Subota, 4 svibnja, 2024

Indira Kučuk-Sorguč o ‘Deset u pola’: Danis Tanović je uspio sahraniti duh Sarajeva

Must Read

Indira Kučuk Sorguč, bosanskohercegovačka spisateljica i publicistkinja, objavila je tekst na Facebooku pod nazivom “Deset u kiflu: Nekrolog jednoj čaršiji” u kojem je napisala svoj osvrt na film “Deset u pola” bh. oskarovca Danisa Tanovića.

Kao građanka Sarajeva, zaljubljenica u ovu čaršiju i veliki fan svega što je naše – lokalno, nakon odgledane nazovi komedije “Deset u pola”, sa velikim žaljenjem mogu da konstatujem da se niko u sali nije nijednom od srca nasmijao. Vladao je veliki muk kao kad se gleda neka napeta psiho-drama u kojoj glavne protagoniste vreba smrt, a oni sve čine da je izbjegnu.

Scenarij je plošan, gluma neubjedljiva, dijalozi sve samo ne duhoviti, nategnuta priča s mnogo fula. Da je film snimio student režije na ASU, jedva bi prošao na ispitu. Reditelj je rekao da je ovo njegov hommage Sarajevu, ja bih rekla da je ovo prije nekrologij. Ako je imao na umu da sahrani duh sarajevske čaršije, onda je to uspio. Dakako, samo na filmu.

Gledam ljubavnu priču ovo dvoje mladih na filmu, više hemije ima između gliste i mrava nego među njima dvoma. Đuro igra sa maskom na licu, ne spušta obrve, vazda nešto iznenađen, k’o blaziran frajer. Lažni “naturalistički” pristup koji se favorizira ovdje kao najbolji, totalno je zakazao. Doduše, najbolje su se pokazali, kao i uvijek, pravi naturščici.

Ali na stranu i loša estetika i praznjikav scenarij i natempirana rediteljeva raja koja su kao trebala simbolizirati pop-štih grada, sve bi to prožvakala da je film iole prenio neku emociju, bio zabavan i duhovit, ali NIJE. Replike su lebdjele u zraku, sve je u neka doba izgledalo predugo i dosadno, i koliko god da te zanima ta “borba čevapdžija” kao metafora borbe za očuvanje onog što svi kolokvijalno zovemo “sarajevski duh”, ne možeš se nasmijati jer nemaš čemu. Osim možda jednom: da neki glumci igraju pod ovim kovid-maskama, valjda reditelj htio “uhvatiti” trenutak šta li, ili je to njemu opravdanje da je snimao pod pandemijom i da mu zato ne haterimo puno ako ovo bude film katastrofe?!

Jesam se dvaput nasmijala, al u sebi, od muke: kad sa gledala Neku Tulića kako maltene grize onu svoju masku i nešto kroz nju nerazumljivo trabunja i kad je…. Fakat se druge provale ne mogu sjetiti. I jes me jednom povuklo praavooooo, kad sam čula najritmičniju pjesmu Bijelog Dugmeta iz njihove fanky faze “Lova”. A to s muzikom u filmu jer tek priča za sebe… Ali o tome bolje da se šuti.

Iskreno, baš sam tužna. Ako je ovo najbolje što se može napraviti na ovu temu (a znamo da je dovoljno proći Baščaršijom i da ćeš se zagrcnuti od čaršijanerskih “šega, šala i pošalica”), onda smo mi u debelom bedu. Ironično, možda je to i istina, ali film je ipak velika iluzija. A komedija najveće umijeće stvaranja te velike iluzije. Dabogdo ovaj fim mogu svrstati u crnu komediju, pa da mirno spavam, ali jok. Ne može se. Jer za crnu komediju treba fantastičan scenarij koji vrišti od lucide. Fakat, tamo gdje bi trebali biti najjači – dakle, u humoru – mi smo truba. Jednostavno, Bosanci još uvijek ne umiju snimiti komediju. Uh… srce me boli. Ko nije gledao, neka ga pogleda na Mojoj TV u novogodišnjoj noći, pa nek’ javi utiske. Meni se sve reklo. Film o duhu bez duha.

P.S. I ne znam kako to da se kod nas svaki kat primijeti na filmu kao tehnički nedostatak, a kod ovih u regiji, a kamoli u svijetu, koji su također skromnije produkcije, ne primijete?! U čemu je kvaka, nek mi objasne upućeniji od mene?

(DEPO PORTAL/md)

- Advertisement -

31 COMMENTS

  1. Ono sarajevo iz one juge, sa srbhima i hrvahtima u njemu, to je bilo ono pravo sarajevo. Ovo danas sarajevo je samo jedan jadni izslamski gradić. I prestanite praviti priče o današnjem sarajevu, pozivajući se na staro sarajevo. To je jadno i bijedno. I eto kako i indira naglašava – neuspješno.

    • Ovo današnje je prije Islamabad na evroosom tlu. Mislim da trenutno u SA ima više bliskoistočnjaka i Turaka, nego Hrvata i Srba zajedno.

      • Svi koji su bili titoisticki neprirodni privjesak bratstva i jedinstva otišli su u djikane teroriste i zanemarljiv broj ujka macekovaca posebno…bilo ih je u zajednici sarajevskih opstina od vogosce pala do ilijaša cca 150 hiljada…terorizirali 4 godine grad i sljegli sada u tzv istocno CAPAJEBO od lukavice do Vojkovica i laju kako su protjerani..KAO TI KMET IZ TREBINJA…

      • Nemože se terorizirati 4 god. SARAJEVO i tražiti amnestija iako ti je Blentavi ALJO dao a bio si recimo kao ti …psihološkog profila snajperista…ti još mrzis grad koji ti je dao sve ti ga terrizirao a on opstao…a tebi još bijes u tebi što je opstao…znači mrzio si ga i prije rata…zbog čega.. literatura njegos i ANDRIC…mržnja prema nesrpskom

        • Ja sam Sarajevu sve 3x puta preplatio. Da ne govorim koliko ste me kao naivno dijete izvarali. A da ti juge nije bilo ne bi Sarajevo došlo ni do Svrzine poljane (gdje je danas zgrada parlamenta). Čitaj malo Aliju Nametka. Sve je fino zapisao. Ti bi trebao svako jutro da učiš jasin Titu za dušu, a kući umjesto Kave da držis grb juge.

  2. Ako je pozitivnu ocjenu dao macekovac književne riči licemjerni bosanac Jergović koji je gost u tzv prestonici srpstva u Bosni bosnjackoj B.LUCI ..do genocida nad bosnjacima i hrvatimau rs u Bluci zivilo 1992.g. 60 000 bošnjaka danas se vratilo 2000…onda zasigurno je Indira u pravu..

  3. Što me napadaše dijasporci “stare Sarajlije” kad im forvardovah ovaj tekst. Kažu današnja raja ne znaju šta je to sarajevo. A te stare sarajlije ne znaju, da više nema sarajeva. Od njega je ostalo samo saraj uz dodatak abad.

  4. Ovakvi filmovi u startu nisu za gledanje , jer ako nešto mrzim to je kad vidim one likove koji davaju omaž svome gradu dođe mi povratiti.
    Svaki veći grad u bivšoj državi ima one profesionalne “voljače svoga grada” koji mu čitav život pišu pesme,crtaju ga,snimaju ga,…i to im je glavni izvor zarade , a postoje ovakvi kao i Tanović koji uz nedostatak ideja i zarad uvlačenja svojim sunarodnicima napravi film o rodnom gradu.
    Voleti svoj grad ili voleti svoj narod i onda o tome pisati,slikati,snimati,…je bar za mene out , jer to je kao kad bi neko trčao ulicom i urlao “Ja volim svoju majku” , svi bi ga bledao gledali i rekli pazi budale i ludaka.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Последний

Obitelj Kraljević 32 godine traži pravdu za anđele Ivanu i Filipa

Na današnji dan, 3. svibnja 1992. godine, zločinačka JNA napala je središte Ljubuškog raketnim projektilima, pri čemu je usmrćeno...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -