Ljekovitost resnika poznata je od davnina iako nema važnijih studija koje bi dokazivale tradicionalnu upotrebu ove biljke
Resnik ili konopljuša, latinskog imena Eupatorium cannabinum, pripada porodici glavočika (Asteraceae). Latinsko ime Eupatorium dano joj je u čast kralja Mitridata VI. Eupatora (134. g. pr. Kr.) jer se vjerovalo da je on prvi otkrio resnik kao ljekovitu biljku.
Raste na različitim područjima Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike, i to na pretežito vlažnim mjestima. Konopljuša je, dakle, vrlo rasprostranjena biljka, a česta je i u našem podneblju. Riječ je o zeljastoj trajnici koja naraste i do metar i pol u visinu. Stabljika joj je malo razgranata, prekrivena sitnim dlačicama i crvenkaste je boje s velikim „dlanastim“ sastavljenim listovima ovalnog oblika koji su klinasti u bazi, dok su im rubovi nazubljeni.
Ova biljka stimulira imunitet pa se primjenjuje kod simptoma gripe, a pomaže i vraćanju ravnoteže u crijevnu mikrofloru
Cvijeta u srpnju i kolovozu, a cvjetovi su ružičasti, sitni, skupljeni na vrhu stabljike u plosnato proširene cvatove. S obzirom na to da voli vlažna mjesta, često je možemo naći uz potoke, bare, u živicama, uz putove i jarke. U ljekovite svrhe vrijeme berbe je od srpnja do listopada. Pritom se bere samo gornji dio biljke (30 cm) u fazi u kojoj cvjetovi još nisu otvoreni. Korijen se prikuplja od rujna da studenoga, a listovi se beru dok su još mladi. Konopljuša je i vrlo medonosna biljka, nektar joj sadrži i do 55 posto šećera.
Znanje temeljeno na iskustvu
Ova biljka izvor je biološki aktivnih komponenti. Ima antioksidativna svojstva, pokazuje antibakterijsko i antifungalno djelovanje. Stimulira imunitet pa se primjenjuje kod simptoma gripe. Zbog sadržaja inulina koji je prebiotik važna je za ravnotežu mikroflore u probavnom sustavu.
Tinktura konopljuše koristi se pak kod kroničnih urinarnih infekcija, a tradicionalno se primjenjuje i za liječenje proljeva te bolesti jetre. Učinkovita je i u snižavanju kolesterola te pospješuje lučenje žuči. Aktivne komponente u biljci su seskviterpenski laktoni, alkaloidi, polisaharidi, flavonoidi i terpenoidi, a sadrži i puno kalcijeva oksalata pa je potreban oprez kod osoba koje su sklone nakupljanju žučnih ili bubrežnih kamenaca.
Govoreći sa stajališta znanosti, treba istaknuti da važnijih studija koje bi dokazivale tradicionalnu upotrebu ove biljke nema. Velik broj studija potvrđuje bogat sastav konopljuše koji je i odgovoran za njezino ljekovito djelovanje.
Konopljuša nije konopljika!
Zbog sličnog nazivlja može doći do zamjene konopljike i konopljuše, a razlika je velika. Konopljika (lat. Vitex agnus-castus) samonikla je ljekovita biljka ljubičastoplavih cvjetova, a raste na Mediteranu u južnoj Europi i središnjoj Aziji. U fitoterapiji se koriste eterično ulje i tinktura plodova konopljike koja je klinički potvrđen lijek za žene s menstrualnim tegobama i klimakterijskim tegobama, endometrioze i neplodnosti. Poznata je i pod imenom fratarski papar.
Konopljuša je samonikla ljekovita biljka, bijeloružičastih cvjetova, a raste na vlažnim mjestima, na obalama rijeka i potoka, uz puteve i šume. Narodna medicina upotrebljava je kao diuretik, sredstvo za čišćenje krvi jer snižava kolesterol, a snižava i visoki krvni tlak. Konopljuša stimulira stvaranje i lučenje žuči i mlijeka te povoljno djeluje na dermatoze koje se javljaju zbog bolesti žučnih organa. Poznata je i pod imenima resnik, ustuk i grozničica.
Ne zaboravite – prije korištenja bilo koje biljne vrste potrebno je zatražiti mišljenje ljekarnika.