Popularna glumica Vesna Pećanac ostvarila je mnogobrojne uloge od Jeke u popularnom serijalu “Đekna još nije umrla, a kada će ne znamo” pa do raznih filmova kao što je “Čudo neviđeno” i ostali. Međutim malo tko zna za njezinu tešku životnu priču.
Naime, na Tviteru su se pojavile njezine fotografije koje su mnogima natjerale suze na oči.
– Redovita korisnica kuhinje Vjerskog dobrotvornog starateljstva. Prepoznajete li ženu s fotografija – pisalo je u opisu fotografija na kojima bi je rijetko tko prepoznao.
“Starost je teška”, “Sudbina njena je bolna”, “Jadna žena”, glasili su samo neki od komentara.
Inače, Vesna je bila udata za poznatog redatelja Živka Nikolića, s kojim ima dva sina, a neke od svojih najpoznatijih uloga ostvarila je upravo u njegovim filmovima “Lepota poroka” i “Čudo neviđeno”. Publika je dobro pamti i kao Jeku iz serije “Đekna još nije umrla, a kada će ne znamo”, a veliki deo karijere provela je u “Ateljeu 212”. Vesna je obožavala svoju profesiju i govorila kako nikada ne želi otići u mirovinu, međutim obiteljske tragedije učinile su da se odvoji od scene. Za kratko vrijeme izgubila je muža i roditelje, i nije mogla podnjeti da gleda kako se ljudi oko nje smiju.
Jadna žena nije imala izlaza i pobegla je od kuće. Utočište i dom je našla u jednoj nevladinoj organizaciji, koja ju je spasila prihvatajući je pod svoj krov. Vesnin životni put je postao veoma težak neposredno poslije Živkove smrti. Osamdesetih godina Pećančeva je otišla u Ameriku sa sinovima i mužem. Stigavši u Hollywood, vidjeli su kako tu za njih nema mjesta. Pokupili su se jednog dana i krenuli nazad. Otišli su u Crnu Goru, gde je Živko i umro 2001. godine. Nakon suprugove smrti, glumica se vratila u Beograd sa sinovima zbog njihovog školovanja. Tada su i počele njene muke, koje su se, eto, završile u prihvatilištu za žrtve nasilja – otkrio je tada izvor lista “Press”.
Glumica je svojevremeno za medije govorila o bijedi u kojoj je jedno vrijeme živjela.
– U vrijeme bombardiranja SRJ Živko je otišao. Osjetila sam ogromnu bol, preveliku tugu. Jedan sin otišao je da se zaredi. Rekao je: “Meni su svi bedemi srušeni”. Ostala sam zuriti u zid, pala u depresiju. Nekada smo bili velika, vedra, složna i mnogoradna obitelj… Nisam mogla igrati, zatražila sam mirovinu. Posao komičara je da daruje radost ljudima, a ja nisam više imala radosti. Mirovina – sedam tisuća dinara. Bili smo gladni. Mislila sam da sam zbog toga potpuno izgubila sjećanje. Jedna milosrdna šefica u trgovini u blizini kuće godinama nam je hranu davala na kredit, voljela je Živkove filmove. Još je bio živ. Sećam se kako sam jednom dobila neki novac, i mogla birati da li da odem na pijacu ili njoj vratim dio duga. Odem, ipak, na pijacu. Iz kese mi je virio mladi luk i ja sam kružila po cijeloj četvrti kako me ona ne bi vidjela. Ispričam Živku, a on mi kaže: Odigraj to na sceni. I to je život – ispričala je Vesna jednom prilikom za “Novosti”.
wpDiscuz
