Liječenje biljem staro je koliko i čovječanstvo i dugo je bilo jedini način liječenja. Danas je fitoterapija dio moderne medicine. Moć biljaka vrlo je velika i pri njihovoj upotrebi, isto kao i kod konvencionalnih lijekova, potreban je oprez.
Osobe koje imaju problema sa želucem i crijevima često svraćaju u ljekarnu po pomoć. Bolovi u želucu nakon hrane, osjećaj pečenja i nadutosti čest su razlog kupnje raznih dijetetskih preparata.
U takvim slučajevima pomažu nam i ljekovite biljke, koje se koriste upravo za pomoć kod ovakvih tegoba. Značajnije biljne vrste koje se često koriste za ublažavanje želučanih i crijevnih tegoba su vodopija i stolisnik.
Zbog protuupalnog, antimikrobnog i antifungalnog djelovanja stolisnik (Achillea millefolium L., Asteraceae) se u pučkoj medicini upotrebljavao za zacjeljivanje rana
Vodopija, cikorija
Vodopija (Cichorium intybus L., Asteraceae) je trajna zelen koja naraste do 150 cm visine. Cvate od lipnja pa sve do rujna. Vrlo je rasprostranjena, raste po pašnjacima, uz putove i živice, a može je se naći i u gradskoj sredini. Mnogo se uzgaja zbog korijena koji se koristi kao surogat kavi. Autohtona je vrsta samo u Europi, sjevernoj Africi i dijelu Azije, otkud se s vremenom raširila na druge kontinente.
U ljekarništvu se koristi korijen (Cichorii radix) i mladi, vršni dio stabljike (Cichorii herba). Korijen se iskopava u proljeće ili kasnu jesen, a zelen se sabire u srpnju i kolovozu. Korijen iskopan iz zemlje očisti se od nadzemnih dijelova biljke, opere i razreže po dužini radi lakšeg sušenja. Suši se na prozračnom mjestu u hladu. Listovi i cvjetovi se isto tako suše. Pravilno osušen korijen svijetle je boje i na prijelomu drvenast. Čuva se zaštićen od vlage, a zelen se mora čuvati i od svjetlosti.
Sastav
Korijen sadrži 15–20 posto inulina, 20 posto fruktoze, gorke tvari, pektine, 0,1–0,2 posto gorkog glikozida intubina. Glavna sastavnica je cikorijina kiselina. Mladi listovi biljke sadrže 40–50 posto vitamina C i 6–14 mg karotena, a u cijeloj biljci ima mnogo kalija.
Važna sastavnica u vodopiji je inulin. To je prah bez mirisa i okusa. Nakon peroralne primjene samo se manji dio inulinaenzimatski razgradi i resorbira. Veća količina dospijeva u debelo crijevo nerazgrađena, a tamo će je razgraditi intestinalna flora. Inulin se koristi kao hrana za dijabetičare jer oni lakše podnose fruktozu od glukoze. Osim vodopije, i maslačak sadrži znatnu količinu inulina.
Ljekovito djelovanje
- potiče tek i pospješuje probavu te je odlično sredstvo kod bolesti želučano-crijevnog sustava.
- Potiče lučenje žuči i djeluje kao koleretik.
- Pokazuje dobar učinak kod dispeptičnih i jetrenih tegoba, osobito kod meteorizma (nadutost trbuha).
- Zbog visokog sadržaja kalija ima i diuretsko djelovanje.
- U narodnoj medicini koristi se u čajnim mješavinama kod želučanog katara, hemoroida, žučnih kamenaca i prekomjerne sluzi.
Osim medicinskog, cikorijin korijen ima i gospodarsko značenje. Od 17. stoljeća korijen vodopije koristi se kao surogat kave.