom? Kako to dobro zvuči.

Glupa Hrvatska na tom polju nije učinila ništa. Ona je samo tamo poslala tek neke hrvatske dečke da poginu za bošnjačku stvar. I potrudila se da SDA UZP u Hrvatskoj – Handžar divizija nikada ne ugleda sudske reperkusije. Niti svoje oslobođenja Bihaća RH nije znala politički kapitalizirati. To je zemlja koja svoje sinove pošalje u smrt za bošnjačku stvar,  potom ode do Livna uzeti 40 milijuna eura godišnje, potom napravi dom u Jarama, hotel fra Iki, dodijeli fratrizanima da imaju za kakav milijunski muzejčić i tak. A kad konalno od SDA dobiju presudu za UZP kleknu na koljena i mole pomirenje. Kao najveće kukavice Europe.

I to je to.

Hrvatska kakvu smo sanjali.

A hrvatska država , doista, da je država, u svome ministarstvu, imala bi ljude koji bi razmišljalji i o ovakvom kulturnom, ili geopolitičkom ili geokulturnom projektu, na teritoriji Stare Hrvatske, koja se nalazi u samom trbuhu zemlje Perecije. Plenkistana. Smiješne zemlje koja će i danas ginuti i za Finsku i za Švedsku. Samo ne za sebe. I koja će ubiti i vlastitog predsjednika ako taj iskaže državnički karakter.

Mislite li da su ikad u RH Vladi ljudi poput Radmana i sličnih razmišljali o ovome? Prvi takav ako bi se i pojavio s takvim prijedlogom dobio bi otkaz.

Potpisan od Stipe Mesića Ucjenjenog ili Mate Granića Ucjenjenog.

Svejedno.

I zato danas imate činjenicu da nema UZP presude FIkretu Abdiću, niti Dudakoviću za masovna ubojstva Bošnjaka Kladuše, niti imate iti jednu jedinu presudu u Haagu za 4000 međusobno ubijenih Bošnjaka. Projekt pomirbe je uspio. Sve je zaboravljeno.

Kao što je uspio projekt dostavljanja mržnje prema Hrvatima širom FBIH, mržnje koju pakuje Safet Oreč u Stocu i Mostaru i DHL-om dostavlja u svaku bošnjačku kuću. Mimar mržnje.

Zato imate Nanićeve obožavatelje u jednom posve novom džihadiziranom stilu. I umjesto naroda koji voli Hrvate i Hrvatsku, i koji ju je oduvijek volio više nemate pojma što imate tamo.

Na samo 20 minuta leta od Zagreba. Osim crkve Sv. Ante koja i dalje ponosno stoji, gotovo netaknuta, doduše pretvorena u džamiju, više pojma nemate što to tamo raste i imamo li tamo u Staroj Hrvatskoj,  više uopće prijatelja.

Sudeći prema načinu na koji se sudi  stanovitom Tigru i ostalima za ubojstvo hrvatskog generala Šantića, izgleda da nemamo.

I to je jedan od najvećih geopolitičkih poraza Hrvatske poslije rata.

Jer važnije je bilo dobijati izbore na mržnji prema Srbima, na obljetnicama Oluja, na predstavama za nove mržnje, nego u srcu Hrvatske pokušati jedan važan geopolitički prostor, načiniti prijateljski Hrvatskoj i Hrvatima.

Prostor koji to nikada nije niti odbijao. Al nikada ničim nije bio niti ponuđen.