Tri entiteta u BIH mogu se lako iscrtati i u načinima vođenja politike. Stil srpske , bošnjačke i hrvatske politike je potpuno različit. I svaka ima svoj kompleks.
Bošnjaci gaje osmanski kompleks.
Stil te politike je vrlo jasan. Područje BIH nikad ne mora biti potpuno suvereno. Ne zanima nas suverenitet BIH. Ona može biti čitluk, može protektorat, može OHR provizorij, može anektirani dio BIH. Može i posebna jedinica unutar NDH, samo je važno da smo mi begovi a drugi da su kmetovi. Ne zanima nas jednakost s kršćanima. Baš po onoj pjesmi “Na razmeđu svjetova, begova i kmetova , ponovno je vojni cilj, Malta na Žovnici”.
Taj kompleks Bošnjaci su stekli tijekom Osmanske okupacije, prije tog nisu ga imali. Pisali su pismo Veneciji da ih obrani od Osmanlija. A onda su shvatili da okupacija može biti lijepa.
Najbolji dokaz ovome je činjenica da je u Bošnjaka najveći nacionalni heroj beg koji je digao ustanak protiv sultana nakon što je ovaj potonji odlučio izjednačiti prava kršćana s pravima muslimana.
Hrvati i kompleks austrijskih konjušara
500 godišnje roblje kalifata koje je ostalo bez elite ulaskom Osmanlija preuzelo je na sebe kulturu vladanja koju im je ponudio Zagreb. Taj kompleks se svodi na sljedeće: Budi pas. Hrvatski ovčar. Idi po ovce, tjeraj ih u tor, radi što ti kaže gazda. Čini sve što Veliki traže od tebe, daj im svoje najbolje sinove, uvijek slušaj, nikada ne budali i ne prkosi. Ne kurči se. Ne iđi mimo svit. Šuti. I radi. I moli. I ako oni kažu da se Gospa ukazala 50.000 puta tko si bolan ti da se kurčiš? Ako ti na tvoju majku stave brnjicu, nasred mise u 16, 17 , 18 i 19 stoljeću i to učine u ime Krista pomiri se s tim. Šuti. Ako ti siluju ženu u ime prava prve bračne noći šuti. To je sveto pravo. Ako ti odvedu sina u janjičare šuti. Ako čuješ da se neka Diva pobunila ne budi naivan. To je kurva. Trpi i moli. I ne pričaj svašta jer će ti fratar odrezati jezik.
Hrvatski Pavlovljev kompleks, sublimacija je robovske svijesti nastale u Osmanskom kalifatu i austrougarske robovske svijesti uvezene iz Ugarske Hrvatske.
Svo državništvo se u Hrvata svelo na to da će jednog dana dobri gospodar prepoznati silinu njihovog junačkog sužanjstva i da će ih nagraditi državom.
Tako su mislili i u doba Hitlera kad su se kao nitko na svijetu išli dokazati najvećim koljačima u povijesti čovječanstva. Tako se ponašaju i danas u BIH. Što ih više okupatori iz OHR-a ponižavaju oni se više klanjaju. Proklet soj. Nečovječan. Jadan. Zalizan. Značajnog hoda. S važnim karijerama koje sami sebi pišu. Zagrljeni s fratrizančinama. Najvećim dželatima slobodne misli našeg naroda.
Najbolji dokaz hrvatskog konjušartstva i nesuverenosti u BIH jeste recimo Livanjsko pitanje, kada naši muži vrli hercegbosanski na mig stanovitog Franja, povlače preoblikovanje referendumskog pitanja u kojem je bio postavljen uvjet federalne jedinice. Na koji bi Alija pristao.
Drugi primjer je gašenje HRHB samo na mrtvo obećanje Mate Granića da će navodno biti konfederacija s Hrvatskom.
Treći primjer je činjenica da su svoje najveće ustanike od Ivana Musića, te trojice fratara ustanika, Čuture, Bone Šarića i Lovre Karaule, zaboravili, da su od Mijata Tomića napravili zafrkanciju a Divu gotovo prezreli dok su od najvećih kukavica poput Anđela Zvizdovića načinili heroja. Potajno neki od Hrvata i danas veličaju Pavelića, najvećeg slugu i najvećeg izdajnika roda hrvatskoga.
Primjer Pavlovljevog hrvatskog kompleksa imali smo danas u Vukovaru. Možete ga od danas slobodno zvati Plenkovićev kompleks.
Nadamo se da je gazda iz Brusselsa nakon viđenog nazvao i dao kolačić Andreju.
Srbi u BIH – kompleks božanske, vasionske superiornosti
Osjećaj da oni nekome nešto duguju, ili da su oni nekome nešto skrivili je za Srbina slabost. Nema toga. Srbin mrzi slabost. Srpska zemlja je tamo gdje je Srbin. Srbin je svoje branio. Nije on tuđe osvajao.
Sama činjenica da Srbin živi u zemlji nad kojom je OHR ponižavajuća je Srbinu. Tukli su se Srbi, srbočanstveno, jednom s Austrijom, mogu opet. Jedva čekaju sukob i sankcije.
Kakvi god drčni da jesu, srpska politika jedina je državnička politika u BIH. Jedina su politička nacija u BIH.
Bošnjaci i Hrvati su dvije postkolonijalne molitvene zajednice koje se svađaju čiji je bog jači. I žive u jednom entitetu. To je pošteno. Nisu zaslužili da žive u Srpskoj. Nisu dovoljno drčni.
Federacija je entitet kmečavaca. RS je entitet kofrčenja.
Zato je BIH nemoguća država. Prerazličite su to kulture.
Srbin nije dovoljno jak da ju načini BIH suverenom državom, da posrbi ostatak BIH, i stoga želi ići iz nje, jer se osjeća poniženo u toj zajednici.
Bošnjaci i Hrvati isuviše su bijedni da se usude otpiliti kolonizatorske sile i preuzeti odgovornost za budućnost sebe i svoje djece. No kako su navikli na služanjstvo odgovara im život u protektorat. Tursko i austrijsko roblje traži nastavak tiranije nad sobom.
Srbi su u BiiH stoga doista po kazni. Njihovo državništvo u kandžama je hrvatskog i bošnjačkog služanjstva Austriji . I “zapadnim partnerima”.
wpDiscuz
