Plenkovićeva tvrdnja kako je briga o BH Hrvatima konstanta HDZ RH politike, dok je on Milanović eto tek sada progledao ne pije baš puno činjenične vode.
Ako se pogleda sve što je HDZ RH do sada činio i čini svi njihovi “napori” svode se na deklarativnu potporu ravnopravnosti, paradne pozive na suživot, pomirenje i poštivanje Ustava te trčkaranje po EU uredima u kojima skrušeno i pognuto, kao predstavnici neke afričke kolonije, biranim rječima EU silama tu i tamo nešto natuknu na temu BH Hrvata.
Nikakav učinak te i takve HDZ RH politike je potom najjači argument da je to trlababalan politika.
Koja ne urađa plodom.
Potom utjecaj bošnjačkog lobija u EU parlamentu koji je prečesto puta nadjačao utjecaj Hrvatske, koja je sama članica također puno govori o Plenkovićevoj “silnoj moći” na EU hodnicima.
Ako se pak sagledaju svi golovi koje je SDA zabila Hrvatskoj od 90-ih na ovamo, taj score je porazan. SDA tu vodi sa Deset na prema Nula. Hrvatsko kurčenje nad Srbima i slavljenje pobjede nad njima bijedno je ako se sagleda širi kontekst, koliko je Hrvatska izgubila političkih bitaka od Bošnjaka. Od naroda kojem si pomagao i bio mu zadnji spas do presuđenog u Haagu. To je takav nevjerojatan politički poraz. Koji HDZ RZ nije niti pokušao zaustaviti. Ta servilnost prema Sarajevu i danas je neobjašnjiva i jedino ju može pojasniti teorija preostale kriptoustaške linije u HDZ-u RH, koja eventualno HDZ BIH vidi kao smetnju a Bošnjake kao odmetnute Hrvate koji će jedan dan završiti posao sa Srbima u BIH a potom se valjda samokroatizirati i ući u neki Benelux s Hrvatskom. How Yes No.
Novija povijest BH Hrvata, povijest je puzajućeg brisanja iz Ustava BIH, ujedno je to povijest ignoriranja Hrvatske, a sama tradicija ignoriranja duža je od Daytona. Duga je koliko je dugo Osmansko i Austrougarsko carstvo. Opet novija povijest je duga koliko je duga povijest HDZ RH šutnje i mirnog promatranja tog istog procesa. Procesa nestajanja.
Svaki put kada Vlada RH, dođe na Buško jezero po 45 milijuna eura čiste hercegbosanske energije, upitaju nas kako smo, kako živimo mi njihova K+ braća i što bola toliko odseljavamo.
Naši pripuzi im kažu da smo dobro, takav je u nas običaj, nema kukanja, narežu im pršuta i sira iz mišine i sva ta silna barunija potom nazdravi i ode, a zauzvrat nam donesu kakve gusle, ili crkvenjacima otvore kakav muzejčić, čime kupuju naklonjenost kod plebsa.
Evo što nemaju snage zauzeti državnički stav prema nama, al da su barem ulagali u institucije BH Hrvata koje su doista potrebne za nekakvu političku borbu. No nema šanse. Muzeji rulez!
No bilo kako bilo, i što god Milanović da uradio oko NATO-a , uspio ili ne, Plenkoviću je jedno jasno: On više nije najpopularniji političar među BH Hrvatima, kojih samo u Hrvaskoj ima preko 700.000 s pravom glasa.
Sve te naše familije u Milanovića gledaju kao u državnika. U nekog tko ne kalkulira s onim što će reći. I Milanović je daleko ispred svih hrvatskih političara zajedno najpopularniji političar među BH Hrvatima.
Ne samo da se bori za njih, nego im je konačno vratio osjećaj ponosa. Retorikom kakvu HDZ nikada koristio nije. Niti je smio. Djeluju kao prepadnuta stranka. Kao stranka kojoj je rečeno dokud smije ići njihova retorika u BIH.
Ali s tim je gotovo. Plenković to zna. Doba P.R politike je završilo. Milanović im je oduzeo pravo da nastave primati plaće kao politički parameciumi.
HDZ RH ako ne napusti komfort zonu političarenja i demagogije, i na unutarnjem i na vanjskom planu, postat će prošlost ne samo kod BIH Hrvata. Ali kod njih naročito.
Nešto čega će se taj narod nevoljko sjećati. Kao stranke kojoj su slijepo vjerovali još od Livanjskog pitanja, a koja ih je iskoristila i u konačnici izručila.
HDZ je već dugo u nepodnošljivom prokletstvu komfort zoniranja.
Stranka je to neodvažnih i nedostojnih. Stranka koja se boji jakih rečenica. Svojim pristupom eutaniziraju i hrvatsko političko vodstvo u BIH.
Koje je odvano moralo biti emancipiriano od Zagreba. A nije. Čekajući Godota s Markovog trga, čekajući to čudo lobiranja, samo su izgubili vrijeme. A to vrijeme je bilo jako važno Bakiru Izetbegoviću. Ali isključivo kao vrijeme koje baš treba da se potroši.
Za koga je to onda odigrao HDZ RH?
Otkad su tu stranku preuzeli diplomati, brusseljačine, otlkad su kadrovi te stranke postali beskarakternisti, ljudi kojima političko bojište nije imanentno, koji misle da se stvari rješavaju, diplomacijom, lijepim riječima i novim odijelima, ta stranka nije politička stranka.
To je Potemkin stranka. Stranka lažne fasade. I lažnih veličina. Koje tek kad ih isprovociraš pokažu svu niskost vlastitog karaktera. Tome smo mogli svjedočiti neki dan kada je Radman imao svoj TV show u duelu s Raspudićem. Građani RH po prvi put su mogli vidjeti stvarno lice Grlić Radmana. Premizerno za svaki daljnji komentar.
Sjetimo se samo da je kadar Andreja Plenkovića bila i Marija Pejčinović Burić. Političarka koja u životu nije dala niti jednu političku izjavu. Miss nezamjeranja. Miss karijerizma. Gospodarica kavijara, kompletića i jastoga.
Ukrakto HDZ RH ako ne želi izgubiti veći dio svojih glasača morat će napustiti poziciju globalističkih glodavaca iliti preciznije brusselskog moljca ,onog koji u suštin prezire svoje, stidi se onog kojeg predstavlja, sanja karijeru po zapadnjačkim centrima, te tamo ako i ode usrdno moljaka kmeči. Ako žele sačuvati brand zvan HDZ morat će preći u fazu suverene članice Europske unije koja će na svako novo nametanje nepravde BH Hrvatima , koja bude protudaytonska, imati i svoj konkretan odgovor.
To može biti uvođenje viza građanima FBIH, podizanje optužnica protiv nekih generala ABIH, blokade nekih trećih ugovora unutar EU budu li EU članice u BIH i dalje podržavale podrivanje Ustava, to može biti jačanje medija BH Hrvata, logističkih centara, uvođenje sankcija Bakiru Izetbegoviću, zabrana SDA na tlu Hrvatske, otvaranje istrage u slučaju Handžar divizije u Sisku 1992 i podizanje optužnica protiv vrha SDA za UZP na tlu Hrvatske 1991 godine. Itd.
Milanovićev pristup, koji je za HDZ RH još uvijek “kontroverznost” šok, nevjerica i nešto što ne mogu pratiti, osim prizmenim uvredama, ubio bi HDZ do kraja mandata ako HDZ ostane jendako mekan.
Ostanak u ovakvoj kulturi politike koja to nije i koja se trudi nezamjeriti nikome, osim moćnoj Rusiji, jer je to trenutni politički virtual signaling nebitnih političara u nebitnim državama, značio bi definitivan kraj HDZ-a. Jer nadati se da će ti tvoji glasači dati glas dok se iz dana u dan dive Milanovićevij smjelosti naprosto je glupo.
Činjenica je da je Milanović u samo par dana s jednom prosto logičnom inicijativom cijelu javnost Europe ali i Europu na najvišim razinama, upoznao s činjenicom da u BIH žive EU državljani kojima netko gazi po ustavnim pravima.
Činjenica je da Plenkovićeva diplomacija to nije učinila. Ali zato njegovi diplomati jesu pili džin i jeli kavijar s Komšićevim nametnutim ambasadorima po svijetu. Nemetnutima na uzurpirana hrvatska mjesta u BIH.
Činjenica je da bi takvi da su imenovani u Milanovićevoj kvoti, dobili otkaze. Plenković ih nije niti opomenuo.
To je ta ključna razlika pristupa politici i principima. Kod Milanovića postoje i politika i principi. Po cijenu da politički izgine zbog te iste politike i principa.
Kod Plenkovića i Radmana postoji samo briga za rejtingom, stylingom i želja da se ne ljuti Bakira teškim metaforama.
Nekako je sad jasnije zašto HDZ RH toliko vrijeđa metafora sa sapunom i parfemom. Doista i oni su, prije nego su se naparfemisali visokom politikom, i naoružali značajnim hodom ili pogledom, trebali prvo poslužiti sapunom.
ish l poskok.info
wpDiscuz
