Glavni tajnik SDA mladeži Sarajeva, Čedo Jovanović, jedan od rijetkih migranata kojem je u kratkom roku uspjelo naučiti služiti se bošnnjaćkim političkim jezikom, po zanimanju inače diplomirani drama queen, koji u pričuvnom uredu SDA Predsjedništva vrši vrlo odgovornu dužnost čistača prašine, danas se u Mostaru jako čudno ponašao te je izazvao čuđenje , na trenutak i sablazan slučajnih prolaznika.
On je , naime, zaustavljao mnoštvo građana Hercegovine te ih provocirao nazivajući ih Bosancima. Iako oni to nisu niti mogu biti.
Jovanović je to naročito intezivno činio baš u aleji našeg najvećeg sina, hercegovskog nacionalnog heroja Mihajla Ljubibratića, koji je krajem 19. stoljeća uz pomoć nizozemske revolucionarke Jeanne Merkus i ljubuškog erudita i svećenika Don Ivana Musića, podigao ustanak protiv Osmanlija, kako bi svim narodima Hercegovine donio slobodu.
Provocirajući Hercegovinu, ponosne kćeri i sinove velikog Mihajla. Jovanović je ponavljao kako mu je super u Bosni i kako su oni, Mostarci “srce Bosne”.
Njegovo je ponašanje shvaćeno kao brutalna i podla provokacija. No, na sreću, Mihajlo Hercegovcima nije ostavio samo slobodu. Nego i plemenitost. Tako da su stranog agenta, Bakirovog provokatora, naprosto izignorirali.
Naime, predizborna atmosfera u Mostaru odvija se u netipično mirnom duhu kakvog se ne bi postidjela niti najmirnija mjesta u Europi.
Ne pljušte ružne personalne optužbe na nacionalnoj osnovi, ne optužuju jedni druge za kriminal i korupciju, ne spominju se traume rata, ne maše se slikama pobijenih u otužnoj mostarskoj epizodi i ne prijeti se rušenjima mostova.
Kao što je to upravo bilo onomad kad je tolerantni SDA-ov zamaskirani ogranak u Tuzli za potrebe izbora nazvan kao “DF” prijetio Hrvatima nabijanjem na kolac, silovanjima i rušenjem Pelješkog mosta.
U istoj onoj Tuzli koja se tako radikalna i islamistička usuđuje Mostar nazivati gradom slučajem.
Ok, doduše pokoji hodža pozove na masovnu mobilizaciju i štošta ružnog izgovori na tekbirli seminarima, no taj narativ ne prelijeva se u dnevnopolitički prostor.
Analitičari smatraju da je upravo iz tog razloga Bakir Izetbegoglu, šef jedine šerijatske stranke u Europi, koji je nedavno izgubio nekoliko važnih urbanih uporišta u Bosni odlučio proširit Bosnu na jug, ne bi li se dolje kojim slučajem pojavio kakav gradić gdje će suvereno pobijediti. A da to nije Jablanica ili Konjic. U kojima SDA više nema koga i pobijediti. Budući da je sve što tamo ne diše po pravilima Deklaracije, odavno protjerala.
Bakir Izetbegović poslao je tako svoje provjerene aktiviste mržnje u Mostar kako bi u srcu Hercegovine užarili atmosferu, uneredili Mostarce, natjerali ih da se mrze baš kao 90-ih, pa čak i od prijatelja dr.Guzina i dr. Kordića da načine velike i smrtne neprijatelje.
Premda znaju da se njih dva međusobno uzajamno cijene i poštuju.
Opet dobro je da je poslao njih a ne one agente koje je SDA svojedobno vojno obučavala i rješavala im bosanske putovnice, a oni potom završili nad NewYorkom i nesretnim spletom okolnosti srušili dva tornja WTC-a.
Zamislimo da je takve SDA nama poslala , oni došli u Mostar i pali u depresiju zbog nedostatka tornjeva? Gluho bilo sramote! Mostarcima bi propali u zemlju od neugode.
Naime, svaki pravi Mostarac ne voli priznati da kod njega u Mostaru nečeg nema. Nečegnemat more bit u Čapljini, more i u Trebinju, al nečegnemat ne more bit u Mostaru! Alo babo, jes’ti dobar?
No u Mostaru, jbga, ipak nemaju svjetski poznate financijske skyscrappere. A kako će ih i imati kad Sarajevo, grad čeličnih i betonskih derača neba, živi od financijskog iscrpljivanja drugih gradova u BIH. Pa tako i od Mostara.
Možda je to u krajnjoj liniji i dobro. Bolje da tornjevi niču u Sarajevu nego negdje drugo u Bosnama. Il ne dao Bog u Hercegovinama. Šteta bi gledati jačanje SDA i strepiti za njima. No pošto su u Sarajevu znamo da su na sigurnom.
Čedo Jovanović nije bio jedini agent na Bakirovim putovima revolucije.
Čuvar SDA teftera. stanoviti Željko Komšić, samoproglašeni preživjeli šehid s prve linije obrane Bosne, obrane od agresije njenih građana i naroda na nju, taj ratni i proatni drug Rasimove antifa postrojbe El Mudžahid i Alijine Handža Zulfikar, koje su se baš tu u Hercegovini proslavile svojom herojskom obranom od napadača iz Uzdola i Grabovice, tako je dobio zadatak da stane na bulevar i galami “Došao sam s mitraljezom majku vam UZP-ovsku”.
No prema podacima iz pouzadnog izvora (konobar u Caffeu Maršal) imao je vidno nešto treme te je ostao piti za šankom dok ga iz Istočnog u pravcu Sjevera, u potpunom stanju delirija, nisu odnijeli pripadnici patrioti zaštitarske agencije Patković&Alispahić& Cikotić. Inače ugledne sigurnosne tvrtke koja već duže vrijeme posluje u našoj zemlji a u većinskom je vlasništvu Saudijske Arabije.
Pustio je danas Bakir i stanovitog Envera Buzu, također jednog od SDA aktivista, da u Mostaru pokuša podići predizbornu energiju, no dok se on obrijao i presvukao, te zaputio u smijeru Mostara Komšić je već bio vidno pijan. A Enveru vjera brani da se druži s takvima. Te je odustao.
- Čudno je da nije dobio degenek na Starom mostu, govore nam užasnuti Mostarci, Hercegovci, komentirajući Čedu Jovanovića koji je jedini uspio skrenuti pažnju na sebe. (Ta diplomirao je Skretanje Pažnje).
- Do sada su svi oni koji bi na Starom mostu vikali “ovo je Srbija, ili Ovo je Sirija” dobivali degenek, naglašavaju skakaći
Što se dogodilo pa je hercegovska policija zakazala, odnosno što je tako djelovalo na Mostarce da nisu osujetili ovaj pokušaj teritorijalnog prisvajanja Hercegovine od agresorske Bosne, iste one Bosne koja je svojedobno, krajem i 19.stoljeća ali i krajem 20. st. rezolutno odbila priteći Hercegovini u njenom otporu protiv okupatora, stavši na njegovu stranu, nije nam baš poznato, no nadamo se da će SDA Bosne u budućnosti konačno početi poštivati Ustav naše zemlje i prestati prijetiti okupacijom naše zemlje, budući da je dobro poznato kako su završili svi koji su Hercegovinu pokušali prisvojiti za sebe. Doduše, Crnogorcima Nikšić toleriramo, kao i Sutorinu, budući da Crnogorci nisu ništa drugo nego Hercegovci s govornom manom. Činjenica da dižu spomenike vladarima Hercegovine i gradovima daju imena po Hercegovini, samo govori u prilog tezi da je sjedinjene Crne Gore s maticom Hercegovinom pitanje dana.
I dok SDA mladež javno demonstrirakako ne poznaje geografiju naše zemlje, svo to vrijeme Mostar ponosno i dalje prkosti Bosni. Ponosvni Hercegovac. Koji se nalazi daleko od Bosne.
Kroz stoljeća je bio svugdje ali uvijek u Hercegovini. I nikad u Bosni.
Koliko nam je poznato Mostar nema namjeru migrirati u Bosnu niti učiti bosanski.
Mostar stoji. Jer je Mostar.
Mostar jr ponosan makar ranjen. Svoj ponos iznova gradi na svakoj svojoj rani.
Sa svake strane svoje obale.
Izdajnička Bosna nikad nije mogla niti će ikad moći razumijeti Mostar.
On je za Bosnu vječna nedokučivost.
I ne kurva se kao Čedo.
Ta posljednja beogradska kurbetina.
No ako on to već jest učinio, pošao za Inzkom u njegov harem sitnih malih političkih plaćenica, ne mora svoj način preživljavanja, nametati Mostarcima.
Čisti prašinu Čedomire. I drži se Bosne.
wpDiscuz
