Osim ta tri pogotka u Livakovićevoj mreži, pamtit će se utakmica u Tiraspolu još neko vrijeme i zbog suza Dine Perića. Uhvatio se u jednom trenu za nogu, sjeo na travnjak i pokazao prema klupi da ne može nastaviti utakmicu. A onda, kad je sjeo na klupu, iskreno je zaplakao i nije prestao do poluvremena.
U srijedu se još nije znala točna dijagnoza niti koliko Perića neće biti na travnjaku, ali po reakciji samog igrača, ali i svih u Dinamovoj momčadi, jasno je da će neko vrijeme odmarati. Nekoliko tjedana, sigurno, ako ne i više, to će se znati nakon dodatnih pregleda. No, zašto je Perić bio tako utučen, zašto nije mogao zaustaviti suze. Puno je toga taj dečko prošao u Dinamu. Bio je ozlijeđen, imao problema s koljenom, dok se tek priključivao seniorskom nogometu, dugo je čekao na priliku u Dinamu. Nakon silnih posudbi, nepovjerenja Dinamove struke, jake konkurencije koja ga je bila na njegovoj poziciji, 2016. vratio se definitivno u Maksimir i nadao se da je napokon stigao njegov trenutak.
Ali, nakon desetak utakmica u eri Ivajla Peteva, u novoj sezoni kad je klupu preuzeo Mario Cvitanović, opet je Perić izgubio mjesto. Samo šest HNL nastupa te sezone i novi klupski plan da ode na posudbu ili da igra za Dinamo II. Međutim, tada je Perić definitivno prelomio, neće ići više na posudbe, ostat će u Dinamu i boriti se za svoju poziciju. Odlučnost mu se isplatila, kod Nenada Bjelica dobio je priliku i objeručke je prihvatio. Karijera Dine Perića krenula je te 2018. uzlaznom putanjom, od pričuvne opcije sve je više bio standardan stoper, prepun samopouzdanja, sve sigurniji. I, došao je i poziv u reprezentaciju, Perić je uspio, unatoč svima.
Sve je izgledalo idealno, Perić je, praktički, bio ‘zicer‘ za Euro 2020., pričalo se i o transferu nakon europske smotre, ako ništa u međuvremenu ne pođe po zlu. Ali, pošlo je. U Osijeku se, u veljači 2020. teško ozlijedio, koljeno nije izdržalo, operacija ligamenta udaljila ga je s terena punih sedam mjeseci. Baš u naponu snage, u naponu karijere. Dobro, stao je nogomet generalno zbog pandemije, odgođen je i Euro, ali svejedno, Perić se opet vratio nekoliko koraka unazad. Vratio se prošle jeseni i krenuo ispočetka. Opet s klupe, kao pričuva, Theophile i Lauritsen bili su nedodirljivi. Minuta po minuta u Europi, u HNL-u je zbog dugačke europske sezone i dobio više prilika. Vidjelo se da nije (još) na onoj razini forme od prije ozljede, ali Perić nije odustajao, opet je čekao novu priliku za uzlet, možda i za transfer. Sad s 27 godina trebao bi biti u najboljim godinama. I, kad je smrknulo Lauritsenu u Varšavi, kad se Danac ozlijedio, svanulo je Periću. Bilo je jasno da će dobiti kontinuitet, da će igrati nekoliko jakih i važnih utakmica i imati šansu vratiti se na ‘mapu‘.
I, zato suze, zato veliko razočaranje kad je osjetio da ne može, da će ga ozljeda opet zaustaviti baš kad se zatrčao. Nije dobro krenuo u utakmicu sa Šerifom, nekoliko grešaka na samom startu, no sve je to nevažno u usporedbi s novom ozljedom. Koliko će izostati zasad se ne zna, ali, sigurno će opet vratiti Perića koji korak unazad, opet sve ispočetka. I opet, vjerojatno, kao pričuva Theophileu i Lauritsenu.
wpDiscuz
