BiH je postala međunarodno priznatom državom nakon što se većina njenih građana, na referendumu održanom 28. veljače i 1. ožujka 1992., izjasnila za uspostavu “suverene i nezavisne BiH, države ravnopravnih građana i naroda…”
”Voljom Bošnjaka i Hrvata, a bez učešća Srba, 1. ožujka 1992. godine završen je nelegalni referendum o odvajanju BiH od Jugoslavije, koji se u Republici Srpskoj i hrvatskom dijelu Federacije BiH ne obilježava”, objavila je Agencija Srna.
Srna navodi kako je tog dana ubijen i srpski svat Nikola Gardović na sarajevskoj Baščaršiji, ”a ubojica i njegovi pomagači dobili su zaštitu tadašnjih muslimanskih vlasti u Sarajevu”.
”Od tada svakog 1. ožujka bošnjačka politika nastoji da nametne početak unutrašnjeg rata u BiH – kao njezin dan nezavisnosti. Republika Srpska odbacuje taj datum, a hrvatski dijelovi Federacije BiH ga ignoriraju. Na razini BiH nisu usvojeni zajednički praznici, a obilježavaju se samo pojedinačni vjerski, entitetski i nacionalni datumi”, piše Srna.
BiH je postala međunarodno priznatom državom nakon što se većina njenih građana, na referendumu održanom 28. veljače i 1. ožujka 1992., izjasnila za uspostavu “suverene i nezavisne BiH, države ravnopravnih građana i naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”, što je bila formulacija iz referendumskog pitanja.
Referendum je organiziran na izričiti zahtjev tadašnje Europske zajednice, koja je to postavila kao uvjet za priznanje samostalne BiH, a odgovor ‘za’ zaokružilo je nešto više od dva milijuna građana, odnosno više od 60 posto tadašnjih stanovnika, a Hrvati su na njemu također masovno sudjelovali.
Referendum je tako u cijelosti uspio, unatoč agresivnoj kampanji Srpske demokratske stranke (SDS), predvođene Radovanom Karadžićem, koja je bosanske Srbe pozvala na bojkot ovog izjašnjavanja. Na temelju rezultata referendumskog izjašnjavanja EZ je priznala BiH 6. travnja 1992., a u svibnju je tadašnja Republika BiH postala članicom Ujedinjenih naroda.