Mehmed VI, posljednji osmanski sultan, rođen je kao Mehmed bin Abdul Medžid 14. siječnja 1861. u palači Dolmabahče u Istanbulu. Njegov otac sultan Abdul Medžid I. umro je kad je imao samo pet mjeseci, a majka Julista umrla je kad je imao četiri godine.
Kao Mehmed VI, na položaj sultana došao je 3. srpnja 1918. godine, nakon smrti brata Mehmeda V kao najstarijeg muškog člana obitelji, u 57. godini kao 36. vladar osmanske dinastije.
Od svog prethodnika naslijedio je raspalo Osmansko carstvo krajem Prvog svjetskog rata.
Mirovnim ugovorom iz 1919. godine Carstvo je nepovratno izgubilo Siriju, Palestinu, Irak i muslimanska sveta mjesta, Meku i Medinu.
Ostatak državnog teritorija u Aziji bio je podijeljen na interesne sfere velikih sila, s izuzetkom područja pokrajine oko Smirne koje je darovano Grčkoj.
Ovim mirovnim sporazumom, međutim, apetiti Grčke nisu bili zadovoljeni pa je 1919. objavila rat poniženoj osmanskoj državi s ciljem osvajanja Male Azije.
Prodor grčke vojske zaustavljen je samo 80 kilometara prije Ankare, kada je vojska Atatürka, uz logističku potporu Sovjetskog Saveza, ostvarila potpunu pobjedu.
Sultan je 1920. suspendirao parlament i za vezira izabrao vlastitog brata.
Sultanove akcije naljutile su Mustafu Kemala Atatürka, vođu rastućeg nacionalističkog pokreta.
Kao rezultat toga, održani su opći izbori na kojima su na kraju pobijedili nacionalisti. Njihova pobjeda dovela je do formiranja nove vlade i sekularne nacionalne države.
Velika narodna skupština Turske 1. studenog 1922. ukinula je Osmansko carstvo, a sultan Mehmed VI svrgnut i prognan.
Naslov kalifa naslijedio je njegov rođak Abdul Medžid II.
Svrgnuti sultan Mehmed VI napustio je Istanbul na britanskom ratnom brodu HMS Malaya.
Prvo je otišao na Maltu koja je tada još bila u britanskom vlasništvu, a zatim u San Remo na talijanskoj rivijeri.
Sultan je živio u San Remu do svoje smrti 16. svibnja 1926. u 65. godini života.
Pokopan je u džamiji Tekkiye u Damasku u Siriji.