Poskok.info donosi feljton u četiri dijela koji sadrži izvješće Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) o američkoj “Nacionalnoj zakladi za demokraciju” (National Endowment for Democracy – NED).
U prvom dijelu feljtona objavili smo samu prirodu NED-a:
https://poskok.info/feljton-1-4-izvjesce-soa-e-iz-1999-o-americkoj-nacionalnoj-zakladi-za-demokraciju-national-endowment-for-democracy-ned-kako-ned-manipulira-demokratske-procese/
U ovom dijelu bavimo se NED-ovim manipulacijama izborima. Riječ je o dijelu izvješća kojeg je UNS dostavio Odboru za nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora. Svi procesi koje je NED vodio diljem svijeta vođeni su tako i u Hrvatskoj i BiH.
NED-ova manipulacija izborima u stranim zemljama
Pitanje miješanja u izbore potaknulo je u NED-ovim protivnicima najviše kritike. Srednja Amerika bila je u fokusu u osamdesetim, odmah nakon stvaranja NED-a. Panama je bila jedan od prvih primjera NED-ove političke intervencije.
SAD su podupirale kandidata Barletta iz Demokratsko-revolucionarne stranke, stranke koju je kontrolirala vojska. On je bio i potpredsjednik Svjetske banke i svojedobni student bivšeg američkog državnog tajnika Georga Shultza. Barlettin je protivnik bio Arnulfo Arias, nacionalist i populist.
U SAD su se bojali da bi njegova antimilitaristička platforma mogla destabilizirati Panamu i da bi Arias mogao potkopati američke napore da zbace sandiniste u Nikaragvi i poraze pobunjenike u El Salvadoru.
Tijekom izborne kampanje NED-ov se novac preko Sindikalnog instituta organizacije AFL-CIO slijevao u one panamske sindikate koji su podupirali Barletta. Prijevara prilikom prebrojavanja glasova donijela je Barletti pobjedu, čak iako je prebrojavanje, koje je obavilo američko veleposlanstvo u Panami, pokazalo da je Arias dobio s 4-8 tisuća glasova više.[i]
Zajedno s CIA-om i drugim američkim službama, u Nikaragvi je NED potrošio milijune dolara financirajući antisandinističku koaliciju kako bi 1990. porazio sandinističku vladu. Za taj su povoljan ishod pripreme, međutim, počele godinama prije 1990.
Kao rezultat nesuglasica, koje su se javile 1984, kad su NED-ova sredstva upotrijebljena da bi se osigurala Barlettova pobjeda u Panami (vidi gore), Kongres je donio zakon kojim se zabranjuje upotreba NED-ovih sredstava kako bi se “financirale kampanje kandidata za državne predstavnike.”
Nije bilo, međutim, teško zaobići taj zakon, pa je NED jednostavno dao milijune Nikaragvanskoj oporbenoj uniji (UNO), a ona je sredstva raspodijelila velikom broju drugih grupa “za razvoj demokracije”, grupa koje su podupirale upravo UNO. Iako je bilo osam drugih oporbenih grupa, NED-ov se novac dijelio samo Nikaragvanskoj oporbenoj uniji.
Novine La Prensa, novine koje su podupirale Violetu Chamorro, oporbenu kandidatkinju, dobile su NED-ovu financijsku pomoć kao da se radi o nestranačkim novinama. Istovremeno, NED je potrošio preko jednog milijuna dolara na druge protusandinističke medije i političke grupe, a mnoge su od njih bile vezane za CIA-u.
NED-ov rad pozorno je nadgledao Walter Raymond, Jr. stručnjak za propagandu CIA-e, čovjek kojeg je šef CIA-e Casey iz National Security Agency poslao u Nikaravgu 1982. Američki se plan sastojao u sveobuhvatnoj intervenciji preko CIA-e, NED-a i USAID-a i to pomoć psiholoških, gospodarskih i političkih programa.
Plan je zahtijevao mobilizaciju triju tijela: političke koalicije, koja bi se suprotstavila sandinistima, sindikalne koalicije i masovne civilne organizacije. Alternativne bi se grupe koncentrirale na omladinu i studente, žene, vjerske organizacije itd. Medijske su manipulacije predstavljale srž operacije.[ii]
NED je osigurao preko 12,5 milijuna dolara kako bi financirao ovu operaciju. Ostatak je NED-ova novca otišao u razne druge organizacije za propagandne programe, obučavanje itd.
Ukupna bi suma NED-ova novca potrošenog u Nikaragvi bila ekvivalentna sumi od 2 milijarde dolara za stranu intervenciju u američke izbore. Uz to, procjenjuje se kako je CIA na te izbore potrošila 11 milijuna dolara.[iii]
Baš kao i institut CATO, i ljevičarski je časopis The Nation u članku iz 1990. primijetio kako bi “korisnici i raspolagatelji takvog novca bili oštro kažnjeni, i građanski i kazneno, da je nikaragvanska vlada financirala slične izborne aktivnosti u SAD.” Nakon kažnjavanja sudionika afere Watergate demokratski senator Lloyd Bentsen uveo je u Savezni zakon o izbornoj kampanji baš takav amandman kojim se u stvari “eliminiraju politički doprinosi svih stranaca” rekavši pri tome da ne misli kako strani državljani imaju “bilo kakva posla u našim političkim kampanjama.” Bentsenov je amandman izglasan u Senatu s 89:0 i ušao u zakon 1974.[iv]
Što se tiče Nikaragve, Međunarodni sud na kraju je presudio kako su SAD pokrenule protuzakonit rat protiv Nikaragve i dosudio 17 milijardi dolara reparacija, presudu koju su SAD ignorirale.[v]
NED se pobrinuo osigurati i poraz Augusta Pinocheta u Čileu krajem osamdesetih, a priča je objavljena u New York Timesu u lipnju 1988: “Administracija je puna entuzijazma poduprla kongresnu doznaku od 1 milijuna dolara za NED-ove projekte koji se odnose na izgradnju demokracije u Čileu”, međutim, “NED-ova financijska pomoć oporbenim grupama oživjela je česte optužbe Pinocheta i njegovih sljedbenika kako je oporba ovisna o financijskoj pomoći stranih vlada, političkih stranaka i zaklada. Druga su sredstva otišla “dvjema sindikalnim grupama” u opoziciji prema Pinochetu, oporbenim novinama, La Epoca, i “političkim i gospodarskim institutima koji rade političke ankete”. NED-ov je službenik izjavio kako njegova organizacija “nije zauzela stranu u plebiscitu”. Pinochet je poslije, za vrijeme medicinskih pretraga uhićen u Londonu i optužen za zločine protiv čovječnosti.[vi]
Bilo je i protesta protiv NED-ova “nepravednog uplitanja koje favorizira političke stranke najbliže Vaclavu Havelu”. U pitanju je bilo 400 000 dolara koje je NED dao dvjema organizacijama koje su se poslije “ujedinile … kako bi vodile revoluciju protiv komunističke vladavine.” Iako je predsjednik NED-a Carl Gershman rekao da NED “nije stao na stranu ove ili one političke stranke”, predsjednik se Kršćanskog demokratskog pokreta s time nije složio upitavši zašto NED daje novac “samo jednoj ili dvije od dvadeset i tri” oporbenih stranaka. Predsjednik se Stranke zelenih s tim složio rekavši kako je američka pomoć “nepravda”. NYT je istaknuo da, iako je Gershman rekao kako NED-ov cilj nije podupiranje kampanje, u dokumentu američke vlade piše da je svrha “pripremiti baš one dvije stranke za izbore 8. Lipnja i učvrstiti njihovu poziciju glavnih čehoslovačkih demokratskih pokreta.”[vii]
Bivši sovjetski disident Vladimir Bukovski složio se s time da NED-ovo financiranje može zaista biti pristrano. U uvodniku National Reviewa iz 1991. Napisao je da kad “NED izabere ovaj ili onaj časopis ili moskovske novine da ga novčano osigura, to korumpira i tržište i nezavisnost tiska.” Spomenuo je i političku korupciju, koja se javlja, kad NED i druge nevladine organizacije novčano pomažu određene političare, i ističe, baš kao i The Nation i drugi, kako bi “kongresni etički kodeks zabranio članovima američkog Kongresa primati stranu novčanu pomoć za političke aktivnosti … očito, što je neprilično za Amerikanca, preporučljivo je za Rusa.” Ruski novac, napisao je, otišao je mnogim izabranim službenicima kako bi se “ohrabrile demokratske aktivnosti.”[viii]
Osamdesetih i ranih devedesetih NED je bio aktivan i na Haitiju pokušavajući spriječiti Aristidov izbor. Haićanske su novine kritizirale NED pišući kako “poput svojeg tajnog nećaka CIA-e vrlo vidljivi NED svoju misiju vidi u ‘planiranju, koordinaciji i primjeni međunarodnih političkih aktivnosti koje podržavaju američku politiku i interese s obzirom na nacionalnu sigurnost’”, kao što to piše u godišnjem izvješću NED-a za 1985. Kako bi ispunili svoju zadaću “NED, točnije, njegovo republikansko ticalo, International Republican Institute(IRI) marljivo je radilo kako bi okupio lonac od 26 ‘oporbenih’ grupa”.[ix] Jerry Brown, bivši guverner Kalifornije i američki demokratski predsjednički kandidat 1980, Također je napao NED-ove aktivnosti na Haitiju gdje je potrošeno otprilike 13 milijuna dolara na “tako zvane operacije izgradnje demokracije, … u stvari, novac je išao upravo onim grupama na Haitiju koje su poznate po manipuliranju izborima i politikom.”[x]
Aristide je ipak bio izabran, nakon čega su SAD naglo povećale financiranje političkih aktivnosti, uglavnom putem USAID-a. Pripremljene su goleme bilježnice, koje su sadržavale optužbe za kršenja ljudskih prava pod Aristideom, “nešto što se nije radilo pod prijašnjim vlastodršcima, duvalieristima i vojnicima”, koji su bili kooperativni s SAD, iako su vladali diktatorski. Noam Chomsky napisao je kako je bilo jasno da Aristide mora otići nakon što je jasno rekao Amerikancima da je “monstruozno doći ovamo dolje i nametati svoju volju drugim ljudima”, koje uopće ne razumijete i za koje vas nije briga, dodajući kako ne može “prihvatiti da Haiti bude štogod SAD želi da bude”.[xi]
U Bugarskoj je Socijalistička stranka 1990. dobila izbore slobodno i pošteno pa je preuzela vlast. Ubrzo nakon toga, NED i druge strukture američke vanjske politike počele su financirati i savjetovati oporbene snage u umijeću “stvaranja kaosa” koristeći štrajkove i protesne akcije, koje su konačno dovele do ostavke predsjednika koji je zamijenjen pripadnikom oporbe.[xii]
Jedna se od najsumnjivijih NED-ovih intervencija dogodla 1989. u Costa Rici, jedinoj stabilnoj demokraciji u Srednjoj Americi. Budući da se dobitnik Nobelove nagrade i predsjednik Oscar Arias suprotstavljao Reaganovoj politici u Srednjoj Americi, “navukao je na sebe gnjev NED-ovih aktivista … od 1986. do 1988. NED je davao novac Ariasovim političkim protivnicima koje je snažno podupirao panamski diktator Noriega.”[xiii] U narednim godinama Noriega više nije bio potreban SAD pa je optužen za krijumčarenje droge. Sada služi doživotnu zatvorsku kaznu u SAD.
U članku u Christian Science Monitoru iz 1991. član Kongresa Paul Kanjorski reagirao je na vrlo upitne aktivnosti NED-a širom svijeta rekavši kako se “američki porezni dolari koriste za svrgavanje vlada stranih zemalja … zvuči li to strašno? Trebalo bi.”
Iako NED u svojoj političkoj izjavi navješćuje kako je njegov cilj “ohrabriti slobodne i demokratske institucije po čitavom svijetu”, Kanjorski optužuje NED da je “dao novac političkoj stranci, koja radi na porazu dobitnika Nobelove nagrade Oscara Ariasa, predsjednika Costa Rice”, da financira pojedine grupe u Francuskoj, jednoj od najstarijih europskih demokracija, “grupe koje se suprotstavljaju Mitterandovoj politici i rade na njegovom porazu.” NED usmjerava svoj novac i prema drugim grupama i organizacijama tako da je “vrlo teško točno odrediti kamo ide taj novac i koje aktivnosti oni promiču.” Kanjorski je predložio zakon, kojim bi se dokinulo financiranje NED-a i opozvao njegov sadašnji zakonski položaj, ali njegovi napori nisu uspjeli.[xiv]
Prema izvješću CATO-a, NED je kao “ostatak hladnog rata” 1984, na vrhuncu hladnog rata, dobio prvo 18 milijuna dolara. U 1986, prvoj godini Gorbačovove vlasti, proračun mu je smanjen na 17,2 milijuna dolara, a godinu dana poslije na 15 milijuna. Ipak, dotacije su se dramatično povećale kad se Sovjetski Savez raspao: “u 1991. NED-ov je proračun narastao na 25 milijuna dolara, 1992. na 27,5 milijuna, a u 1993. na 35 milijuna dolara.”[xv] Nedavno objavljen uvodnik u New York Timesu (21. srpnja 1999.) otvoreno govori protiv napora da se zaustavi financiranje NED-a, kao što je to predložio NED-ov kritičar, član Kongresa Judd Gregg. “Senat mu se mora suprotstaviti i glasati kako bi sačuvao organizaciju kojoj je zadaća važnija no ikad do sad.”[xvi]
[i] Op. cit, Agee, p. 6.
[ii] Ibid, p. 7.
[iii] Ibid, p. 9.
[iv] Nichols, John Spicer. “Electoral Meddling: Get the NED out of Nicaragua”, The Nation, February 26, 1990.
[v] Op. cit, Agee, p. 8.
[vi] Christian, Shirley. “Group is Channeling Funds to Parties Opposing Pinochet”, New York Times, June 15, 1988.
[vii] Engelberg, Stephen. “U. S. Grant to Two Czech Parties Called Unfair Interference”, New York Times, June 10, 1990.
[viii] Bukovsky, Vladimir. “Drowning democracy: Soviet democracy and the role of the U. S. -sponsored NED.” National Review, September 23, 1991.
[ix] Editorial. “NED Republicans Build an ‘Opposition’”. Haitian news cliping, 1988.
[x] Brown, Jerry. “That’s the Way I See It”.
[xi] Chomsky, Noam. “The Tragedy of Haiti”Year 501, South End Press, 1993.
[xii] Op. cit, Blum, p. 1.
[xiii] Op. cit, Conry, p. 7.
[xiv] Kanjorski, Paul. “Group Cloaked in Secrecy Meddling in Foreign Affairs”, Atlantic Journal and Constitution, May 24, 1991.
[xv] Op. cit, Conry, p. 12.
[xvi] Op. cit, NYT Editorial Comment.