Svijet je već u novoj recesiji ali iz međunarodnih financijskih institucija ipak navode kako su se počeli povlačiti dobri potezi koji bi mogli značiti da udar krize neće biti najgori mogući. Uistinu, brojne svjetske zemlje “upumpavaju” milijarde i milijarde eura u realni sektor, Europska središnja banka oslobodila je samo jednom odlukom 1,1 bilijun eura, SAD još i više novca za zdravstvo i ekonomiju…
Najjače europske ekonomije ali i zemlje okruženja, poput Slovenije i Hrvatske već su donijele nekoliko desetima mjera pomoći kako nitko ne bi ostao bez barem najminimalnijih primanja (ona su u Hrvatskoj 3250 kuna ili oko 812 maraka, a u BiH je prosječna plaća oko 930 maraka). Istovremeno, u Bosni i Hercegovini sve je ostalo tek na najavama, fondova spasa nema (vladajući kažu kako će ih biti ako se za to ukaže potreba ili kada prođe pandemija?!), nejasno je tko ima pravo na moratorij za otplatu kredita a odgovor za otkaze radnicima jeste kako će sa zavoda za zapošljavanje nekoliko mjeseci dobivati naknade od 369 maraka i imati zdravstveno osiguranje.
Uistinu, da nije žalosno bilo bi smiješno da bh. genijalci (što oni jesu jer tvrde kako malo tko drugi razumje što je ekonomija) da nam borba za spas radnih mjesta stane u nekoliko naknada sa zavoda i onda, što se tiče države, kao da vas niti nema.
Formula (ne)uspjeha Novalića i Milićević
Najprije je prošlog tjedna federalni premijer Fadil Novalić poručio da će se sve učiniti na zbrinjavanju radnika koji ostanu bez posla, te da oni neće ostati bez primanja.
– Postoji zakon koji jamči da će takvi ljudi imati primanja. Broj otpuštenih radnika još nije tako veliki, ali će biti. Dosadašnji broj možemo servisirati redovnim sredstvima na zavodima rada, ali ukoliko bude znatno veći, a svakako će biti, mi smo spremili sredstva u posebnom fondu, rekao je Novalić.
Federalna ministrica financija Jelka Milićević također ne šalje poruke da će država pomoći onima koji najviše pate pod udarima krize nego kao rješenje ima istu formulu – naknada sa zavoda za zapošljavanje i zdravstveno osiguranje. Ona je navela da Vlada FBiH prati podatke i točno zna koliko je podneseno zahtjeva za odjavu radnika.
– Uglavnom se tu radi kod malih gospodarskih subjekata, kod obrtnika, kojima smo mi svojim naredbama zabranili da rade i djeluju. Oni nisu u mogućnosti osigurati dodatne naknade, odnosno plaće i upravo su to male tvrtke koje nemaju zaliha, koje nemaju rezervnih fondova da bi mogli zadržati broj radnika. Ja bih rekla kako su oni privremeno tehnološki višak. Svi ti radnici mogu zatražiti svoje pravo prijavom na zavod za zapošljavanje i u skladu sa zakonom imaju pravo na novčanu naknadu i zdravstvenu zaštitu. To je ono što mi sa strahom pratimo, što nitko ne želimo da se događa, ali je to realno, rekla je Milićević.
Naglasila je da će se prema svim županijskim službama za zapošljavanje, ukoliko im budu nedostajala sredstva, intervenirati iz proračuna, odnosno Federalnog zavoda za zapošljavanje.
– Nijedan radnik koji se nađe na zavodu za zapošljavanje neće moći biti bez naknade onoliko koliko je to propisano u skladu sa radnim angažmanom, kaže Milićević.
Europa i svijet se trebaju ugledati na BiH
Kako bi naši čitatelji znali o čemu se radi, svatko onaj koji se prijavili službama za zapošljavanje primat će 369 maraka, što je 40 posto prosječne plaće u FBiH, ukoliko su u radnom odnosu bili osam mjeseci u kontinuitet ili godinu i pol u prekidu.
Ta kategorija onih koji su dobili otkaze imaju pravo na naknadu tri mjeseca. Pravo na naknadu u trajanju od šest mjeseci imaju oni koji su u radnom odnosu bili pet godina, devet mjeseci imaju pravo na naknadu oni koji su bili u radnom odnosu 10 godina, dok oni koji imaju 35 godina radnog staža imaju pravo dvije godine primati naknadu.
Dakle, naše vlasti koje uživaju u velikim plaćama i drugim beneficijama poručuju radnicima kako su ostavljeni da s njima upravlja ekonomska kriza, da će par mjeseci živjeti od pozamašnijih 369 maraka a nakon toga će biti gurnuti u stranu.
Jer, iako nemaju niti jednu konkretnu mjeru, eto vladajući se nadaju kako će se do tada situacija poboljšati te će se ljudi vratiti na posao. I naravno – vjerujete institucijama i predstavnicima vlasti. Nemaju rješenja ali ništa zbog toga, bit će politikantstva i drugih pošasti koje nas godinama ubijaju.
A niz je mjera koje predlaže struka. Ista ona struka koja nije po stožerima, iako u svim drugim zemljama jeste, jer u BiH je od struke važnije da se stranački prvaci, koji su stručnjaci za sve i svašta, zauzmu svoje pozicije tamo gdje se dijeli novac.
To što ekonomisti predlažu izmjene zakona o PDV-u, da se suspendira zakon o trošarinama čime bi žiteljima na raspolaganju žiteljima ostalo okon250 milijuna maraka, da se minimalna plaća poveća na 60 posto prosječne (u tom slučaju bila bi oko 550 maraka), oslobađanje poreza i doprinosa za radnike na minimalno razdoblje od tri mjeseca, sufinanciranje osobnih primanja navedenih radnika u iznosu od 70 posto ili financiranje minimalne mjesečne plaće te moratorij na plaćanje obaveza prema bankama na minimalni razdoblju od tri do šest mjeseci kako za pravne tako i fizičke osobe…
Jesu li u Sloveniji, Hrvatskoj, Njemačkoj, SAD-u, Švedskoj ili EU svi ekonomski nepismeni pa eto ne znaju što rade? Trebaju li oni možda tražiti savjete naših vlasti kako se nositi s recesijom i spašavati radna mjesta? Jesu li oni možda požurili sa svojim mjerama spasa ekonomije jer, kako tvrde u BiH, sada se treba nositi s pandemijom a ekonomiju spašavati tek za koji mjesec?
Znaju li uopće Ursula von der Leyen, Christine Lagarde, Kristalina Georgieva i ostali najznačajniji europski i svjetski dužnosnici da ne treba pomagati očuvanje radnih mjesta jer će oni koji dobiju otkaz dobiti novac sa zavoda a za par mjeseci sve će se vratiti u normalno stanje i ti ljudi će se vratiti na posao?
Pa, pobogu, zbog čega oni troše milijarde pa čak i bilijune eura ili dolara na spas realnog sektora? Uistinu je prava šteta što BiH nije već u EU, jer bi naši političari koji bi bili na čelnim pozicijama u institucijama Unije u tren oka našli modele za izlaz iz krize.
A i ovi u MMF-u, Svjetskoj banci, Ujedinjenim nacijama očito ne znaju izabrati prave kadrove s obzirom da na čelnim pozicijama nema nitko tko se u BiH bavio politikom.
(Tekst je preuzet iz Dnevnog lista, autor D.Bradvica, prednaslov je naš*)