Potpuno nehumanim pristupom , pristupom koji slavi zločin i nečovječno postupanje, protivno volji većine građana BIH, vrijeđajući njihove rane i ratnu tragediju koju su prošli, bez privole dva konstitutivna naroda Srba i Hrvata, politička elita u Bošnjaka, mediji i kompletan bošnjački narod bez jedne jedine iznimke, diplomatske službe u službi Prostora džihada, na tom istom etnički očišćenom i bošnjakiziranom Prostoru džihada kojeg još samo Johan Sattler i Maat Field smatraju multietničkim, na dan godišnjice srmti Rasima Delića, proglasili su Bakirogunat. Svoj vlastiti entitet.
Prostor Džihada, kako taj prostor nazivaše i Izet Nanić, pokojni ratni heroj kojeg se i ne sjećaju jer im je postao prijetnja ali i radikalniji Šerif Patković, koji je AID-u, Ševama i Bakiru i danas vjeran, taj Prostor netolerancije i potiranja svega kršćanskog kojeg ne zanimaju srpska i hrvatska mrtva djeca i naše tragedije koje javno fašistički poput Reufa Bajrovića nazivaju manje vrijednim dječijim smrtima, taj prostor džihada, prostor na kojem su klale arapske gazije naše očeve i majke, u ime “antifašizma”, na kome su u komadiće, suprotno Kuranu časnom ubijali našu djecu, kazao je jasno da želi da se naše smrti prilagode njihovima, a naša istina njihovim lažima. Prijeteći nam sudom koji je presudio da ubojica Augustine Grebenar ne postoji. Budući da ona nikad ni postojala nije. A postojala je. Nastoje nam imperativ saudijskih sudova nametnuti iznad imperativa naše tragedije.
Prostor džihada odlučio je da više neće čekati pomirenje i stapanje triju BH društava u jedno. Odlučili su nam nametnuti Rasima. Kao vrijednost.
Taj čin, samodređenja, političkog, identitarnog, u političkoj filozifiji normalan je dio državotvorne etnogeneze neke nacije. No nije normalna vrijednost oko koje se ta nacija okuplja. Nacija kojoj je Rasim vrijednosni simbolički punkt želi reći da ju nikakva BIH ne zanima. Nikakva BIH Trojice, nikakava BIH kao dio zapadnih demokracija, nego BIH kao država Jednog, posvećena islamizaciji, džihadu, mužahedinima kao nacionalnim junacima, i izbrisanim tragovima postojanja hrvatske i srpske djece koju su jedinice Rasima Delića izbrisale s dunjaluka.
Narod koji se nacionalno do-identificirao 90-ih, i u pogledu nacionalnog imena i u pogledu nacionalne povijesti, 2020 godine usred pandemije Korona virusom, odlučio je na jednom dijelu naše domovine, na onom koji je najviše etnički počišćen od svih, odlučio je dakle jednog notornog ratnog zločinca, vođu džihada, šefa četvoriti napadača na WTC od 11.9.2001. postaviti kao vrijednost.
A njegove žrtve izbrisati. Jer oni nisu žrtve nego tek sitna ljaga na Svijetlom putu gazija. Koju je bolje zaboraviti.
Etatizacije džihadiste, njegova nacionalna divinizacija je urađena na nekoliko razina: Političkoj, medijskoj , vjerskoj i društvenoj.
Niti jedne jedine reakcije Bošnjaka s tog područja nema. Što će reći da postoji opće odobravanje kako je Rasim Delić na tom području vrijednost. I sve ono što on simbolizira.
Ubojica Mladenke Zadro, ubojica Augustine Grebenar, osobni trener Blažu Kraljeviću, deklariranom Ustaši i silovatelju Srba u Dretelju, imat će ulice i spomenike. U njihovoj državi. U njihovom entitetu. Na Prostoru džihada.
Bošnjaci su se šutnjom na ovaj događaj, poptuno odijelili od druga dva naroda. Proces je završio. Metamorfoza je gotova. Kafka se ne treba više čitati.
U našoj državi i tamo gdje živi demokracija, Rasim ništa biti neće. Kao ni bilo koji drugi zločinac koji je osramotio naš narod. Zvao se on Maka ili Dario.
Treći entitet je dakle zaživio. Ali Bošnjački.
Na prostoru džihada.
Iza leđa Zapadu, dok se društvo borilo s virusom, oni su ponudili jednog nezgrapnog idiota, uz to zločinca kao slikovnicu, samoljepljivi album sa sličicama koji bi djeca u Vitezu i Grabovici, Vozuću, trebala kupovati na kioscima..
Uvod u proglašenje Džihad entiteta bio je Komšićev govor kojim je Armiju BIH , jedinu Armiju iz BIH koja je sudjelovala u terorističkom napadu na USA, jedinu koja je obredno klala, jedinu koja je imala vjerske obrede prije pohoda u po pokolje, pokušao amnestirati od zločina. Iako ovo hrvatsko Smeće zna da je broj osuđenih pripadnika Armije BIH u Haagu veći nego broj pripadnika HVO-a i da suđenja ISIL-ovcima, bivšim pripadnicima te Armije tek počinju, pohitao je za malo svoje bijedne sadake, zločinačkom militantnom prokletu dati antifašistički šlagvort. On koji je do jučer u uredu držao portret Ustaše.
Kada će Marinko Čavara raspustiti Vladu FBIH pitanje je dana. No činjenica je da on trenutno boravi u gradu u kojem je osuđeni ratni ubojica djece, staraca, i zapovjednik postrojbi koja je ljude razapinjala na križ, postao vrijednost.
Sotonski je to obred etatizacije i divinizacije Zlog. Allah će taj potez definitivno kazniti. Jer taj Bog je i naš Bog. Abrahamov Bog.
No građani Bošnjaci neće. Oni se tome čak i dive i raduju. Njima je Rasim heroj.
Građanima tog entiteta potpuno je ispran mozak. Oni doista vjeruju da onaj tko je ubio Augustinu Grebenar, jest heroj, i da ne treba odgovarati.
Rasima punih pet dana zovu herojem.
Na čast im bilo. Na čast koja je spala na Komšića.
Odavno je sazrijelo vrijeme za pokretanje demokratske procedure razdruživanja BIH. No nitko se nadao nije da će ju pokrenuti oni kojima su puna usta bila jedinstvene BIH. Što se dogodilo? Trenutak nepažnje? Histerija zbog virusa? Nitko to ne zna.
No BIH od ovog tjedna praktički više ne postoji.
Postoje tri prostora, podijeljena jasnim identitarnim crtama, kulturama i vrijednostima. A na jednom od njih, kako reče Drnšilić, počinje rasti svijest bošnjačkog naroda koliko je svjetski značajan njihov ratni heroj Rasim.
Jako je značajan. Njegov značaj nisu osjetila samo hrvatska i srpska djeca. Nego i 3000 Amerikanaca. Na žalost više ih nema s nama, da dođu u Bosnu , da svjedoče kako je značajan Rasimov značaj. Mrtvi su. I svi to znamo.
Osim možda US ambasade u Sarajevu. Ni njima ne daju više da slobodno misle.