Novomimenovani ministar sigurnosti BiH i dugogodišnji kadar SDA, Selmo Cikotić, itekako zna na koji način su skončala 23 nasilno odvedena hrvatska logoraša iz logora tzv. Armije BiH u Bugojnu, a samim time i gdje su tijela za kojima se traga godinama.
Kao zapovjednik Opetativne grupe Zapad, Cikotić je o „23 zatvorenika koja zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“ pisao zapovjedniku 3. Korpusa Armije BiH Enveru Hadžihasanoviću. U izvješću nadređenom Hadžihasanoviću od 19. rujna 1993. godine Cikotić opisuje stanje u uskopaljskoj dolini, odnosno u zoni odgovornosti Operativne grupe Zapad čiji je zapovjednik.
Osim borbenih djelovanja na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Cikotić Hadžihasanovića detaljno informira o zarobljavanju 470 pripadnika HVO-a u Bugojnu te potrebi za zadržavanjem njih 317, zajedno s dva zarobljena pripadnika HVO-a iz Uskoplja, jer po njegovoj procjeni, za razliku od 66 otpuštenih zarobljenika, ovih 319 su za suđenja i nisu za puštanja. U istom dopisu Cikotić izdvaja „po težini počinjenih djela“ skupinu od 23 zarobljenika.
Zapovjednik 3. Korpusa Armije BiH Enver Hadžihasanović isti dan u odgovaru Cikotiću traži da 23 zarobljenika prebaci u Kazneno-popravni zavod u Zenicu te će se on (Hadžihasanović) kako navodi u dopisu „natezati s UNPROFOR-om, Europskim promatračima, Međunarodnim crvenim križom i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihova puštanja“. U istom dopisu Hadžihasanović poručuje Cikotiću da je suglasan oko postavljanja časnika UNPROFOR-a za vezu u zoni odgovornosti OG Zapad, ali da ga treba držati dalje od naređenja i izvještaja čelnika Armije BiH.
„Ti odredi jednog dobrog našeg oficira koji po mogućnosti poznaje engleski jezik da ga prati. Ti nastavi svoj posao prema našem dogovoru“, poručio je Cikotiću Hadžihasanović.
Posao Selme Cikotića očito je bio i prebaciti 23 hrvatska zarobljenika u Zenicu. Na to ga je Hadžihasanović upozorio i u dopisu od 07. listopada 1993. godine.
„Ponovo vam skrećemo pažnju da prebacite ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela“, upozorio je Hadžihasanović Cikotića.
Da se Cikotić oglušio na više puta ponovljenu zapovijed svojeg nadređenog, potvrđuje izvanredno izvješće adresirano na Zapovjedništvo 3. Korpusa Armije BiH i Zapovjedništvo Operativne grupe Zapad. U ovom izvješću jasno se optužuju zapovjednici nevedenih postrojbi Hadžihasanović i Cikotić za neispunjavanje obveze prebacivanja 23 hrvatska logoraša iz Bugojna u Zenicu.
„Po ovom izvješću se vidi da od 17.09. do 07.10. 1993. godine zarobljena 23 Hrvata nisu stigla u KPZ Zenica, a za to su odgovorna ova dva zapovjednika, Selmo Cikotić i Enver Hadžihasanović“, stoju u posebnom izvješću Armije BiH koje je dio dokumentacije koje je Haaški sud ustupio bh. pravosuđu radi procesuiranja odgovornih za zločine pred domaćim pravosuđem.
Prepiska između Hadžihasanovića i Cikotića jasno potvrđuje Cikotićevu odgovornost za nestanak 23 hrvatska zatočenika, ali i da je uz Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, odgovoran za likvidaciju „Bugojanske skupine“.
Prema rečenici iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće koji je bh. pravosuđu dostupan od 2007. godine: “Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika.
Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika likvidirati”, a čiju je autetentičnost potvrdio sam Mlaćo na Sudu BiH, Cikotić je proveo ono što mu je Mlaćo naredio, naredio i proveo „likvidaciju ekstremnog dijela hrvatskih zarobljenika“.Četiri tijela iz nevedene skupine pronađena su proteklih godina, a još četiri ekshumirana su u posljednih nekoliko dana na lokalitetu Rostova po nalogu Tužiteljstva BiH.
Uz prigovor na Cikotićevo nezakonito brisanje iz optužnice, Tužiteljstvu BiH ovih je dana proslijeđen niz dokaza koji terete novoimenovanog ministra sigurnosti BiH. Među njima je i prepiska između Cikotića i Hadžihasanovića, potvrdio je odvjetnik svjedoka Tužiteljstva iz Bugojna Bruno Božić.
Kao i druge dokaze lako je moguće, sumnjaju obitelji žrtava, da je i ovaj dokaz tužiteljica Slavica Terzić prilikom brisanja Cikotića iz optužnice, jednostavno uklonila. Samo na taj način bivša je tužiteljica mogla napisati da protiv Cikotića nema dovoljno dokaza za zločine nad Hrvatima Bugojna. Pronalazak tijela kao ključnih materijalnih dokaza trebalo bi vratiti Cikotića tamo gdje mu je mjesto, na optuženičku klupu.
Prepiska s Hadžihasanovićem potvrđuje da je novomenovani ministar sigurnosti svih 27 godina znao sudbinu nasilno odvedenih hrvatskih logoraša, a samim time i lokacije s njihovim tijelima.
Sumnje bugojanskih Hrvata da je upravo Cikotić među najodgovornijim za progone i zločin, nasilna odvođenja i ubojstva su se potvrdile. Na Tužiteljstvu BiH je da ovaj put odradi svoj posao, bez pritisaka SDA, piše Večernji list BiH.