Ni u petak se ne stišavaju reakcije u hrvatskoj javnosti u BiH nakon jučerašnjeg boravka Šefika Džaferovića u Vukovaru.
U medijima se pojavljuje niz oprečnih reakcija oko toga otkud bošnjačkog člana Predsjedništva u Vukovaru.
Problem njegovog prisustva leži u tome što je više puta do sada negirao zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a samo dan prije godišnjice pada Vukovara izjavio je kako Armija RBiH nije imala niti logore niti masovne grobnice, a što je netočno i posebno uvredljivo prema Hrvatima koji su stradali od te iste armije piše bild.ba
No, jedno je, čini se, sigurno.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović nije oduševljen Džaferovićevim dolaskom.
Naime, od osoba bliskih Uredu Predsjednika Republike, saznajemo da je Milanović bio iznenađen odlukom Šefika Džaferovića da dođe na obilježavanje 30. obljetnice stradanja Vukovara:
Pogotovo imajući u vidu njegovo istovremeno negiranje i nepoštivanje žrtava hrvatskog naroda u BiH, kao i optužbe na račun Republike Hrvatske da je sudjelovala u agresiji na BiH kojima on Hrvatsku vojsku izjednačava s ratnim zločincima Mladićem i Karadžićem. Predsjednik Milanović se u Vukovaru nije sreo sa Šefikom Džaferovićem, niti je razgovarao s njim”
Od prisutnih pak, koji su jučer bili u koloni sjećanja dobili smo informaciju da se Milanović s Džaferovićom nije niti rukovao za razliku od Predsjednika Sabora, Vlade i ministara koji su se srdačno ispozdravljali s njim.
Očito je da njegov upad na 30 godišnjicu pada Vukovara Milanović smatra gangsterskim, u najmanju ruku neuljudnim.
Nejasno je međutim zašto je Plenković pokazao prisnost u komunikaciji s Džaferovićem te pristao da ovaj korača pored njega, predsjednika Vlade RH u prvom redu, ukazujući mu tako čast koju ne zaslužuje.
Radi li se o dobrohotnosti RH premijera, privremenim nedostatku empatije prema hrvatskim braniteljima Vukovara iz BIH ili pak o bespogovornom odrađivanju novih brusselskih imperativa u svjetlu najnovijih izjava čelnika EPP?
Teško je za reći.
No ono jučer je bilo javno i bolno poniženje Hrvata u BIH.
Naročito onih hrvatskih obitelji čiji su članovi branili Vukovar da bi kasnije stradali od ABIH.
Ili pak poginulih u oslobađanju bošnjačkih područja u BIH. A koje Džaferović danas naziva agresorima. I tu ne mislimo samo na bojovnike iz BIH.
Upravo je isti taj Džaferović Plenkovićevu stranku nazvao UZP strankom a RH pod vodstvom HDZ-a agresorom na BIH. Htio je potom zaustaviti projekt Plenkovićeve vlade na jugu, Pelješki most, te je za te potrebe aktivirao i pričuvnog vojnika bošnjačkog nacionalizma – notornog nacionalistu i kriptofašistu Željka Komšića. Obožavatelja Blaža Kraljevića i njegovog proustaškog HOS-a koji se u BIH istakao zločinima nad civilima dok je služio Armiji BIH.
Ako već prvacima RH Vlade ne znači njegovo negiranje genocida u Grabovici, i vrijeđanje Hrvata u BIH, uz svakodnevnu majorizaciju, kako je moguće da im ne smetaju uvrede na njihov račun i račun Hrvatske?
Da ne govorimo da se sve ovo dogodilo u Vukovaru, i to baš jučer, kada je Hrvatima u BIH umjesto dana pijeteta i ponosa na 30-u godišnjicu, u srce poslan osjećaj šoka, gorčine, zgađenosti i u konačnici stida zbog činjenice da su jučer izdani u svom najvažnijem gradu.