Potpuno različit odnos prema Hercegovcima koji su glasovali na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj i onima koji igraju za hrvatsku rukometnu i druge reprezentacije.
Guess who’s back, back again.
Početkom nove godine, točnije 5. siječnja, održan je drugi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović danima su se prepucavali po debatama i punili medijske stupce, a u svemu tome nenadano se pronašla i Hercegovina.
HDZ je najavio opću mobilizaciju na jugu BiH, najavljivani su i autobusi koji će birače odvoziti do biračkih mjesta na kojima bi Hercegovci “mogli odlučiti o budućem predsjedniku Republike Hrvatske”.
Na dan izbora hrvatski portali, novine i televizije su poslali svoje novinare u Mostar da izvijeste o “strašnim Hercegovcima koji žele drugima izabrati predsjednika”. Brzo su se proširile i fotografije gužvi u Osnovnoj školi Petra Bakule što je rezultiralo većom izlaznosti u Hrvatskoj jer su mnogi birači koji su planirali preskočiti izbore nakon toga rekli “e ne’š ti meni birati predsjednika” i otišli glasovati.
Gnjevni komentari mogli su se pročitati na svakom koraku, ali je malo tko objavio da je u Bosni i Hercegovini na kraju glasovalo samo 35 tisuća ljudi.
S obzirom na broj građana koji su imali pravo glasa to je ništa, a da ih je još toliko izašlo ne bi opet promijenili ništa.
Premotajmo film u glavi samo nekoliko dana unaprijed. Hrvatska rukometna reprezentacija je na Europsko prvenstvo otputovala s čak sedmoricom Hercegovaca. Igor Karačić i Marino Marić su iz Mostara, Marin Šego iz Međugorja, a Željko Musa, Matej Hrstić, David Mandić i Josip Šarac iz Ljubuškog.
Izabranici Line Červara u subotu su u dramatičnoj utakmici nakon velikog preokreta pobijedili Njemačku, a junaci utakmice bili su, pogađate, Mostarac i Međugorac. Igor Karačić odigrao je sjajnu utakmicu. Kada ništa nije išlo on se nije predavao, uzeo je stvari u svoje ruke i Hrvatsku nakon pet golova zaostatka potpuno vratio u utakmicu. Zabio je i gol za pobjedu te zasluženo proglašen igračem utakmice.
S druge strane, Marina Šegu, kao i veći dio reprezentacije, nikako nije išlo. Tijekom utakmice je skupio samo tri obrane i da je rezultat otišao na drugu stranu vjerojatno bi bio smatran jednim od glavnih krivaca, ali je sjajnom obranom deset sekundi do kraja postao heroj.
Tako smo dobili situaciju da za Hrvatsku u najvažnijoj utakmici dosadašnjeg dijela turnira gol za pobjedu zabija Hercegovac Igor Karačić, Hercegovac Marin Šego brani odlučujuću loptu koja odlazi u ruke Kaija Hafnera čiji pokušaj blokira Hercegovac David Mandić.
Hrvatski mediji su se opet sjatili u Hercegovinu, ali ovaj put veličajući njene izdanke, istražujući kako je Šego počeo svoju karijeru, koji hotel posjeduje, koga ljubi Karačić i slične stvari.
Sjetimo se i slučaja od prije nekoliko godina kada su na jednom hrvatskom portalu osvanule dvije vijesti, jedna do druge, “Hrvat Čilić osvojio Moskvu” i “Hercegovac Bandić uhićen zbog kriminala”. Upravo je Čilić, uz možda Mirka Alilovića, najviše puta bio prekršten iz Hrvata u Hercegovca.
Šego i Karačić su, uz Bojana Bogdanovića, vjerojatno zacementirali svoj status Hrvata, ali nemojte se iznenaditi ako se to ubrzo opet promijeni i ako netko od spomenute sedmorke nakon kraja turnira opet postane Hercegovac.
Hercegovina i Hercegovci su opet u modi, barem neko vrijeme.
Now this looks like a job for me, so everybody just follow me ‘cause we need a little controversy, cause it feels so empty without me, rekao bi dobri stari Eminem.
wpDiscuz