Ivan Vrljić spada u red mladih aforističara za koje ćemo zasigurno u doglednoj budućnosti čuti. Po struci je gimnazijski profesor filozofije i likovne umjetnosti, a po vokaciji i izvornom opredjeljenju zaljubljenik u pisanu riječ, odnosno novinarstvo. Upravo početkom srpnja objavljuje drugu knjigu aforizama Kula od karata zlata koju sam autor priprema dobrih sedam godina. Riječ je o knjizi aforizama koja govori o općenitim ljudskim temama poput prijateljstva, novca, bogatstva, ljubavi i egoizma. S njim smo razgovarali o novoj knjizi, promociji u Mostaru i općenito književnosti sutrašnjice.
Razgovarao: Oliver Cvitković
Ivane, zašto naziv „Kula od karata zlata“? Jesmo li mi ljudi općenito kula koja se gradi i ruši godinama?
- Naziv „Kula od karata zlata“ zapravo je izvadak iz jednoga aforizma iz moje knjige koji govori o ljubavi i ženama u poglavlju ljubavni cinizmi. Aforizam je bio slikovite naravi i odmah je upao u oči kao mogući naslov knjige. Tako smo dobili vrsnu interpretaciju naslovnice i aforizma u jednoj mogućoj inačici. Kula od karata zlata smo mi ljudi koji gradimo i osiguravamo moć na pohlepi i opstruiranju drugih i drukčijih od sebe. Tako i umjetnost integrira suodnos svijeta moći i egoizma na koje smo mi ljudi najmanje imuni.
U svojim aforizmima dotičete se škakljivih i paradoksalnih tema poput ljubavi, politike, novca i prolaznosti života. Jesu li te teme uvijek aktualnije od svih ostalih?
- Univerzalno su teme ljubavi, politike, egoizma i licemjerja svevremenske i dotiču se svega i svakoga. Svjedoci smo kulture moći ogovaranja na prostorima Balkana i šire. Zato moji aforizmi bivaju glas istine i pravde u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa i gramzivosti velikana ili jada ljudskog. Teme poput sudbine čovječanstva i patnje čovjeka koji je pravedan i neporočan su misaone i eshatološke naravi i neodvojive jedna od druge.
U aforizmima možemo primijetiti puno misli o vjeri i poimanju Boga? Zašto takvi aforizmi lakše dođu do čitateljske publike ?
- Pitanja onostranosti i smisla svega postojećeg su vječne dileme svakoga čovjeka koji dođe na zemaljski svijet. To je pitanje koje nadilazi naše shvaćanje vremena i prostora. Tome ide u prilog vlastita izreka iz zbirke aforizama: „Spoznaja Boga stoji na dva čvrsta temelja. Jedan je temelj bezuvjetna vjera. Drugi je temelj neshvatljiva patnja.“ Iza svega ostaju pitanja patnje i pravednosti koja iziskuju mnogo napora, a odgovori na njih većinom su šturi i nedorečeni.
Urednik knjige je Mladen Vuković, splitski novinar i nagrađeni aforističar. Kako je sam urednik posložio građu knjige ?
- Splitski književnik Mladen Vuković podijelio je knjigu na osam neodvojivih cjelina. Nabrojat ćemo sve redom: „O politici da ti pojem“, „Ergo ego“, „Čovjek zvuči čovječno“, „Listine istine“, „Ovca novca nema“, „Ljubavni cinizmi“, „Vjera u svetu sumnju“ i „Smrtno bolne ure“. Svako od tih poglavlja aforizama govori redom o politici, egoizmu, čovjeku, istini, novcu, ljubavi, vjeri i prolaznosti života. Ovim putem zahvaljujem splitskom književniku Mladenu Vukoviću koji je građu savršeno uredio i spremio za tisak. Posebnu zahvalu imam prema kolegi Višeslavu Lučiću koji je uredio naslovnicu knjige. Zahvaljujem i recenzentici knjige, novinarki Ljubici Ivančić iz Tomislavgrada. Zahvaljujem HKD Napredak Glavnoj podružnici Mostar kao nakladniku knjige a posebno Miroslavu Landeki , dopredsjedniku HKD Napredak na pomoći i suradnji . Zahvaljujem i svim sponzorima koji su dali potporu ovoj knjizi. Bez njih ova knjiga sigurno ne bi ugledala svjetlo dana.
Nemamo puno mladih aforističara u Hercegovini i šire u regiji. Zašto je ta književna vrsta, takoreći, zapuštena?
Aforizam je kao književna vrsta kratka i jednostavna forma koja ima duhovito izrečene tvrdnje ili sažete misli. Sadrži primjese paradoksa. Istina je da nemamo puno aforističara i da je riječ o zapuštenoj književnoj formi koja nema mlade nasljedovatelje. Žao mi je što nemamo puno više mladih aforističara iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Mislim da takva forma nije laka za pisanje; traži koncentraciju i ogromnu pozornost. Moramo kao društvo više podupirati mlade autore koji tek dolaze. Bez toga nema bolje književnosti. Poštenje je danas jedina osobina koja ima najveću moguću plaću, a da se ne može živjeti od nje.
Za kraj, imate li jedan osobit aforizam ili izreku?
Zahvalnost je manira koju čovjek često zaboravlja samo u blagostanju.
wpDiscuz
