Published On: Fri, Dec 21st, 2012

Uskoro će godina dana kako smo zaželjeli sretnu 2012!

Kao da je bilo jučer kad smo svodili račune 2011. godine i prognozirali kakva će biti 2012, čestitajući novu godinu, od koje smo, kao i svaki put dosad, očekivali nešto bolje. I evo nas opet po istom poslu.
Kraj godine u pravilu je prigoda za osvrt na događanja u proteklih dvanaest mjeseci.
Koliko god se činilo da se ništa bitno ne događa, da sve stoji u mjestu, unutar godine dana se ipak puno toga izdogađalo. U većem dijelu Europe iu okružju BiH bila je to još jedna godina teške ekonomske krize, koja će se izgledno protegnuti iu narednu godinu. U BiH su bitne tendencije nastavljene, vječna politička kriza, ekonomsko tavorenje i društveno propadanje. No dogodile su se i neke političke promjene, uključujući i čudesne obrate. Dovoljno je pomisliti na politička savezništva. 2012. je godina u kojoj je Zlatko Lagumdžija prešao akrobatski politički luk od figure novog bošnjačko / građanskog “babe” koji je, uz potporu američke administracije i visokog predstavnika, bahato gazio mrsku osovinu Dodik – Čović, do političkog mrtvaca koji je krajem iste godine, uz tko zna koje ustupke, od istog tog dvojca izmoljakao da ga održe na političkom životu.
Ova godina je obilježena definitivnim krahom platformaške politike. Nakon što nije uspio nametnuti federalni model predstavljanja Hrvata na državnoj razini i nakon što se našao pred Milanovićev zapadnim zidom, a usput i potrošio vrijeme dano mu od Velikog brata da sredi stvari, Lagumdžija je zakrvili sa SDA, dojučerašnjim partnerom i asistentom u političkom eliminiranju Hrvata . Kad je platforma pukla i nakon što je Dodik koncem ljeta najavio pokretanje postupka za njegovu smjenu zbog neovlaštenog glasovanja o Siriji u UN-u, sve je vodilo prema izbacivanju Lagumdžije iz igre i novom paktu Dodik – Čović – Tihić, tj.. povratku na stanje od prije pet-šest politički izgubljenih godina.
Takav rasplet se pogotovo očekivao nakon lokalnih izbora, na kojima je SDA u bošnjačkom glasačkom korpusu silno ojačala u odnosu na SDP. No dogodilo se iznenađenje, SDA je privremeno ispala iz igre, jer je Lagumdžija očito ponudio više. Kažem, privremeno, jer ne treba biti veliki prorok za vidjeti kako će na sljedećim parlamentarnim izborima SDA ponovno etablirati kao najjača bošnjačka stranka, a SDP ponoviti sudbinu Silajdžićeve SBiH, tj.. postati marginalna stranka. Lagumdžija se politički uspio zahvaljujući mutnoj političkoj igri, koja se sastojala u manipuliranju prostorom preklapanja bošnjačkog, bosanskog i građanskog interesa, no na svim tim stranama je sada jednako brzo ispuhao. “Građani” su u startu nelagodno gledali na perverzni politički pakt s HSP-om, koji je pristao na ulogu hrvatskih Sejda Bajramovića, “radni narod”, tj.. socijalno marginalizrana “raja” željna pravde, sa sličnim osjećajima je mogla gledati na pakt s tajkunima Lijanovićima, a kasnije i na platformaško slizavanje s SDA. Sva ta, za deklarirane vrijednosti SDP-a, kompromitirajuća savezništva odlomila su mu većinu “građanskog” biračkog tijela, koje će se okrenuti Našoj stranci, SDU, a politički nepismeniji dio i budućoj Komšićevoj stranci. Među političkim Bošnjacima koji su u Lagumdžiji vidjeli potencijalnog novog nacionalnog lidera, koji će s građanskom maskom uspjeti učinkovitije promicati njihov interes, Lagumdžija je postao omražen nakon sporazuma sa Dodikom i Čovićem, kojeg oni vide kao izdaju. Uzevši u obzir izgledno dodatno pogoršanje ekonomske situacije do sljedećih izbora, izvjesno je da su SDP i Lagumdžija, unatoč tome što će ga Dodik i Čović još neko vrijeme održavati na aparatima, definitivno politička prošlost. Nemoguće je proniknuti što je sve bilo na pregovaračkom stolu i koliko je poteza Dodik, kojeg je očekivano slijedio Čović, razmišljao unaprijed, ali činjenica je da je ubio dvije muhe jednim udarcem – odmah je dobio velike političke ustupke, a dugoročno je osigurao političku propast Lagumdžije kao nositelja politike koja je za njega potencijalno opasnije od politike SDA.
Igranje na dvostruku nacionalno-građansku kartu, kao višegodišnja taktika bošnjačkog nacionalizma, na kraju se obila o glavu samoj bošnjačkoj politici, koja sada muku muči i spotove snima ne bi li uvjerila “svoje” da se na popisu stanovništva izjašnjavaju kao “Bošnjaci”, a ne kao “Bosanci i Hercegovci”. Mečka koju su čačkali kad je trebalo preglasavati Hrvate i mazati oči međunarodnoj zajednici tobožnjom nadnacionalnom politikom, zaigrala je pred njihovim vratima. Popis stanovništva će vjerojatno biti najvažniji politički događaj u 2013. godine, jer će razbiti brojne mitove i suočiti nas sa stvarnošću BiH i jezivim demografskim posljedicama rata.
SDA je iz 2012. izašla kao bošnjački pobjednik na lokalnim izborima, a privremeni gubitnik u koalicijskim kombinacijama, tako da godinu završava polovičnim ishodom. Siguran dobitnik na bošnjačkoj političkoj sceni, Fahrudin Radončić, ako ne zglajzo zbog drugih stvari, izgledno će još dugo uživati u poziciji drugog u bošnjačkom političkom korpusu, bez kojeg se neće moći formirati vlast. Očekujem ga u vlasti i za dvije godine, u koaliciji s SDA, Dodikom i Čovićem, kada će preko noći “Dnevni avaz” zaboraviti sve što je lupao po SDA, na isti način na koji su prije par mjeseci svi u svojim medijima počeli milovati nove koalicijske partnere, a gaziti stare.
Hrvatima će politička pozicija u 2013. biti puno lakša nego u ovoj godini. Važna promjena je Milanovićeva i Josipovićeva konkretnija politička potpora, koja će sigurno biti znatno konkretnija nakon ulaska Hrvatske u EU. Pitanje koje se postavlja je hoće li HDZ inzistirati na promjeni Izbornog zakona, koji će spriječiti buduće preglasavanje malobrojnijeg naroda. Lagumdžija je, počevši od prve prijevare s izborom Komšića, zaustavio proces političke pluralizacije Hrvata u BiH, prouzročivši homogeniziranje oko najjače stranke. Osigurao je time Čoviću pobjedu među Hrvatima u barem dva sljedeća izborna ciklusa. U vrijeme antiplatformaške borbe, forimirala se široka medijska i lobistička hrvatska fronta, unutar koje se već vidi nezadovoljstvo činjenicom da se stječe dojam kako je cijela priča protiv bošnjačke majorizacije nad Hrvatima imala za cilj da HDZ vrati pod svoju kontrolu javna poduzeća na područjima s hrvatskom većinom i pet mjesta u federalnoj vladi. Pitanje što je dogovoreno s Lagumdžijom. Izmjena Izbornog zakona i formiranje kanala na hrvatskom jeziku je minimum bez kojeg su Hrvati zadnje dvije teške godine “džaba krečili”. Odluka da se zadovolje povratkom u sedlo i na pipe javnih poduzeća i ne traže institucionalno rješenje hrvatskog pitanja hadezeovcima bi dugoročno štetila, koliko god 2012. završavaju samopouzdani, u puno boljoj poziciji od one u kojoj su je započeli.
Srpski pozicija u BiH ostaje nepromijenjena. Dodik je u 2012. doživio dva izborna poraza – jedan neizravan, odlaskom njegovog favorita Tadića s vlasti u Srbiji, a drugi na lokalnim izborima u BiH, no čini se da ih je već uspio amortizirati. Nakon kraha platforme, teško je očekivati bilo kakav novi ozbiljniji pokušaj dovođenja u pitanje RS od strane međunarodne zajednice, pogotovo jer unutar RS nema relevantne političke figure koja bi po pitanju ingerencija RS vodila imalo drugačiju politiku od Dodika, koji je, unatoč spomenuta dva izborna poraza , iz 2012. izašao kao pobjednik u političkoj trgovini i koalicijskom razigravanju s bošnjačkom stranom, kojoj je mogao diktirati uvjete.
Fokus političke borbe će u 2013. biti na Federaciji. Hrvati u novu godinu ulaze nešto jači, a Bošnjaci / Bosanci-Hercegovci / građani koje je u 2012. kao zajednički lider uveo Lagumdžija, više neće postojati kao jedinstven politički blok, već će njegove sastavnice morati redefinirati svoje interese i savezništva. Patriotski blok koji je okupljao šareni politički spektar od titoista do neoosmanista više nije moguć. Dugoročno predviđam da će SDA većinski okupiti onaj dio koji se prepoznaje u spotovima “Nacionalnost Bošnjak, vjera islam, jezik bosanski”, dok će “građani”, “Bosanci-Hercegovci” koji govore “našim” jezikom doživjeti konačni politički razvod od većinske nacije i možda potražiti savezništva za ustavne promjene, kojima bi regulirali svoj status na drugim stranama. Za godinu dana, tko dočeka, i po tom pitanju ćemo biti pametniji.