Bariša Čolak, ministar pravde BiH, u intervjuu za “Avaz” govori o tome kako je i nakon desetljeća, koliko traje reforma pravosuđa u BiH, pred našom zemljom mnogo zadataka do konačnog dovođenja na vlast „prava i pravde”.
Komentira i kritike predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso upućene domaćim vlastima i međunarodnoj zajednici zbog, kako smatra Kreso, nedovoljnog angažmana na reformi pravosuđa te njenu ocjenu da bi buduća rješenja izbora članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća bila pod direktnim političkim utjecajem. Ministar Čolak, naprotiv, smatra da je u pravosuđu BiH trenutno osjetna podijeljenost po “političkim šavovima”.
Politički pritisci
Šta Vam je zasmetalo u kritikama predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso?
– Reforma traje već 10 godina i ostalo je još mnogo toga da se uradi. Kada spominjete pismo predsjednice Kreso, ja ne uskraćujem pravo nikome, pa ni njoj, da ima svoje mišljenje. Ali ne možemo očekivati od međunarodne zajednice da nam nacrta rješenja. Moramo biti korektni i kazati da su oni u mnogim stvarima doprinijeli, naravno, bilo je i pogrešaka. Kod određenog kadroviranja u sudovima i tužiteljstvima kroz strance, ali bilo je i primjera koji su za svaku pohvalu. Evropska komisija ulaže zaista maksimalne napore, tu nema dilema. Međutim, najveći je problem kad u profesionalnoj zajednici imate osjećaj da je podijeljenost po političkim šavovima. To se događa. I onda kada sastavite te ljude iz profesionalne zajednice, kada kažete “izvolite, gospodo, suci, tužitelji, slušamo vas”, dobijete odgovor otprilike onakav kakve politike zastupaju na određenom prostoru.
Upravo za neka buduća rješenja kao što je izbor članova VSTV-a Kreso je izrazila sumnju da će biti donošena pod političkim pritiskom.
– Ne bih unaprijed osuđivao pa kazao bit će to pod političkim utjecajem. Ali u svakom slučaju jesam za promjene. Morali bismo podvući crtu i reći. Neke stvari jesu dobre, a neke nisu. U sudovima i tužiteljstvima imate vrhunskih stručnjaka i eksperata i vrijednih ljudi, ali, nažalost, ima i onih koji ni po čemu nisu zaslužili da budu tamo. A, dok to ne dovedemo u red, teško će biti govoriti o nekim rezultatima od pravosuđa koje očekuje javnost.
Slučaj Hondo
Ima li novosti u vezi sa zahtjevom Ministarstva pravde za izručenje Nasera Keljmendija?
– Zbog toga što BiH nema diplomatskih odnosa s Kosovom, koje nije ni priznala, u ovom slučaju imamo stanovitih problema, jer to, kako nas je izvijestio EULEX, putem kojeg komuniciramo u ovom predmetu, priječi Kosovo da izruči svog državljanina zemlji s kojom nema potpisane određene ugovore. Najgora stvar koja bi se mogla desiti i koja se ne smije desiti jeste da taj ili drugi tako ozbiljni predmeti ostanu neriješeni.
Kako ocjenjujete Protokol o saradnji u progonu počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida sa Srbijom, naročito u slučaju bh. državljanina Samira Honde, uhapšenog u toj zemlji?
– Ne znam sve detalje za taj konkretan slučaj, ali, iskreno, mislim da saradnja na osnovu protokola i sporazuma sa susjedima mora biti intenzivnija i brža. Jer naprosto vrijeme, naročito u slučaju ratnih zločina, nije saveznik. Nestaju dokazi, uništavaju se, svjedoci umiru, a žrtve traže satisfakciju, što je sasvim normalno, i najmanje što bi se moglo postići to je intenzivirati tu saradnju po protokolima i sporazumima u interesu, prvenstveno, porodica žrtava.
Jedno pomilovanje
Kako komentirate to da su u FBiH prošle godine pomilovane stotine osuđenika, a na državnom nivou, gdje prijedloge sačinjava Ministarstvo pravde BiH, samo jedan?
– Ne bih ulazio u ocjene pomilovanja na federalnom nivou. I mi imamo povjerenstvo koje Predsjedništvu BiH upućuje prijedloge za pomilovanja i u prošloj godini ih je, sigurno, bilo više, ali Predsjedništvo BiH je odobrilo samo jedno. I to je njihovo konačno pravo i odluka. avaz.ba
wpDiscuz