PREDSTAVA U KOJOJ NEMA IRFANA: Mali ‘Huzur’ na Velikoj sceni

„Huzur“ donosi priču o borbi, suočavanju sa najtežim ljudskim strahovima, o slobodi i odgovornosti. Predstava ukazuje na važnost prevencije i redovnost obavljanja mamografskih i ultrazvučnih pregleda, te potiče gledaoce na razmišljanje o tome šta može zadesiti nas ili nekoga ko nam je najbliži. Vrlo važna društvena tema koja je kompleksna, univerzalna i vječna. Sva pitanja koja se prožimaju kroz predstavu zapravo čovjek sam sebi postavlja kroz proces gradnje civilizacije.

„Teška dijagnoza mojega života otkrila mi je šokantne podatke o broju žena koje obolijevaju od ove bolesti svakodnevno, a posebno o dobnoj granici koja je užasavajuća pa su to danas većinom mlade žene ispod četrdesete. U tom kontekstu, Huzur je moje životno djelo jer sam željela osobno doći s knjigom u sva ona mala i velika mjesta i gradove gdje smo bili na promocijama, pričati s ljudima očima, ne riječima, podijeliti iskustva, potrgati stigme nerazgovaranja o bolesti koju još zovemo onim najgorim, umotavamo u celofan kao što uloške još u granapu umotavaju u fišeke, da ne bi ko, ne daj Bože, vidio. Znam za desetke žena koje su svoj karcinom pronašle upravo nakon moje otvorene priče o njemu, i rekla sam, ako mi išta bude trebalo pisati u biografiji, neka stoji samo to. Da je neko negdje potaknut mojom pričom otišao doktoru na vrijeme i spasio vlastiti život. Huzur je i spomenik ljubavi. Ljubavi koja sve izdrži za ljubav. Borbi. Istrajnosti. Najviše – spomenik slobodi. Oslobađanju. Miru. Huzur je mir u svim dimenzijama ljudskog postojanja“, zapisala je o predstavi autorica Martina Mlinarević.

U predstavi igraju: Ajla Hamzić, Fatima Kazazić Obad, Emir Spahić, Saša Oručević, Goran Lozo, Vedran Vilogorac, Jasmin Krpo, Amela Kreso i Emir Sejfić. Dramatizaciju predstave potpisuje Adnan Lugonić, scenografiju Tomaž Marolt i Alma Lapajne, kostimografiju Alma Lapajne, a muziku Rambo Amadeus.

Irfana ne igra nitko.

Huzur je naime cenzurirani, lažan tekst, jedne poligamne drame koja je za potrebe mostarskih teta,mahaluša i dainica, pretvorena u monogamni srcedrapajući narcisopjev. Za potrebe samopromocije autorice etnički je iz teksta očišćen jedan važan lik. Bošnjak. Irfan iz Olova.

Ta nepoćudna veza,  bačena je iza scene. Ona se Mostarcima neće predstaviti.