S kakvom god da je namjerom prekrečen zid nacionalnog spomenika, obaveza vlasti je da ovaj objekat štiti, kako od vandala i fašista, tako i od vlastitog neznanja i nedostatka interesa
Partizansko spomen-groblje u Mostaru, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i jedno od najznačajnijih prostornih simbola antifašizma na prostoru Jugoslavije, danas je dva puta oštećeno. Iako se akteri ova dva zločina predstavljaju formalno suprotstavljenima, suštinski oni djeluju zajedno, ostavljajući za sobom iste posljedice.
Na fotografijama koje je Udruženje antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata objavilo na svojoj facebook stranici jutros, vidljiva su oštećenja jednog od zidova spomen-groblja – na crveno obojenoj podlozi iscrtani su kukasti križ i ustaški simbol slova U sa križem, kao i natpis „Tito je mrtav“, kojim autori_ce valjda žele zajednicu podsjetiti kolikom prijetnjom smatraju osobu koja je već pola stoljeća pod zemljom, a čija je zaostavština rasparčana i degradirana do mjere najvidljivije baš u Mostaru.
Nedugo nakon vijesti o skrnavljenju spomenika fašističkim simbolima, Ured gradonačelnika Mostara izdao je saopćenje kako je gradonačelnik Mario Kordić osudio ispisivanje neprimjerenih grafita i organizirao njihovo uklanjanje – tačnije, „Gradske komunalne službe su promptno reagirale i već su uklonile, odnosno prebojile neprimjerene grafite na ulazu u Partizansko spomen-obilježje.“ Iz ove semantički nespretne konstrukcije nekome bi se moglo učiniti da su simboli kukastog križa i ustaškog slova U zaista uklonjeni, međutim, uklonjeni su tačno onoliko koliko je i prljavi donji veš uklonjen ako se preko njega obuče čista odjeća. Na najnovijim fotografijama koje prouzrokuju istinsku fizičku bol svima koji razumiju vrijednost autentičnog objekta vidljivo je da su „neprimjereni grafiti“ prefarbani bijelom bojom, dajući originalnom materijalu koji svjedoči o vremenu proteklom od njegovog nastanka jedan novi, svježi sloj boje i destrukcije. S kakvom god da je namjerom prekrečen zid nacionalnog spomenika, obaveza vlasti je da ovaj objekat štiti, kako od vandala i fašista, tako i od vlastitog neznanja i nedostatka interesa.
Fizička destrukcija oba počinitelja je za osudu, i nadam se da će još danas reagirati Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH (konkretno, ne facebook statusom), ali nemojmo iz vida izgubiti suštinski problem, čiji je farba na zidu – i jedna i druga – tek simptom: fašizmu se strukture vlasti u BiH ne suprotstavljaju na valjan način. Ne može se u zgradi koja gori gasiti vatra na jednom spratu, a druge spratove polijevati benzinom – niti se može koketirati ili otvoreno podržavati fašizam i njegovi akteri, a deklarativno osuđivati ispoljavanje njihove ideologije kad prilika dopusti. Selektivni antifašizam je omniprezentan i u drugim dijelovima BiH, a najglasniji u onim dijelovima koji se brendiraju kao multikulturalni.
Predsjedavajući Gradskog vijeća Grada Mostara Salem Marić (iz stranke SDA, koja je također poznata po svojoj čvrstoj vezi sa onima protiv kojih su se antifašisti izborili) osudio je danas vandalizam na spomeniku uz izjavu da ovaj čin nije stvarna slika Mostara. Mnogi od nas bi voljeli da nije, ali jeste – ponajviše zahvaljujući „državotvornim/ patriotskim/ vjerodostojnim“ političkim opcijama čijeg je trojstva član i Salem Marić.
Oporavak ne može početi dok se bolest ignorira. Za upute o lijeku i procesu liječenja pogledati, između ostalog, Partizansko spomen-groblje u Mostaru.
“Vrati li se smrt, naći će nas žive
Umrli smo da proteramo smrt.”
– Bogdan Bogdanović, skice za projekat Partizanskog spomen-groblja
Ena Kukić, Prometej.ba
wpDiscuz
