Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske HVIDR-e i jedan od preživjelih logoraša za Dnevnik.ba je rekao kako predmeti pronađeni uz posmrtne ostatke upućuju na zaključak kako bi moglo biti riječ upravo nestalim Hrvatima. Zelić je proveo punih osam mjeseci po bugojanskim logorima smrti. Prošao je kroz zloglasnu Bh banku, Gimnaziju i nezaobilazni koncentracijski logor Stadion.
Nada da bi mogli pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih ponovno se probudila u obiteljima 19 nestalih pripadnika HVO-a Bugojno. Kako je ranije tijekom dana objavljeno, na lokalitetu Rostovo iznad Bugojna pronađeni su dijelovi posmrtnih ostataka dva tijela, a opravdano se sumnja da je riječ upravo o nekima od 19 u ratu nestalih bugojanskih Hrvata.
Naime, pronađeni su posmrtni ostaci najmanje dvije osobe na što ukazuju dijelovi dvije različite lubanje. Pronađeni su i osobni predmeti, različita obuća, vunene čarape, vojnička deka.
Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske HVIDR-e i jedan od preživjelih logoraša za Dnevnik.ba je rekao kako predmeti pronađeni uz posmrtne ostatke upućuju na zaključak kako bi moglo biti riječ upravo nestalim Hrvatima. Zelić je proveo punih osam mjeseci po bugojanskim logorima smrti. Prošao je kroz zloglasnu Bh banku, Gimnaziju i nezaobilazni koncentracijski logor Stadion. Nestali Bugojanci su odvedeni u nepoznato upravo iz ovih kazamata bošnjačke ARBiH.
U razgovoru za Dnevnik.ba Zelić pojašnjava kako su na jednom tijelu pronađene dvije različite tenisice. Također, puno toga govori i pronađena vojnička deka kao i vunene čarape.
„Različita obuća koja je pronađena na jednom tijelu nam najviše budi nadu. To je bio ‘zaštitni znak’ logoraša. Naime, kad smo pali u zarobljeništvo, skinuta nam je sva obuća i jedno smo vrijeme morali hodati potpuno bosi. Potom smo se snalazili na svakojake načine za obuću. To pak znači da su gotovo svi logoraši na nogama imali različitu obuću. Recimo, ja sam na jednoj nozi imao tenisicu broj 42 a na drugoj 45. Nismo imali ni čarape, nego su Hrvati kasnije donosili vunene čarape, koje mi u Bosni zovemo ‘terluci’. To je bila uobičajena logoraška obuća“, rekao je Zelić.
Upravo su različite tenisice i vunene čarape jedan od najpouzdanijih znakova kako bi moglo biti riječ upravo o nestalim hrvatskim logorašima.
„Također, po dolasku u logor dobivali smo po jednu vojničku deku, koju su oni zvali ‘ćebe’. Upravo takvo jedno zeleno ćebe je pronađeno uz ostatke“, pojašnjava Zelić.
Istaknuo je i kako je 19 nestalih Hrvata Bugojna posljednji put živo viđeno upravo na Rostovu, gdje su ih odveli mudžahedini.
„Sve to nam daje nadu da je riječ o ostatcima nestalih Bugojanaca. Naravno, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi je li to netko od njih. Bit će potrebno uraditi različite analize kako bi se utvrdio identitet pronađenih žrtava. No, nada postoji. Treba sačekati ekshumaciju i vidjet što će ona pokazat“, zaključuje Zelić.
Inače, na današnji dan, 17. srpnja 1993. godine počeo je opći napada bošnjačke ARBIH na HVO i nebošnjačko civilno stanovništvo Bugojna. Protjerano je preko 15.000 civila, preko 1000 Hrvata je prošlo kroz nebrojene logore smrti raštrkane širom Bugojna, ubijeno je preko 90 civila, zapaljene su na tisuće hrvatskih kuća, imovina protjeranih je sustavno opljačkana, devastirane su katoličke crkve, kapelice i groblja. Oni Hrvati koji se nisu uspjeli izvući bili su izloženi svakodnevnom psiho-fizičkom teroru i zapravo su bili u svojevrsnom logoru otvorenog tipa.
Bošnjačka strana do danas nije priznala svoju odgovornost za ratne zločine počinjene u Bugojnu, niti je itko od zapovjednika odgovarao za zločine.
Štoviše, glavni kreatori progona i kasnije sprječavanja povratka, Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić, bogato su godinama nagrađivani od SDA. Tako će ovih dana Cikotić postati ministar sigurnosti BiH čime SDA šalje poruku nedvosmislenu Hrvatima o svojoj viziji buduće BiH.
wpDiscuz
