…ili kako je Srbin nevoljko pomagao propasti Bosne, a europski vjetropir došao ojačati sultanovo carstvo.
Konstantin Mihajlović rođen je u Ostrovici, blizu nekadašnjeg grada Novog Brda u Srbiji oko 1435.
Kao mladić, sudjelovao je u postrojbama turskog vazala Đurđa Brankovića, kao pomoć Mehmedu II. u osvajanju Carigrada 1453.
Dvije godine poslije, i njegov kraj su osvojili Turci, viđenije ljude pobili, a ostale odveli u ropstvo.
S braćom je pokušao pobjeći, ali je jedva ostao živ. Vrlo brzo, kao turski janjičar borio se protiv Ugara kod Beograda, a zatim u Vlaškoj protiv grofa Drakule, te i u Maloj Aziji.
Kao časnik, po osvajanju Bosne trebao je čuvati utvrdu Zvečaj, povrh Vrbasa, južno od Banje Luke.
Iste godine ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin je oslobodio Jajce i Zvečaj.
Konstantin je zarobljen i odveden u Budim, a život je završio u Poljskoj oko 1500.
Na poljskom je zapisao svoja sjećanja.
Time je htio staviti do znanja da Osmanlije nisu nepobjedivi ako se poznaje način njihovog ratovanja.
Konstantin je očevidac pada Bosne.
Bosanski kralj Stjepan Tomašević je 1463. poslao poslanstvo u grad Jedrene da dogovore 15-godišnji mir sa sultanom.
Tog dana u kojem su vođeni pregovori, Konstantin je pravio društvo bratu, čuvaru sultanove riznice.
U zgradu su iznenada ušli sultanovi savjetnici, Mahmud-paša i Isak-paša, pa se Konstantin morao skriti među sanduke.
Na zaklonjenom mjestu, paše su se dogovorile da Bošnjanima „dadnu primirje“, a da četvrti dan iza njih odmah s vojskom krenu na Bosnu.
Konstantin je iskoristio priliku te odmah obavijestio poslanike o turskim namjerama.
Oni su se pak mislili da zbija šalu s njima.
Nažalost, susreli su se uskoro na Bobovcu u drugačijim ulogama, i sjetili se toga, ali je, kako Konstantin piše, „bilo kasno“.
Sultan je kasnije pogubio i kralja, koji se predao jer mu je obećano da će sačuvati život.
Francuski grof koji je želio ojačati sultanovo carstvo
GrofClaude-Alexander de Bonneval rođen je 1675. u Francuskoj.
U vojnoj službi s iskustvom, sukobio se s državnim tajnikom, zbog čega je 1706. prešao Austrijancima, neprijateljima Francuske.
Dok je u Francuskoj u odsutnosti osuđen na smrt, počeo je graditi karijeru u austrijskoj vojsci. Poslije slavne pobjede kod Petrovaradina 1716., primljen je u austrijsko ratno vijeće.
U međuvremenu su ga Francuzi pomilovali, pa se tamo nakon povratka i oženio.
Ali nemirnog duha, opet se zaputio u Austriju, da bi sudjelovao u zauzimanju Beograda. Uvrijedio je princa Eugena Savojskog pa je godinu dana zatvoren u utvrdi Spielberg.
Po izlasku, prešao je u Veneciju. Sa željom da se osveti princu Eugenu, 1728. preko Dubrovnika je prešao u Bosnu.
Nakana mu je bila stići u Carigrad, okupiti kršćane pod osmanskom vlašću i uz tursku pomoć oteti od Austrijanaca teritorij na kojem će on biti knez ili kralj pod patronatom sultana.
Međutim, zbog nezavidne osmanlijske situacije, i sporazuma o međusobnom izručenju prebjega, a tražili su ga i Francuska, i Austrija i Venecija, Bonneval je u Bosni morao prijeći na islam i promijeniti ime u Ahmed.
Novi ratoborni sultan kasnije mu je dodijelio ulogu zapovjednika topništva.
Kao Ahmed-paša postao je i namjesnik provincije Karamanije i beglerbeg Rumelije.
Želja za povratak na kršćansku stranu mu se nije ispunila prije smrti 1747. u osmanlijskoj prijestolnici.
I dok je Mihajlović pisanu ostavštinu zaključio riječima:
„Svemogući Bože, pomozi vjernim kršćanima protiv nepokornih pogana“, poturčenjak Bonneval, koji se dopisivao s neprijateljem kršćanstva, Voltaire-om, bio je primjer „prosvijetljenog“ karijernog Europejca.
wpDiscuz
