Komisija tvrdi da su umrli prije ili nakon događaja u Srebrenici sahranjeni u istoj grobnici
Neovisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u razdoblju 1992-1995. godine utvrdila je da postoji nekoliko primjera koji ukazuju na to da su osobe koje su umrle prije ili nakon događaja u Srebrenici iz srpnja 1995. godine i u drugim kontekstima sahranjene zajedno u istoj masovnoj grobnici, prenosi Bljesak.info
U grobnicama i srpske žrtve
Takav primjer su grobnice “Blječeva 1” s tijelima iz ratnih događaja iz 1992. godine i “Zalazje 1” u kojem su se pored muslimanskih žrtava iz 1995. godine nalazile i srpske žrtve iz 1992. godine, navodi se u izvještaju Komisije.
Nekoliko sekundarnih grobnica, kao što su one na Čančarskom putu ili u Zelenom Jadru, sadrže dijelove tijela koji su direktno povezani s površinskim ostacima iz Pobuđa kod Bratunca ili iz područja Baljkovice, što ukazuje na to da oni nisu bili preseljeni iz primarnih grobnica, već da su te osobe najvjerojatnije stradale tijekom proboja.
Komisija je ukazala na činjenicu da neki posmrtni ostaci imaju jedinstvene DNK profile koji uopće nisu u vezi s nestalim osobama iz Srebrenice. S druge strane, posmrtni ostaci gotovo 1.000 žrtava sa liste nestalih iz Srebrenice nikada nisu pronađeni.
“Sve ovo otvara mnoga pitanja u vezi s brojem pogubljenih ljudi u masovnim strijeljanjima, brojem poginulih u borbama i brojem umrlih u drugim kontekstima u ljeto 1995. godine i prije tog vremena”, navodi se u Izvještaju.
Jedna od važnih kategorija žrtava iz događaja u Srebrenici tijekom srpanja 1995. godine povezana je s nizom zasjeda i oružanih borbi tijekom vojnog proboja muslimana.
Više od deset tisuća ljudi bilo je u koloni koja se sastojala dijelom od članova aktivnog i rezervnog sastava 28. divizije takozvane Armije Republike BiH koji su napustili Srebrenicu i namjeravali da stignu do Tuzle.
Koliko je ljudi ubijeno tijekom borbi nije poznato
Mnogobrojni dokumenti opisuju djelovanje snaga Vojske Republike Srpske koje su pokušale spriječiti muslimanske oružane snage da stignu do Tuzle.
U nekim dokumentima navode se gubici VRS uz mnoge iskaze očevidaca o efektima granatiranja kolone i posljedičnoj smrti pripadnika 28. divizije tijekom proboja.
Komisija navodi i da da suštinski odgovor na pitanje koliko je ljudi ubijeno tijekom borbe još nije poznat.
Postoji nekoliko forenzičkih indikacija o vezama između smrti tih ljudi i površinskih nalaza slučajeva koji su kasnije otkriveni na istom području.
Značajan je broj pojedinaca koji su nestali “u šumi” na mjestima kroz koja su prolazile trupe muslimana (Buljim, Bokčin Potok, Kravica, Mratinci, Kamenica, Udrč, Snagovo, Baljkovica i druga, što uključuje i područja zaista “u šumi”).
“Ne mora nužno da znači da je mjesto nestanka ujedno i mjesto na kojem je osoba stradala, međutim podatak da je 3.000 ljudi nestalo u blizini borbenih linija potaknuo nas je da provedemo prostorne analize, počev od jednostavnog mapiranja otkrivenih površinskih slučajeva kao osnove, a zatim dodavanjem još jednog sloja geografski rekonstruirane rute, odnosno toka proboja 28. divizije”, navodi se u izvještaju.
Ovo pruža prostorni obrazac koji pokazuje da je većina površinskih nalaza otkrivena u direktnoj liniji proboja ili u njegovoj blizini.
Ograničene informacije
Informacije o uzroku smrti u patološkim izvještajima donekle su ograničene zbog raspadnutosti mekih tkiva prije obdukcije, pa stoga nisu uvijek bile korisne u pokušajima da se napravi razlika između borbenog i neborbenog statusa stradalih kao i da se razabere način ili posebne okolnosti stradanja, čak i kada postoje dokazi o ozljedama zadobijem od vatrenog oružja.
U Izvještaju se navodi da nije nerazumno pretpostaviti da prisustvo gelera ili eksplozivnih ozljeda ukazuje na to da je određen broj pojedinaca poginuo u borbi.
Analiza uzroka smrti navedena u bazi podataka koja je 2015. godine nastala u sklopu Identifikacijskog projekta “Podrinje”, a sadrži evidenciju 5.450 identificiranih pojedinaca, pokazala je da je u 301 slučaju rana od eksplozivnog oružja navedena kao mogući uzrok smrti.
Najveća koncentracija osoba s eksplozivnim ranama utvrđena je u sekundarnim grobnicama duž puta prema Čančarima od zvorničke Kamenice do Čančara 122, u Liplju 29 pojedinaca.
Te grobnice, zajedno s lokalitetima s površinskim ostacima 57 pojedinaca, prate prostorni obrazac linije proboja i zona borbenih događanjima, što sugerira da su ti pojedinci poginuli u borbenoj situaciji.
Analiza stanja očuvanosti i kompletnosti skeletnih ostataka u sekundarnim grobnicama pokazala je da neke sekundarne grobnice imaju neobično visok nivo tjelesne dezartikulacije i razbacanosti dijelova tijela.
Razlike među grobnicama
Budući da su sve grobnice imale slične osobine i način nastajanja lokacija i vrijeme nastanka, upotreba teške mehanizacije za kopanje, pljačkanje i premještanje tijela, slične arheološke metode iskopavanja očekivan je i ujednačnu razinu fragmentacije tijela.
Razina fragmentacije tjelesnih ostataka izražen kao kvantitativni odnos između kompletnih ili skoro kompletnih tijela i nepovezanih dijelova tijela pokazao je da postoje značajne razlike među grobnicama.
Upadljivo je da se pomiješane kosti na lokacijama s najvećom fragmentacijom i razbacanošću ostataka nalaze uglavnom u Liplju, Čančarima i Zelenom Jadru. Baš u tim grobnicama mogle su se naći osobe koje su poginule u borbenim događajima od teškog naoružanja.
Stupanj dezartikulacije u ovim grobnicama ne odgovara tipičnoj dezartikulaciji nastaloj uslijed strojnog premještanja ostataka u sekundarne grobnice, zaključuje se u izvještaju Komisije.
Izvještaj Neovisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u razdoblju 1992-1995. godine ovaj tjedan javno je objavljen na sajtu Komisije i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba, prenosi Srna.
wpDiscuz
