Ako je Isus umro i bio u grobu do petka navečer, tamo proveo subotu i uskrsnuo u nedjelju ujutro prije nego što su stigle žene da ga pomažu, kako možemo reći da je bio u grobu „tri dana i tri noći?“
Odgovor je više od samo dobre lekcije zašto ne bismo trebali čitati zapadnjačke pretpostavke. Tu je i detaljni svjetonazor: poziv na počinak, ne samo od posla, politike ili svakodnevnih vijesti, već počinak u Nekome.
Naša je kultura zaboravila kako se odmoriti. Političko okruženje bijesni, a društveni mediji nam daju osjećaj kao da stalno nešto propuštamo.
Razmislite kako su Jeruzalemci, koji su tako željno prihvatili Isusa kao Kralja, samo nekoliko dana kasnije tražili Njegovo raspeće. Petar, nestrpljiv da dođe do revolucije, odsjekao je uho službeniku u Getsemaniju. U cijelom tom nemiru, Pilat je bio pod pritiskom rulje koja je zahtijevala krv nevinog čovjeka.
Čak i nakon Isusova uskrsnuća, učenici su još uvijek pitali kada će povratiti zemaljsko kraljevstvo Izraela.
I tako, između Velikog petka i Uskrsne nedjelje, Isus ih je podsjetio – i nas – kako počivati.
Evanđelja opisuju ovaj vremenski period na nekoliko načina: Isus je bio „u srcu zemlje tri dana i tri noći“. Sva četiri evanđelja izvješćuju da je Njegovo uskrsnuće bilo „prvog dana u tjednu”, što je za Židove bila nedjelja.
Postoji neki spor oko ovoga, ali većina se bibličara slaže da je Isus umro u petak – na „dan priprave“. To znači da nije bio u grobu 72 sata, bez obzira na to kako računate. Jedini cijeli dan koji je proveo iza kamena bila je subota – šabat – dan na koji je Bog zapovjedio Izraelcima da odmaraju, baš kao što se i On odmarao nakon stvaranja u Postanku 2.
Evo kako može pomoći da skinemo naše zapadne naočale i razmišljamo poput autora Novog zavjeta. Nisu dijelili dane u ponoć kao i mi, već po zalasku sunca. A u prvom stoljeću, Židovi su računali dio dana kao cijeli dan. Dakle, budući da je Isus bio pokopan u petak navečer i uskrsnuo u nedjelju ujutro, bio je u grobu „tri dana i tri noći“ po židovskim izračunima. Po suvremenim izračunima bio u je grobu samo jedan cijeli dan, a to je subota, šabat.
Evo svjetonazorskog dragulja kojeg sam obećao: Nakon što je utjelovljeni Bog proglasio svoje djelo u naše ime „svršenim“, počinuo je, baš kao na početku stvaranja. U grobu, Bog se odmarao.
Ova subota koju je Isus proveo u srcu zemlje bila je posljednja subota stare kreacije koja je bila narušena Adamovim grijehom.
Kada se odmaramo na dan Gospodnji, ne činimo to u starom stvorenju, već u novom – ne na svijetu koji je pokvaren po Adamu, već u svijetu koji se obnavlja u Kristu. Ne pouzdajemo se u politiku, ni knezove, ni zemaljske uredbe, već u Onoga koji je postao sam naš subotnji počinak.
Jedna pjesma kaže: „U šest dana Bog je stvorio zemlju i nebesa/ali je počinuo sedmog dana/Bog je počinuo/On je rekao da je dovršeno i blagoslovio sedmi dan/Bog je počinuo.“
wpDiscuz